Novi Konjic

Zaštićeni dokument: BiH bi do 2019. trebala dobiti status kandidata, a pregovore otvoriti tek...

Sve države se moraju nedvosmisleno obvezati, i riječima i djelima, prevladati nasljeđe iz prošlosti, postići pomirenje i riješiti otvorena pitanja puno prije njihova pristupa u EU.

Starica iz BiH se izgubila u Čikagu: Dva dana lutala ulicama, policija je vratila porodici

Kako je saopćila čikaška policija, staricu koja govori bosanski jezik ispitao je policijski službenik, koji se također služi bosanskim, ali nije uspio saznati njeno ime, godinu rođenja, adresu ili broj telefona

Starica iz BiH uspješno je ujedinjena s porodicom nakon što je dva dana lutala ulicama Čikaga.

Prema pisanju lista Chicago Sun Times, žena starosne dobi između 70 i 74 godine pronađena je rano jutros po lokalnom vremenu u sjevernom dijelu grada koji se zove Edgewater, a potom je odvedena u bolnicu Weiss Memorial.

Kako je saopćila čikaška policija, staricu koja govori bosanski jezik ispitao je policijski službenik, koji se također služi bosanskim, ali nije uspio saznati njeno ime, godinu rođenja, adresu ili broj telefona.

starica

Starica je samo kazala da je ulicama Čikaga lutala dva dana.

Velikim naporima policije, starica je identificirana i vraćena svojoj porodici.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)/Novikonjic.ba

Ombudsmeni otvorili predmet protiv uposlenika Predsjedništva BiH zbog vrijeđanja novinarki

O ponašanju zamjenika glavnog sekretara Predsjedništva BiH Dženana Selimbegoviće, koji je prije nekoliko dana izvrijeđao novinarke BHT-a, otvoren je predmet u Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, potvrđeno je za Klix.ba.

Prvi pacijent iz BiH dobio kubansku vakcinu protiv raka

Prvi pacijent u BiH je zvaničnim putem već dobio vakcinu “CIMAvax, a uskoro će biti dostupna i ostalima, izjavila je doktor Soraida Acosta-Brooks, jedan od stručnjaka s Kube koji su zaslužni za djelotvornu vakcinu za liječenje raka pluća.

Ona je za Nezavisne novine rekla da je “Vama Company” registrovana u BiH, da je prvi pacijent već uključen u terapiju vakcinama, koje će sredinom decembra biti dostupne i ostalim pacijentima.

Acosta-Brooks je istakla da je uspješnost ove vakcine veoma velika i da se, prije svega, ogleda u tome što je potpuno sigurna za upotrebu, nema nuspojava i što je omogućila velikom broju oboljelih koji su je koristili izlječenje ili produženje života, a što je još važnije, kvalitetnog života.

“Kod raka pluća tri mjeseca života poslije otkrivanja je uspjeh, a primjenom vakcine imamo ogroman broj pacijenata koji su imali po devet godina kvalitetnog života. To su godine kada ljudi imaju vremena za sebe, za porodicu i posao”, rekla je ova kubanska ljekarka.

Ona je navela da je istraživanje na ovoj vakcini počelo još 1995. godine i da su bili uključeni mnogi pacijenti u različitim stanjima, kao i u samim kliničkim istraživanjima, ali i oni koji su se javljali dolazeći na preglede zbog bolesti.

“Mogu reći da smo postigli mnogo toga. Vakcina je danas lijek koji je izliječio ili bar produžio život ogromnom broju pacijenata”, naglasila je Acosta-Brooks.

Fokus/Novikonjic.ba

Najava: "Čuvarkuća" u Konjicu u srijedu, 6.12.

"Tarik Đođić je napravio jedan čudni, kako bi se reklo, amalgam između onoga što bi bilo slušati ono što govore drugi i pripovijedati vlastitu životnu priču. To je mozaik od stotinjak pričica i čita se veoma lako, kao najljepša literatura iz naših lektirskih godina", kazao je Sidran,, na sarajevskoj promociji ove knjige.

Goran Milić je rekao da je Čuvarkuća djelo koje oslikava duševne vrline njenog pisca, ali na neuobičajen način, jer čitajući knjigu primijetio je da se u njoj uopće ne vidi da je pisac profesionalni menadžer i biznismen.

Prepoznatljivo čudo bosanskog jezika

Pored toga, kao jednu od najvećih vrijednosti knjige potcrtao je njen stil i osebujnost i prepoznatljivost jezika kojom je pisana.

"Čuvarkuća je pisana na bosanskom jeziku, ja ne ulazim u tu vječnu političku raspravu o jeziku. Ja samo znam da ko govori ovim južnoslavenskim jezicima i da je čitao knjigu u Australiji, Južnoj Americi ili Francuskoj reći će da je knjiga napisana na bosanskom jeziku. Ono, apsolutno ne možeš fulati i reći da je knjiga pisana bilo kojim drugim jezikom osim bosanskim jezikom", rekao je.

Autor knjige Čuvarkuća, koju su čitaoci i književna kritika opisali kao "sentimentalan pogled u prošlost", kaže da je za pisanje knjige trebalo mnogo lične snage i životnog strpljenja, jer su sve priče nastale iz borbe s vlastitim demonima prošlosti.

Dobrota se isplati

"Realnost, nažalost, nije tako lijepa i sve su ove nostalgije koje ja pišem u svojim pričama i koje znaju biti tužne i vesele. Moram reći da sam mnogo suza isplakao pišući knjigu, i to muškarcu valjda ne treba biti sramota reći. Naravno da ima tužnih stvari, kuće se zatvaraju, ljudi odlaze iz zemlje, ljudi umiru... Mi postajemo stara nacija, ali ono što sam ja ovom knjigom pokušao reći jeste da se dobrota isplati, da je moguće da dobrim dobijete dobro i da valja na tome raditi i da ako na tome ne radimo i to ne nudimo, naravno da nećemo dobiti odgovor. Nedavno me je neko pitao: 'Pa, dobro, ima li dobrota odjeka?' i rekao sam, naravno da ima ako je ponudite. Odjeci na moju knjigu su dobri. I ja se pokušavam, zaista, baviti malim dobrim ljudima, sjetiti se nekih ljudi koji su pomalo zaboravljeni. Svi likovi u ovoj knjizi su stvarni", rekao je Đođić, direktor Al Jazeere Balkans.

M.Č./Novikonjic.ba

BiH je država s najmanje preduzeća po stanovniku

Mala i srednja preduzeća u BiH nisu dovoljno podržana kako bi se veći broj njih osnažio i počeo upošljavati veći broj ljudi. Privrednici iz malih i srednjih preduzeća često osjećaju da su prvi na meti kada je riječ o većim nametima, restrikcijama u poslovanju itd. Ulaganje u preduzetništvo je podržavanje novih firmi, ali i podrška postojećim firmama u proširenju biznisa. Mladi ljudi danas se boje pokrenuti vlastite biznise. Kako da nabave potrebna sredstva za osnivanje firme? Kako da održavaju vlastiti biznis do momenta kada biznis počne vraćati novac? Kome da se obrate kada imaju proceduralnu ili poslovnu dilemu? Kako će vratiti bankarske kredite ukoliko njihov biznis propadne?

BiH se nalazi tek na 99. mjestu od 138 zemalja po globalnom indeksu preduzetništva za 2017. godinu Instituta za globalni razvoj i preduzetništvo. BiH ima jedan od najmanjih udjela u broju malih i srednjih preduzeća po stanovniku, prema podacima iz Analize opterećenja privrede u BiH.

Potrebno je raditi na osnaživanju mladih i ostalih kategorija društva za pokretanje biznisa dajući im finansijsku, ali i savjetodavnu podršku u prvim godinama poslovanja. Mladim ljudima treba i informacija o grantovima za mlade preduzetnike, edukacija, subvencije za najam prostora, subvencije za namete i sve ovo u većem obimu nego što to imamo danas.

Rezultati ankete koju je Institut proveo među mladim preduzetnicima u BiH pokazuju da institucije u BiH nisu susretljive prema tek osnovanim firmama. Mladi privrednici smatraju da bi država trebala biti prva koja će pomoći pri razvoju novoosnovanih firmi, jer osnivanjem novih firmi stvaraju se nova radna mjesta. Preduzetnicima treba olakšati i osnivanje firme kroz tzv. "one stop shop", odnosno rješavanje svih procedura za osnivanje biznisa na jednom mjestu. Mladi preduzetnici poručuju da put preduzetništva nije lagan, ali srećom danas ima akceleratora koji će olakšati taj put, a dobri rezultati vrijede rizika i truda. Također, oblast samozapošljavanja je otpornija na ekonomske krize od ostalih grana privrede.

Institut za razvoj mladih KULT izradio je Analizu budžetskih poticaja privredi za 2015. godinu. Za oblast razvoja poduzetništva i obrta na svim nivoima vlasti u BiH izdvojeno je 10 posto poticajnih sredstava, čineći ovu oblast četvrtom po redu po izdvojenim sredstvima, a odmah iza poljoprivrede, industrije i usluga. Najzastupljenija podoblast u poticajima za preduzetništvo je pod kategorijom "drugo", gdje se izdvaja 35 posto sredstava za poticaje preduzetništvu i obrtu, što uključuje: subvencioniranje troškova zapošljavanja novih radnika, podršku zanatskim centrima i agencijama za razvoj, sufinansiranje malih i srednjih preduzeća, razvoj i očuvanje tradicionalnih zanata i obrta, izradu strategije razvoja itd.

Nakon ove kategorije slijede krediti za preduzetničke aktivnosti s 26 posto te početna sredstva za osnivanje preduzeća s 9 posto. Sredstava za informiranje, edukaciju o preduzetništvu te subvencije za najam prostora bilo je manje od 1 posto u učešću u ukupno izdvojenim sredstvima za preduzetništvo i obrt u 2015. godine. Prema stavovima bh. privrednika najperspektivnija podgrana preduzetništva su razvojne ustanove koje uključuju preduzetničke zone i poslovne inkubatore, za koju je izdvojeno 12 posto sredstava ove oblasti u 2015. godini.
KULT/Novikonjic.ba

9. kolo BH Telecom Fudbal lige mladih

I dalje u vodstvu USŠ Sport Talent, MNK Pionir, ŠF National, ŠF Bambino i MNK Pionir.

KONJIC / REAKCIJA JOB-a, Patriotske lige i maloljetnih boraca ARBIH Konjic: Niko nije kriv dok mu se ne dokaže pravosnažnom sudskom presudom

Jedinstvena organizacija boraca – branilaca Konjica, Patriotska liga i Udruženje maloljetnih boraca A RBiH općine Konjic obratili su se saopćenjem za javnost, čiji sadržaj prenosimo u cjelosti:

EMIR TURIĆ: Dragi volonteri, sretan vam Međunarodni dan volontera!

"Dragi volonteri, sretan vam Međunarodni dan volontera!", napisao je na svom Facebook profilu, Emir Turić, prenosi portal Novikonjic.ba

Novikonjic.ba

Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.
Konjic i Konjičani ne smiju biti tamničari kabadahija

Znate li ko je Petar Golubović? Petar Golubović je mladić iz Konjica. Napunio je trideset i dvije godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đura i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi, brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom Sudu.

Tog 2. jula 1992. godine, šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic, negdje u dva sata iz ponoći upali su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija... U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vijesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu, dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo, urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar, dok je grčevito stezao rukom mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje

Na udaljenosti od hiljadu matara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i da se poredaju na desnoj ivici kolovoza.

"Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura... Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako...

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakv stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A, Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi, što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar je odlučio da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A, tijela roditelja i brata, postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A, onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio, pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom....

Drugo strijeljanje

Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška. Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, navijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj...

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir gdje su izveli dijete iz auta pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti svoj trideset drugi rođendan. Petar nikada neće ispričati niti ovu niti bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje

I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bi znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A, radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kao slobodan čovjek se kretao.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. godine ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica

I zato je dobro znati da je trinaest bivših pripadnika Armije BiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju svoja imena i prezimena

U konkretnom slučaju radi se o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima, obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. godine u Konjicu; Alikadić Adnan, rođen 1962. godine u Konjicu; Pirkić Mitko, rođen 1962. godine u Konjicu; Ćosić Safaudin, rođen 1974. godine u Konjicu; Cakić Muhamed, rođen 1968. godine u Konjicu; Hebibović Ismet zv."Broćeta", rođen 1956. godine u Konjicu; Balić Redžo, rođen 20.04.1952. godine u Konjicu; Lukomirak Hamed, rođen 1971. godine u Konjicu; Padalović Almir, rođen 1968. godine u Mostaru; Jusufbegović Sead, rođen 1941. godine u Konjicu; Ćibo Senadin, rođen 1967. godine u Konjicu; Ramić Agan, rođen 1962. godine u Konjicu; Ramić Esad, rođen 1966. godine u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata, red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići, samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad - Konjic ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti tamničari ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Novikonjic.ba

Stranica 1230 od 1420