Novi Konjic

Većina ih preživljava sa 100 KM mjesečno, a neki i s upola manje: Na socijali u FBiH čak 8.766 građana

U sistem socijalne zaštite, prema podacima Ministarstva za rad i socijalna pitanja, u Federaciji BiH uključeno je 8.766 građana! Zabrinjavajući je podatak da u većini kantona korisnici centara za socijalni rad žive od marku ili dvije dnevno, odnosno od 100 KM mjesečno. Ima i onih koji mjesec preguraju i s upola manje.

Totalno siromaštvo

Kako navode iz centara, u mnogim slučajevima riječ je o porodičnim ljudima pa se crkavica koju dobiju dijeli na još nekoliko članova, tako da ne mogu sastaviti kraj s krajem.

Vlada Tuzlanskog kantona za stalnu novčanu pomoć u ovoj godini izdvojila je 5,4 miliona KM, a na socijali je 3.129 korisnika. Odnosno, po 119 KM dobivaju nosioci prava korisnika i 36 KM za svakog člana porodice. Pravo na jednokratnu novčanu pomoć, koja iznosi između 223 i 372 KM, ostvarilo je 2.830 korisnika.

Slična situacija je i u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje putem nadležnog ministarstva pravo na socijalnu pomoć ostvaruje 1.336 korisnika. Naknade su različite, one za jednočlano i dvočlano domaćinstvo iznose 124 KM, za tročlano 136 KM, za četveročlano 150 KM, za peteročlano 165 KM i za šesteročlano i veće domaćinstvo 167 KM. Kako nam je rekao Edin Arnaut, pomoćnik ministra za socijalnu politiku, sve naknade uplaćuju se do 4. u mjesecu.

- Mjesečno se u ove svrhe, u zavisnosti od broja korisnika, iz budžeta isplati od 106.000 do 120.000 KM - kaže Arnaut.

Stalnu socijalnu pomoć u iznosu od 104,6 KM mjesečno u Srednjobosanskom kantonu primaju 1.042 osobe. Inače, Vlada SBK za socijalne kategorije izdvaja 10,5 miliona KM godišnje, a za prava iz socijalne zaštite 5 miliona maraka godišnje.

U odnosu na broj stanovnika, najmanje socijalnih slučajeva ima u Kantonu Sarajevo.

Naime, u glavnom bh. gradu na spisku je njih 497. Oni mjesečno, zavisno od broja članova porodice, primaju od 120 do 216 KM, koliko je osigurano za porodice koje broje devet članova.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, prema informacijama resornog ministarstva, stalnu socijalnu pomoć prima 450 osoba. Iznos stalne pomoći je 100 KM, plus 10 posto za svakog člana porodice.

U Zapadnohercegovačkom kantonu 571 osoba je na spisku tamošnjeg resornog ministarstva, a primaju 80 KM, plus 10 posto po članu porodice.

- Za dodjelu jednokratne novčane pomoći imamo godišnji budžet od 25.000 KM i mjesečno to iznosi svega 2.200 KM. Na području našeg kantona imamo četiri centra za socijalni rad - kazala nam je Jelena Šimić, pomoćnica ministra.

Dug spisak

Dug je spisak korisnika i u Unsko-sanskom kantonu, gdje od socijalne pomoći živi 386 osoba koje mjesečno primaju između 50 i 140 KM, što opet zavisi od broja članova domaćinstva. Ministarstvo USK za ove namjene mjesečno izdvaja nešto više od 17.000 KM.

Aida Blažević, sekretar u Ministarstvu, navodi da je prvi put nakon 13 godina od jula ove godine povećan iznos pomoći ovoj kategoriji i sada se kreće u nivou od 80 do 140 KM, a do sada je bio oko 50 KM.

Prema podacima Milana Mihaljevića, pomoćnika ministra za rad, zdravstvo i socijalnu politiku u Vladi Livanjskog kantona, na području šest općina socijalnu novčanu pomoć prima 711 korisnika, a njen iznos je 100 KM mjesečno po korisniku.

Pravo na stalnu novčanu pomoć u BPK Goražde ostvaruje 167 korisnika. Iznosi naknada koje se isplaćuju po ovom osnovu određeni su uredbom Ministarstva za socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice BPK i nisu dovoljni ni za puko preživljavanje.

Prema ovom dokumentu, iznos najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje je 149 KM, pod uvjetom da korisnik ne ostvaruje nikakva primanja po drugom osnovu. Za porodicu s dva člana ova naknada iznosi 179 KM, tročlana porodica ima pravo na 209 KM, dok je iznos novčane pomoći za porodice s četiri i više članova 239 KM. U domaćinstvima čiji je član osoba s invaliditetom ili s trajnim smetanja u fizičkom ili psihičkom razvoju ovi iznosi su veći za 30 KM.

Avaz/Novikonjic.ba

Tri puta se jako zaljubimo u životu, i svaki put s razlogom

Ljubav je samo riječ, dok se ne pojavi netko tko joj da smisao. Ljudi kažu da se u životu stvarno zaljubljujemo samo tri puta i da za svako postoji pravo vrijeme i određeni razlog…

Prva ljubav

S njom se čovjek obično susreće u tinejdžerskim godinama i to je ona nevina prva ljubav koja zvuči poput ljubavnih priča koje čitamo i gledamo na televiziji. To je ljubav koja udovoljava očekivanjima društva, a možda i našim obiteljima.

Ulazimo u nju vjerujući da će to biti naša prva i jedina ljubav. Ponekad, čak i kad stvari ne funkcioniraju, ljudi će staviti sa strane svoje stavove, želje ili mišljenja, samo kako bi pokušali održati tu vezu. Ova ljubav samo izgleda ispravno, izvana, jer u većini slučajeva ljudi još ni ne znaju što žele, niti su formirani kao ličnosti.

Druga ljubav

Ova ljubav je obično ona “teška” ljubav, koja nas podučava životnim lekcijama o tome tko smo i što od života želimo, te kakvu stvarno ljubav tražimo. Ova ljubav boli, puna je laži i zabluda, manipulacije i suza.

S drugom ljubavi nije rijetko da se vrtite u začaranom krugu, a mnogi će više puta prekinuti i ući ponovno u isti odnos uvjereni da će uspjeti nešto promijeniti. No ona obično postaje sve gora i gora te sve ispunjenija dramama i problemima. Poput sapunica, drama koja obilježava ovu vezu je upravo ono što nas drži ovisnima o priči. Za vrijeme ove ljubavi čini se da je bitnije “popraviti” vezu, nego stati i razmisliti ima li to uopće smisla. Ova ljubav nas uči tko smo, što smo i što uopće želimo od veze.

Treća ljubav

To je ona ljubav koja nas ulovi potpuno nespremne. To je ljubav kojoj se ne nadamo, koju ne očekujemo, jer se čini potpuno pogrešnom, budući da nerijetko sliči idealnoj ljubavi koju si ljudi zamisle nakon brodoloma druge ljubavi.

Ona je vrsta veze između dvoje ljudi koja se teško može objasniti riječima, i zbog nje ljudi rade i najluđe stvari, budući da za razliku od prve dvije ljubavi, u ovoj nema očekivanja i planova. Prvi put, partneri se prihvaćaju točno onakvi kakvi jesu.

Ona ruši sve “predrasude” vezane za ljubav i kreće se u smjeru koja odgovara nama i našim potrebama, a ne razvija se prema idealnom scenariju. Jedna od posljedica ove ljubavi je da ljudi postaju najbolja verzija sebe, otkrivaju pravo značenje ljubavi i poštovanja, suživota i svega što je potrebno da bi veza između dvoje ljudi izdržala sve prepreke koje život nosi.

Neki nikada ne dožive treću ljubav…

Ponekad je ljudima potrebno više loših veza ili dugo vremena da prepoznaju pravu ljubav i osobu s kojom dolazi, ali ona je uporna i nerijetko će pronaći način da se pokaže osobi kojoj je namijenjena. Možemo izabrati da ostanemo s našom prvom ljubavi, onom koja izgleda dobro izvana i koju drugi odobravaju i podržavaju. Možemo se odlučiti ostati s drugom ljubavlju, pod pretpostavkom da, ako se budemo borili za nju da će na kraju i biti ono što želimo da bude. Ili možemo odlučiti čekati našu treću i istinsku ljubav, piše Trending Pulse.

Za svako pravilo postoji iznimka, tako da sigurno postoje ljudi koji su iz prve našli srodnu dušu ili oni koji nikad nisu našli pravu ljubav. Ali, uglavnom u ljudskim životima, spiralom učenja na vlastitim greškama, često se ponavlja upravo ovaj uzorak.

24sata/Novikonjic.ba

U BiH danas udari olujnog vjetra brzine i do 90 km/h

U regijama Banja Luka, Bihać i Tuzla očekuju se udari vjetra od 60 do 90 kilometara na sat, a u Livnu i Sarajevu očekuje se vjetar brzine ismeđu 60 i 85 kilometara na sat.

Nešto manje brzine osjetit će građani regija Višegrad, Mostar, Trebinje i Foča s očekivanim udarima vjetra do 80 kilometara na sat. Najmanje udare doživjet će stanovnici Prijedora, gdje će vjetar puhati brzinom između 60 i 70 kilometara na sat.



U BiH su u nedjelju zabilježeni orkanski udari vjetra brzine iznad 118 km/h, dok je na vrhu Bjelašnice zabilježea brzina vjetra od 144 kilometra na sat.

Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda dominirat će južni vjetar praćen olujnim udarima.

Danas će preovladavati pretežno oblačno vrijeme. Kiša će padati uglavnom u Hercegovini, zapadnim i jugozapadnim područjima Bosne, lokalno i u centralnim područjima. Na planinama će padati i snijeg.

Najviša dnevna temperatura zraka će većinom biti između 9 i 15 stepeni, u Krajini i na sjeveru zemlje i viša maksimalna temperatura zraka.

U Sarajevu će biti pretežno oblačno, povremeno s kišom. Najviša dnevna temperatura zraka oko 11 stepeni.
Klix/Novikonjic.ba

Nobelovci upozoravaju: Uništenje čovječanstva ovisi o jednom potezu

Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja je koalicija nevladinih organizacija iz više od 100 zemalja koja je predvodnik u naporima da se dođe do zabrane nuklearnog oružja po međunarodnom zakonu.

Beatrice Fihn, izvršna direktorica ICAN-a, je u svom večerašnjem govoru upozorila da je totalno uništenje čovječanstva u rukama onih koji posjeduju nuklearno oružje.

"Pitanje je da li će doći kraj nuklearnom oružju, ili će nama doći kraj" zapitala se Fihn, govoreći o uzajamnim prijetnjama predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa i Sjeverne Koreje Kim Jong Una.

Navela je da je jedini racionalni potez da prestanemo da živimo pod uslovima u kojima naše zajedničko uništenje ovisi o jednom impulsivnom potezu.

"Trenutak panike ili nebriga, pogrešnog tumačenja ili uzdignutog ega mogao bi lako dovesti do uništavanja čitavih gradova", upozorila je Fihn.

Fihn je opisala nuklearno oružje kao "pištolj ludaka trajno uperenog u naš hram".
Klix/Novikonjic.ba

Državljanin BiH osuđen zbog dječije pornografije

Američki sud u gradu Boneru osudio je državljanina BiH Senada Ćejvana na godinu zatvora zbog posjedovanja velike količine fotografija sa dječijom pornografijom.

Kako pišu "Nezavisne novine" , u njegovom laptopu policija je pronašla 9.500 spornih fotografija.

Ćejvan je tvrdio da je kompjuterski virus skinuo pomenute fotografije s interneta, ali IT eksperti na njegovom laptopu nisu pronašli nikakav virus.

Isti sud ga je oslobodio za ubistvo koje se desilo u aprilu 2015. na karipskom ostrvu Saba.

Ćejvanu su na teret stavljani ubistvo i silovanje studentice Kavji Gude (24), jer je njegova DNK pronađena na mjestu ubistva.

Ipak, sud nije mogao odrediti da li je bilo u pitanju silovanje ili ju je ubila druga osoba.

Avaz/Novikonjic.ba

Naučnici zbunjeni zbog misterioznog zvuka iz unutrašnjosti Zemlje

Eksperti iz cijele Evrope saopćili su da uspjeli da snime prirodan zvuk planete Zemlje koji im uspješno izmiče već decenijama.

Za zvuk se zna još od 1959. godine, ali sve do 1998. stručnjaci nisu mogli da dokažu da je on stvaran. Svi dosadašnji pokušaji bilježenja su propali jer je svaki snimljen na zemlji. Kako bi se zvuk "uhvatio", bilo je potrebno snimiti ga na samom dnu okeana.

Istraživači iz Velike Britanije, Francuske i Njemačke proučavali su ovaj fenomen 11 mjeseci na dnu Indijskog okeana, istočno od Madagaskara.

Podaci su bilježeni između 2012. i 2013. godine kada su stručnjaci napokon uspjeli da lociraju lokacije na kojima je moguće čuti ovaj specifičan zvuk.

Uprkos tome, zvuk je i dalje ostao nečujan ljudskom uhu, jer je frekvencija 10.000 puta niža od one na koju čulo sluha registruje. I pored novih zapažanja, još uvijek nije poznato šta ga uzrokuje.

Mnogi vjeruju da su u pitanju talasi koje pravi okean, dok ima i onih koji smatraju da ih prouzrokuju promjene u atmosferi.

Spar Veb sa Univerziteta u Kolumbiji je jedan od onih koji tvrdi da misteriozni zvuk proizvode talasi.

"Zahvaljujući korištenim instrumentima utrđeno je da se zvuk čuje sve vrijeme. Promjene u atmosferi nastaju veoma sporo, pa ne mogu da budu uzrok", ističe Veb.

Ovakvi zvuci bi trebalo da pomognu naučnicima da dođu do novih saznanja o unutrašnjosti Zemlje. Veb dodaje da ih je moguće registrovati iz različitih dijelova svijeta, prenosi B92.net.
Avaz/Novikonjic.ba

KONJIC / OBILJEŽEN SVJETSKI DAN VOLONTERIZMA: Laskavo priznanje “Volonterka godine 2017.” ponijela je srednjoškolka, Semira Jablić

Povodom 5.12., Svjetskog dana volonterizma, Volonteri i prijatelji konjičke regije sinoć su u Domu izviđača organizovali tradicionalni Volonterski party.

Teško je gledati vlastito društvo kako se guši u odavanju počasti zločinima, ali postoje oni koji će stati uz žrtve

Inicijativa mladih za ljudska prava iz Hrvatske sutra će u Zagrebu paljenjem svijeća odati počast žrtvama zločinačke politike Herceg Bosne. O tome, kao i odnosu hrvatskog društva i države prema presudi i zločinima razgovorali smo sa Marijom Mažićem programskim direktorom Inicijative mladih za ljudska prava.

Teško je gledati vlastito društvo koje se guši u odavanju počasti zločinima i zanemaruje žrtve. Mi moramo biti bolje društvo od toga. U Inicijativi smatramo kako ne možemo dozvoliti da jedina slika našega društva bude ona na kojoj se slave zločinci. Postoje ljudi koji na to ne pristaju. Postoje ljudi koji kritički i odgovorno promatraju poziciju svoga društva i svoje Republike. Postoje ljudi koji će stati uz žrtvu, naročito kad joj je zlo naneseno zloupotrebom djelovanja u naše ime. Očekujemo podršku tih ljudi, rekao je Mažić za Vijesti.ba

VIJESTI.BA: Kako biste generalno prokomentirali trenutnu atmosferu u hrvatskoj javnosti, i odnos vlasti prema presudi Haškog tribunala u predmetu "Prlić i ostali". Čini se da sa jedne strane postoji sustavno negiranje presude dok sa druge strane skupine odgovornih intelektualaca, javnih radnika i drugih koji pokušavaju skretnuti pažnju na pogubnost jednog takvog pristupa?

MAŽIĆ
: Jednom rječju bih ju opisao - histeričnom. Nekoliko stvari je ovdje važno. Prvenstveno, samoubojstvo ratnog zločinca Slobodana Praljka po izricanju presude je u ogromnoj mjeri utjecalo na reakcije na presudu jer je pažnja javnosti skrenuta na njegov čin. Profesor Žarko Puhovski komentirao je da smrću Praljak postaje ‘hrvatski svetac’ i čini se da je u pravu - čini se kao da zaista in real time gledamo proces nekakve društvene kanonizacije ratnoga zločinca. S druge strane, zabrinjavajuće je koliko se malo govori o žrtvama, svi okreću glavu od činjenica i fokusiraju se na mitologiziran narativ u kojem je Hrvatska, kako je predsjednica Grabar Kitarović izjavila, uz SAD učinila najviše za BiH tijekom rata, a ne izvršila agresiju na BiH. S treće strane, šok i iznenađenje samom presudom i zaključcima Žalbenog vijeća produkt je gluposti, neinformiranosti i politike poricanja koja u Hrvatskoj kontinuirano traje od 1992. naovamo.

Naime, MKSJ je u nizu ranijih pravomoćno završenih predmeta već utvrdio da je RH imala kontrolu nad HVO-om i da je, dakle, sudjelovala u ratu u BiH. Svatko tko je želio znati dosad već utvrđene nalaze, mogao je. Mi smo baš zbog toga tjedan dana prije presude izdali priručnik ‘Šestorka u Haagu’ namjenjen novinarima gdje smo predstavili već utvrđene činjenice, ali nažalost izgleda da to nije pomoglo. Što se pak odnosa vlasti tiče, on je duboko neodgovoran i rezultira jedino i isključivo sramoćenjem Republike Hrvatske u okruženju i u svijetu.

VIJESTI.BA: Inicijativa mladih za ljudska prava iz Hrvatske uputila je otvoreno pismo predsjednici Hrvatske u kojem se kritiziraju stavovi hrvatske predsjenice izneseni pred Vijećem sigurnosti UN-a. Kako komenirate ocjene o političkom karakteru Haškog tribunala koje dolaze od strane hrvatskih zvaničnika, i uopće zahtjev da jedno političko tijelo revidira odluke suda UN-a?

MAŽIĆ:
Uputili smo otvoreno pismo predsjednici jer je niz stvari koje je izgovorila pred Vijećem sigurnosti granično skandalozan. Gotovo nitko nije primjetio da je naša predsjednica praktički prosvjedovala zbog osude npr. Milana Martića i Pavla Strugara koji su odgovarali za napade na Hrvatsku. Naime, rekla je da MKSJ nije imao mandat baviti se pravnim inovacijama, ali su upravo te pravne inovacije i iskoraci koje je MKSJ napravio omogućile procesuiranje odgovornih za napad na Dubrovnik (pitanje uništavanja kulturne baštine), te su inovacije omogućile da MKSJ da značajan doprinos procesuiranju seksualnih zločina u cijelom području mandata Tribunala i još mnogo značajnih stvari.

A što se optužbi da je MKSJ sud koji sudi politički, a ne pravno nisu novina. Grabar Kitarović, Milijan Brkić i drugi su ovakvim optužbama stali rame uz rame glasovima iz Srbije i Republike Srpske u BiH koji tvrde isto. Stvar je jednostavna - da je presuda bila drugačija, nitko od hrvatskih lidera ne bi to tvrdio, to je jedna prizemna i jeftina reakcija kojom se ne postiže ništa pozitivno.

VIJESTI.BA: Za sutra najavljujete organizirano paljenje svijeća za žrtve kao čin solidarnosti sa žrtvama. Čiju podršku očekujete i kakva je poruka onima koji presuđene ratne zločince pretpostavljaju žrtvama?

MAŽIĆ
: Teško je gledati vlastito društvo koje se guši u odavanju počasti zločinima i zanemaruje žrtve. Mi moramo biti bolje društvo od toga. U Inicijativi smatramo kako ne možemo dozvoliti da jedina slika našega društva bude ona na kojoj se slave zločinci. Postoje ljudi koji na to ne pristaju. Postoje ljudi koji kritički i odgovorno promatraju poziciju svoga društva i svoje Republike. Postoje ljudi koji će stati uz žrtvu, naročito kad joj je zlo naneseno zloupotrebom djelovanja u naše ime. Očekujemo podršku tih ljudi.

VIJESTI.BA: Također neformalna grupa koja sebe naziva "hrvatskim studentima" organizira u utorak prosvjedni skup i predaju zahtjeva hrvatskm vlastima. Kako gedate na ovo? Jedan od zahtjeva je čak i taj da hrvatske vlasti zabrane ulazak u Evropsku uniju ( konkretno u ovom slučaju Hrvatsku) građanima BiH.

MAŽIĆ
: To je dijelić studenata. Shvaćati njihov skup kao reprezentativan za studentsku populaciju u Hrvatskoj bi bilo pogrešno. Istovremeno, po zahtjevima se vidi da ne razumiju neke od temeljnih principa Ustava Republike Hrvatske jer pozivaju na njihovo kršenje. No, treba uzeti u obzir i okolnosti u kojima su današnji mladi odrastali. Mi smo tijekom socijalizacije bili izloženi ekstremnom nacionalizmu kao standardnoj i dominantnoj ideologiji. Naravno da je to ostavilo traga na ozbiljnom dijelu generacije. To je dio naslijeđa rata i nacionalističke politike s kojima ćemo se nositi još neko vrijeme.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)/Novikonjic.ba

Zašto treba završiti fakultet

Društvenopolitička previranja koja su obilježila posljednje decenije na Balkanu su vjerovatno jedan od razloga zašto je mladež razvila uvjerenje da je fakultet gubljenje vremena i novca.

Čuvenu izreku „stavi papir u džep, makar čistio ulice“ je počela da potiskuje zla slutnja da „tim papirom možeš samo obrisat dupe“. Diplome se izdaju na debljem, čvrstom papiru pa brisanje pozadine možda i nije dobra ideja, a obično su ispisane krasopisom, pa ako si pogođen što se tvoj trud ne cijeni, bar svojim primjerom ispoštuj tuđi.

Pritom, nije baš da se trud ne cijeni. Uostalom, ako sve veći broj mladih odustaje od škole, ti isti mladi će cijeniti što ti od svoje nisi odustao, tako da i najbeskorisnija diploma ipak govori nešto dobro o tebi (a dobar glas daleko se čuje?).

Evo nekih razloga zbog kojih je važno završiti fakultet.

Prvo, zbog roditelja. I visokoobrazvanim i neobrazovanim roditeljima će značiti da se propisno školuješ. Jedni ne žele da živiš kao oni, drugi žele da ne živiš lošije nego oni, u svakom slučaju, lijepo je opravdati nade i novac koje roditelji ulože u tebe.

Drugo, red je da nešto studiraš. Ne formalno, već istinski, da ga proučavaš. Ako te nešto zanima, šta može biti ljepše od svakodnevnih druženja sa stručnjacima na tom polju kojima je posao da te informišu, obuče i stimulišu za dalji razvoj. Čovjek ne cijeni učitelje dok ih ne izgubi. Istina, sa internetom je sve drugačije, ali koliko ga koristimo za razvoj, a koliko za dangubljenje i zatupljivanje?

Treće, na fakultetu ne učiš sam. Sa kolegama se pomažeš, pa i nadmećeš, utrkuješ, i koliko god grupa mogla biti faktor smetnje, nešto što može da te obeshrabri ili poklopi, toliko je prirodna, jer čovjek je društveno biće, i u daljem životu i radu ga svakako čeka interakcija sa ljudima i srodnih i sasvim drugačijih zanimanja i ciljeva.

Studentski život je priča za sebe. Sve ono što nema veze za školom, druženja, izlasci, avanture, mladalačke ludorije, sve je to ipak oblikovano školovanjem, ispitima, štrebanjima, dovijanjima velikim i malim, pa se kasnije kroz život i najmukotrpnije studiranje spominje sa nekom slatkom sjetom i zadovoljstvom. Sve ima svoje draži, i ishrana u menzi, i smještaj u domu, i iznajmljivanje stanova sa cimerima, besparica i ekonomisanje, usputni poslovi i još koješta što ti omogućava da preživiš te dane.

Na prvoj godini, kad si pun očekivanja, makar i niskih, otkrivaš ko sve sa tobom studira. Ima tu štrebera, maminih i tatinih mezimaca, čudaka, neznalica, sveznalica, mladih sa sela, mladih iz grada, mladih iz inostranstva, a ima i starih koji su se „sad sjetili“ đačke klupe.

Na drugoj godini se ekipa ospe, na trećoj se pojave stari studenti koji su već peti put treća, a četvrtu završi ona grupa najupornijih. Ja, naravno, pričam o tipičnom sistemu prije Bolonje, tako da to može biti treća ili peta ili sedma godina, uglavnom, na kraju studija vidiš ko to sve sa tobom sad izlazi na ulicu sa zvanjem profesora, inženjera ili čega već. Vidjećeš one štrebere, čudake, neznalice i sveznalice sa prve godine, biće tu svega, i vjerovatno ćeš pomisliti kako većina nije dorasla ozbiljnom zvanju iz diplome. Međutim, to je to. I to je vrlo važno za kasniji život i saradnju sa ljudima. Ko ne završi fakultet ima veće šanse vjeruje kako su ljudi sa fakultetom stručniji nego što zapravo jesu.

Upoznala sam mnogo ljudi koji su „materijal“ za akademsko zvanje, ali to iz ovog ili onog razloga nikad nisu postigli. Nešto su počeli pa batalili, pa probali nešto drugo, pa i to batalili, u to su se zaposlili ili osnovali porodicu, uglavnom – imali su namjeru, ali ne i realizaciju. Takvi ljudi se skoro bez izuzetka osjećaju nedovoljno dobrim za sopstvenu kožu. Čak i ako su u poslu veoma vješti i sposobni, uvijek se osjećaju manje vrijednim od kolege koji ima papir, čak i ako je taj kolega daleko lošiji u svom poslu. Taj osjećaj ih sapliće na više nivoa. Više se dokazuju, sumnjaju u sebe, skloniji su paranoji, strepe da će biti zakinuti ili oštećeni zato što nemaju „najobičniji papir“, i teže im je ustati, zauzeti se za sebe i iznijeti svoj stav pred drugim, obrazovanijim kolegama.

Dalje, praktično da nema posla bez slanja biografije. A šta je biografija do osnovne informacije, i prvo što govori nešto više o tebi je nivo obrazovanja. Za svaki pristojniji posao ti treba fakultet. Treba ti zbog platnog razreda, treba ti zbog uslova konkursa, treba ti zbog nivoa stručnosti, treba ti zbog psihološkog efekta, i ne samo da ti treba fakultet, nego ti sigurno neće škoditi ni magisterij ili doktorat, ili pak još jedan fakultet, viša škola ili akademija.

Ako zađeš u tridesete, a u biografiji ti stoji otvorena rubrika o započetim i nikad završenim studijama, to poslodavcu šalje poruku da si bliže dvadesetogodišnjaku nego zrelom, kvalifikovanom profesionalcu. Ko se u toj situaciji našao jer je u međuvremenu postao roditelj ili bio posvećen nekom drugom obliku ličnog i profesionalnog razvijanja, to će moći adekvatno i predstaviti, ali ko se mrljavio, vucao po kojekakvim poslovima na kojima je radio za minimalac ili honorar pa je više nazadovao nego napredovao, taj će upravo to i poslati u svojoj biografiji, ma kako se trudio da je nabudži kićenim frazama.

Kad smo kod biografije, iako se često o tome piše i govori, još uvijek mnogi navode koju su osnovnu školu završili. Šta to znači? Kad nema trećeg sprata, daj da malo pričamo o prizemlju?

Osnovna škola u biografiji ima smisla jedino ako je pohađana negdje u inostranstvu. To govori da poznaješ jezik i život van svoje mahale, što za neke poslove može biti jako zgodno. Inače, ne spominji svoju ranu mladost, a ko ima fakultet, ili dva, ili doktorat, taj može da izostavi i srednju školu, ako po nečemu nije naročito bitna. Dakle, treba završiti fakultet da bi mogao rahat izbacit osnovnu i srednju školu iz biografije.

Dalje, diploma znači da si se načitao nekih knjiga. Na nekim fakultetima se čita mnogo, na nekima daleko manje, ali se na svakom nešto čita, iščitava, istražuje, proučava. Svako štivo te nečemu uči. Uči te jeziku, ako ništa. Proširuje ti fond riječi, utvrđuje ti neka gramatička i pravopisna pravila. Taman da iz stručnih predmeta imaš samo šestice, opet ćeš poslije nekoliko godina studiranja izaći pismeniji od prosječnog neškolovanog sugrađana. Taman i da nikad ne pročitaš obaveznu lektiru, dovoljno puta ćeš se susresti sa bibliotekom, ili prosto spiskom nekakvih knjiga, pa ćeš stvoriti neku mentalnu sliku o beskrajnom prostranstvu znanja koje, ako ne ti, a onda bar neko pokušava da iščita. Na kraju, ako sve to zaobiđeš, bar znaš šta si zaobišao i znaš da si ga zaobišao, a ovako možeš ostati sa daleko siromašnijom predstavom o tome šta sve ovaj svijet može da ponudi čovjeku željnom znanja.

