Koliko samo plavetnila

kao u ljetnoj noći boja

po jedno nebo na svakoj grani

rodom se teškim okitila

šljiva,

sunce prima u njedra svoja

berači brišu znoj slani

Nebrojeno usana što soče

raspukle šljive liče

šećerom dozivaju grlo

da se pogledi koče

krv u venama kliče

ustaje tijelo obamrlo

Voliš li bestilj od šljiva?

Leptira upita pčela

dok plamen u kazan bije

šljiva je vatra živa

k’o drhat mladog tijela

što se u klupko svije

Ključala dok se pekla

da bude bestilj sladan

prije nego li noć skine čizme od sedam milja

vrelom je kapljom rekla

ne voli samo jadan

jer ljubav jeste zbilja kazan vrelog bestilja!

Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda