Novi Konjic

Džumhur u 1. Kolu ATP u Beču igra protiv Dimitrova

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur dobio je jednog od najtežih rivala u 1. kolu ATP turnira u Beču.

A1 liga BiH, 1.kolo: Konjic slavio u Travniku

 Na otvaranju sezone u A1 ligi KS BiH Konjic je kao gost savladao ekipu Travnika rezultatom 76:70.

Konjic deklasirao Slobodu sa 58 razlike u 1. kolu Lige 12 za žene

Prvo kolo Lige 12 za žene obilježila je visoka pobjeda debitanta u ligi ekipe Konjica u Novom Gradu protiv Slobode.

Švedska: Mostarac Đenan Mahić odlikovan medaljom za hrabrost

Hrabrost je vrlina, posebno ako se iskaže u pravom trenutku, a Đenan Mahić bio je hrabar najstrašnijeg dana svog života. Mahić je za hrabrost iskazanu 22. oktobra 2015. godine, dok je bio direktor osnovne škole u švedskom Trollhattanu, odlikovan medaljom za hrabrost.

Osigurano 600 miliona eura za tunel Prenj

Stiglo pismo podrške EIB-a i EBRD-a l Već smo aplicirali na grantove WBIF-a, kaže Adnan Terzić, direktor „Autocesta FBiH“.

Potvrđeno: Nestala Konjičanka pronađena živa nakon dvodnevne potrage

Vijest o pronalasku potvrdili su u subotu iz Operativnog centra civilne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Prosinečki dobio podršku FS BiH, ostaje na klupi Zmajeva

Izvršni odbor Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine na hitnoj sjednici donio je odluku da ukaže povjerenje selektoru Robertu Prosinečkom.

Razlikovanje djece u školama na osnovu statusnih simbola

Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status.


Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale

Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status. Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale.

Ovaj problem nije novijeg datuma i uvijek je postojala razlika po ovoj osnovi među djecom, s obzirom da su određene porodice u prilici osigurati svojoj djeci skuplje stvari. Međutim, danas se ovaj problem u bh. društvu sve više primijeti kako u gradskim tako i područnim školama, a ne ulazeći dublje u analize vjerovatno kao posljedica sve većih socijalnih razlika u našoj zemlji pri čemu nestaje tzv. srednja klasa.

Kakav je sistem vrijednosti u kući

Tarik Smailbegović iz Porodičnog savjetovališta u Sarajevu kazao nam je kako su svjesni ovog problema i kako njihov razgovor o ovoj temi podrazumijeva prvenstveno aktivniju ulogu roditelja.

“Na osnovu ličnog iskustva mogu kazati da u većini slučajeva ovaj problem polazi iz porodice i nije do djece, već roditelja. Postoji utjecaj vršnjaka, ali ako dijete nema taj bazični sistem vrijednosti onda je problem. Stoga, prvo trebaju roditelji u svojoj kući da preispitaju kakav im je sistem vrijednosti: da li su u razgovoru naznačili neke stvari, da li u razgovoru s komšijama ili u nekom društvu spominju da je neko kupio ili ima vrijedne stvari itd. Moguće je da upravo roditelji nesvjesno njeguju poseban odnos prema skupocjenim stvarima i konzumerizmu općenito. Ne treba zaboraviti da su djeca ogledalo nas. Ako roditeljima nije, uvjetno kazano, bitno šta oblače i ne potenciraju to u svojim razgovorima, kupuju na različitim mjestima i pijacama onda će i dijete usvojiti takav stil života. Ako roditelji u komunikaciji naglašavaju teme o tome koliko nešto košta, kako im je komšija ili prijatelj nešto kupio pa i oni trebaju… Djeca uz to odrastaju i prave sličan sistem vrijednosti. S druge strane, djeca, tražeći da im se nešto kupi, traže zapravo pažnju roditelja ili pažnju zajednice, jer imaju potrebu za pripadnošću. Žele kroz posjedovanje tih stvari da pripadaju određenoj grupi. Ne smije se pristati na to da djeca, kao i odrasli, budu robovi tog trenda da se neko isključuje iz društva na osnovu statusnih simbola, jer to je diskriminacija i vodi nasilju. To je jedna konzumeristička mašinerija koja se lažno predstavlja da je moderna“, kazao je Smailbegović, šef odjela za razvojno-istraživačke poslove i socijalne inovacije u Porodičnom savjetovalištu.

Prema njegovim riječima ovaj problem dodatno, kazali bismo, ubrzava ili širi internet kada je i samoj djeci mnogo toga dostupno pa tako i tekući trendovi. Roditelji su zauzeti i kupujući djeci stvari koje traže pokušavaju nadomjestiti kvalitetno provedeno vrijeme s njima. Ako dijete stalno osjeća pritisak zbog nemogućnosti posjedovanja nekih stvari ili teško pronalazi društvo posljedica je povlačenje i usamljenost djeteta, što je izraženo kod djece koja nemaju samopouzdanja. I u ovom slučaju važnu ulogu ima porodica.  “Ako imamo prestrog odgoj, imamo djecu koja nisu sigurna u sebe. To su djeca koja nisu dovoljno ohrabrena i pohvaljena i kod kojih nije razvijeno samopouzdanje“, istakao je Smailbegović.

Uloga škole

U nekim školama se odražavaju okrugli stolovi i seminari na kojima se govori i ovom problemu. Nažalost, u nekim školama upravo pritisak roditelja na nastavnike ne omogućava da nastavnici adekvatno reaguju kada se primijeti da određena djeca prave posebne krugove prijatelja na osnovu socijalnog statusa ili, štaviše, dovode u nezgodnu situaciju djecu koja nisu u njihovom krugu prijatelja. Prema riječima Tarika Smailbegovića riječ je o začaranom krugu materijalizma koji pogađa i  same škole. “Sami nastavnici mogu pasti u zamku diskriminacije na način da preferiraju određene učenike po statusu njihovih roditelja. Mi se moramo i kao pojedinci i kao društvo odlučno usprotiviti tome. Škole bi trebale učiniti sve da se pomogne djeci koja su isključena ili maltretirana te da se prevaziđu razlike koje postoje među učenicima.“

Pedagog s dugogodišnjim iskustvom u Fojnici Indira Pašalić kazala nam je da uzrok jednog pozitivnog interpersonalnog odnosa među učenicima leži u dobrom vođstvu socijalne politike od  strane menadžmenta  škole i svih ostalih pedagoških radnika koji direktno nose najveći teret odgojno-obrazovnog procesa. “Prema informacijama s kojima ja raspolažem istina je da srednju školu u kojoj ja radim pohađaju djeca nekog srednjeg staleža, ekstremnog siromaštva nema kao ni izuzetno imućnih ljudi. Kada govorimo o odnosu nastavnika prema učenicima različitih statusnih kategorija u globalu se može reći da većina prosvjetnih radnika nije s druge strane morala. Naprotiv, cijene svoje znanje i svoje zvanje i ne bi ga olahko pogazili, time što bi diskriminisali ili pak privilegovali neke od učenika samo zato što su djeca roditelja koji imaju ‘moć’, te su navodno bitni i ugledni članovi našeg društva, na lokalnom ili na nekom drugom nivou.  Naravno, postoje izuzeci koji popuste pritisku, jer  se boje reakcije ‘bitnih’ i ‘važnih’ roditelja ili, pak, mogu imati neku  korist, a što je nespojivo sa moralnim likom nastavnika“, kazala je Pašalić.

Očekivanja roditelja

Prema njenim riječima danas su prosvjetni radnici žrtve nakaradnog obrazovnog sistema, koji sam degradira i pravi razlike među djecom i omladinom samim tim što imamo dvije škole pod jednim krovom.

“Kakvu poruku šaljemo mladim ljudima? Ne želim zanemariti težinu ovog problema, ali problematizuje se interpersonalni odnos među učenicima, a degradacija i ponižavanje kreću od samog obrazovnog sistema. U školu uvodimo inkluziju, integraciju učenika sa različitim poteškoćama, a s druge strane imamo dvije škole pod jednim krovom. Ogroman teret nastavnici nose i jer su velika očekivanja nekih roditelja.  Očekuju da im nastavnik brine o djetetu, da ga odgaja, da brine o njegovoj bezbjednosti, da mu pruža emotivnu toplinu… Da, slažem se da je sve to potrebno činiti: da škola treba biti siguran prostor za djecu i omladinu,  ali u timskom radu s porodicom i ostalim kompetentnim institucijama. Nije uredu roditeljsku  odgovornost prebaciti na nastavnika. Neki od roditelja smatraju ako je dijete materijalno zbrinuto da su ispunili svoju roditeljsku zadaću. Često se može čuti: ‘Sve sam mu pružio, a opet mu nisam dovoljno dobar’. Zapamtite: dijete će vam, kao roditelju sve oprostiti, ali ne to da se niste igrali sa njim“, kazala je Pašalić.

 Piše: Elvedin Subašić

preporod.com

 

 

 

 

https://akos.ba/razlikovanje-djece-u-skolama-na-osnovu-statusnih-simbola/

ZAŠTO JE ALIJA IZETBEGOVIĆ META I KAKO ODGOVARATI NA NAPADE?

Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost s namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta, i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod.


Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu odbrane od agresije i na čelu Armije RBiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu SDA ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju dviju vrlo agresivnih nacionalnih politika s onom bošnjačkom.

PIŠE: Filip Mursel BEGOVIĆ

Kada je dr. Mevludin Dizdarević prije desetak godina pripremao magistarski rad o Mustafi Busuladžiću, vjerovao je da iz zaboravljene prošlosti vadi ličnost koja je djelovala u okrilju mladomuslimanskog pokreta uoči i tokom Drugog svjetskog rata i koju je potrebno reafirmirati. No, jednom je rekao da nije mogao pretpostaviti da će Busuladžić ustvari afirmirati njega. Jer, upravo je magistarski rad dr. Dizdarevića oknjižen u jeku polemike o ulozi Busuladžića u Drugom svjetskom ratu, te je kao izdavački poduhvat izazvao veliku pažnju bošnjačke javnosti. Uostalom, riječ je o jedinom sveobuhvatnom naučnom istraživanju o životu i djelu ovog bošnjačkog intelektualca u vremenu dok po njemu traje nesmiljena kanonada u dijelu sarajevskih medija.

Posljednja se vezuje za usporedbu poklonika Ravnogorskog četničkog pokreta, koji se svake godine u svom zlu ukaže u Višegradu, s onim Bošnjacima koji u Busuladžićevom djelovanju ne vide ni nacizam, ni fašizam, ni ustašluk. Ovakve se komparacije nadovezuju na ustaljeno relativiziranje učešća triju strana u činjenju zločina, pa se u javnost kontinuirano pušta teza o postojanju “četnika, ustaša i balija”. Ova komparacija krajnje je zlonamjerna i netačna jer četnički i ustaški pokret nacionalni su zločinački pokreti Srba i Hrvata, a “balije” su pogrdni naziv za Bošnjake. Međutim, onima koji bi izjednačavali jednostavno nije prihvatljiva činjenica da Bošnjaci u svojoj historiji nisu zabilježili ni izbliza sličan nacionalni pokret.

Vladajuće ljevičarsko-liberalne stranke u Kantonu Sarajevu najavljuju preimenovanje ulica u Sarajevu, te je moguće da nas očekuje novi ciklus raznorodnih ideoloških sukoba. Upravo zato je bitno da se na vjerodostojan i utemeljen način obilježi osamdeseta godišnjica osnivanja pokreta “Mladi muslimani” te da se objasni karakter njihovog djelovanja, što sedmičnik Stav uradio nizom feljtona u saradnji sa Udruženjem Mladi Muslimani. Budući da je sržno ime koje se vezuje uz ovaj pokret ime prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, zanimljivo će biti i falsificiranje historije vezano uz njegovo ime.

Napadi na ličnost Alije Izetbegovića, odnosno na ono što on simbolički predstavlja, odvijaju se u dva pravca. Vanjski (hrvatski i srpski) dvadeset i pet godina izgovara ustaljene teze o Izetbegoviću kao islamskom radikalu koji je želio islamsku državu i koji je započeo rat, a njegova ličnost doslovno se satanizira. Zatim unutarbošnjački, koji su posebno perfidni jer ga počesto izvršavaju ljudi s dnevnopolitičkim agendama koji počesto crpe svoj legitimitet iz naglašavanja da su bili njegovi saradnici, savjetnici i slično. Kažemo perfidni, jer nakon što se Izetbegovića pokušava osporiti unutar Bošnjaka, potom i vanjski osporavatelji upravo iz toga crpe tzv. corpus delicti. Zanimljivo je da se među bošnjačkim osporavateljima ponavlja istovjetna retorika kao i u narativima srpske i hrvatske nacionalne politike.

Pa zašto su mete Alija Izetbegović i ostali vinovnici mladomuslimanskog pokreta? Zato da bi se oslabilo simboličko značenje koje njihove historijske pojave nose, odnosno postoji poseban interes da se preko simboličnih elemenata koji tvore savremeni bošnjački nacionalni identitet ospore sami Bošnjaci. Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost s namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta, i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod. Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu odbrane od agresije i na čelu Armije RBiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu SDA ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju dviju vrlo agresivnih nacionalnih politika s onom bošnjačkom.

Mišljenja smo da se na vanjske napade treba odgovarati organizirano i svim raspoloživim sredstvima, a da treba biti oprezan kada se odgovara onima unutar bošnjačkog korpusa. Jer, na kraju, u tome se i vidi Izetbegovićeva snaga i u današnje vrijeme – ako njegovim osporavateljima damo na značaju, time ih ujedno i uzdižemo preko svake mjere kao društveno-političke relevantne i meritorne faktore. I zato je vazda najbolji način uporna pozitivna afirmacija Izetbegovićevog života i djela kao trajne i univerzalne vrijednosti. I to isključivo činjenicama i argumentima kojima ujedno čuvamo i simbole koje on predstavlja za nacionalni identitet. Treba ponoviti, i to mora biti moralno opredjeljenje, da se ono neodbranjivo iz bošnjačke historije, poput pripadništva u zločinačkim formacijama nacista i ustaša, ne može braniti. Ako će se to činiti, tada se više ne barata argumentima i otvara se mogućnost raznovrsnih manipulacija, poput one u kojoj se Busuladžića bez ikakvih dokaza i stvarnih uporišta svrstava u sljedbenike nacističke i ustaške ideologije.

Svjedočimo pomodarski trend koji želi da sve što je vezano za bošnjački nacionalni identitet, pa tako i Alija, bude predstavljeno kao nešto zastarjelo, romantizirano, retrogradno, seosko, neurbano i slično. Pokušava se nametnuti da Alija Izetbegović pripada nekim vremenima koje smo nadišli i na koje se ne treba vraćati. Potpuno krivo, jer Alija Izetbegović ima svoje neizostavno mjesto u našoj historiji, on je već sada dio naše tradicije, i to one pozitivne. To ne znači da ćemo sve vezano za Aliju Izetbegovića doslovno slijediti i imitirati, već da ćemo u skladu s vremenom baštiniti i nadograđivati njegovu ideju i tradiciju koja se tiče državne opstojnosti i nacionalnog identiteta. A narod bez tradicije i korijena nije narod, on je ništa.

STAV.BA-NOVIKONJIC.BA

Danas je 23 godine od utakmice Turbina-Željezničar (0-2)

19. 10. 1996. utakmicu 9. kola sezone 1996./1997. u Jablanici su igrali Turbina - Željezničar koja je završila 0:2 u korist Željezničara.

Video prilog ovog događaja možete pregledati na ovom linku.

Stranica 1 od 522