U suštini, fakultet ti omogućava da te ljudi cijene, ali i tebi da cijeniš druge.

Čovjek koji nema diplomu a hvata se u kolo sa onima koji imaju u suštini šalje poruku „vi ste budale što ste se zamarali oko škole, kad evo mene koji nisam, i evo nas – jednaki!“. Normalno je da ljudi podsvjesno i nesvjesno razviju određeni revolt. To je kao kad čekaš u redu, pa neko nonšalantno ušeta ispred tebe, i još ti se smije u facu. E baš je tako kao sa redom – ljudi će pristati da puste nekog ko ima opravdanje. Nemoćnog starca, trudnicu, bolesnika...a ako nisi ništa od toga, tj. ako nemaš opravdanje – moraćeš da se pravdaš. Tu se vraćam na ranije spomenuti cjeloživotni osjećaj obaveze da nisi dovoljno dobar, i da se moraš dodatno truditi da te ljudi prihvate tu gdje jesi i gdje sebe vidiš.

Fakultet i jeste traženje odobrenja. Svaki ispit je traženje odobrenja, prolaza, priznanja. I uvijek je stresno i neizvjesno, bezbroj puta sumnjaš u sebe, u ono što ne znaš u ono što znaš, a pogotovo u ono što znaš – dovodiš se u pitanje po svakom osnovu na milion načina, a na kraju svakog načina neko drugi treba da ti da svoj amin. Taj neko je nekad sjajan profesor, a nekad je neki kreten i budala, i baš kao i u vojsci, čovjek tad uči kako da prihvata sistem i kako da se snalazi sa autoritetom koji to nije. U mladosti, kad si fleksibilan i plastičan, sve to lakše podnosiš i zapravo učiš, jer i poslije škole ili vojske ćeš dolaziti u situacije da ti neka budala ili diletant odlučuje o sudbini. Što prije savladaš vještinu izlaženja na kraj sa takvim likovima, to će ti život biti lakši.

I za kraj, ako ti je dosta svega i hoćeš, recimo, za Kanadu, treba ti ili zanat ili fakultet. Čak i ako sa svojom diplomom nećeš moći raditi posao u struci, ona te svrstava u poželjnu kategoriju imigranta, daje određeni broj poena, i opet, govori da si akademski građanin, da si pismen, obrazovan, sposoban i voljan da učiš i da se razvijaš, i da su male šanse da ćeš tamo završiti kao socijalni slučaj.

Red je reći to da onaj ko nije studirao neke stvari naprosto ne zna. Ne zna, pa ne zna. I ma koliko se trudio i upinjao i kompenzovao, džaba kad ne zna, nije smrdio na nekom dosadnom predavanju na kojem su se svi pitali "kad će mi ovo u životu zatrebati". Dođe nekad i taj trenutak, ladno ti zatreba to nešto, sjetiš se svega, sjetiš se stvari koje nisi ni znao da znaš, i u tim trenucima ti bude drago za sve pare, što se kaže, a i postane jasna još jedna dimenzija u kojoj će čovjek bez fakulteta uvijek biti donji.

Moglo bi se koješta još dodati na ovu temu, ali tekst već postaje predugačak za ovaj blog. Zato ću završiti ovdje, a svako koga je ova tema zainteresovala će sigurno imati još neku ideju zašto je papir ipak bolje staviti u džep, pa makar na kraju čistio ulice.

Buka/Novikonjic.ba

NOVIKONJIC.BA SAZNAJE: Velija Halilović osvajačicu Balkanske zlatne medalje Anitu Tadić uklonio sa zvaničnog spiska bh. reprezentacije - oštra reakcija Franje Križanca iz KS FBIH na degradirajući postupak selektora

Franjo Križanac, član Upravnog odbora Karate saveza Federacije Bosne i Hercegovine obratio se posredstvom Facebook grupe “Za zdrav BH KARATE” saopćenjem za javnost u kojem je kritikovao postupanje Velije Halilovića, selektora U-21 reprezentacije (žene) zbog nerazumljivog uklanjanja članice KK Empi iz Prozora, Anite Tadić sa spiska takmičarki.

Stranica 1225 od 1420