Rade li Nijemci premalo? Sada se raspravlja i o radnoj sedmici od četiri dana, iako njemačkoj privredi prijeti recesija, a na mnogim područjima nedostaje stručne radne snage, piše DW.
Prema podacima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) Nijemci rade manje nego ljudi u drugim zemljama. U Njemačkoj se 2021. godine prosječno radilo 1.349 sati, dok je prosjek OECD-a bio 1.716 sati godišnje. Grci, na primjer, rade 1.872 sata godišnje, a Meksikanci 2.128 sati. Nije li onda bolje da Nijemci rade više?
Nije tako kao što izgleda
Ipak, ne treba žuriti sa zaključkom da su Nijemci lijeni. Ove brojke nisu prikladne za uspoređivanje zemalja. Podaci su skupljani po nacionalnim metodologijama i ne potječu čak ni iz iste godine. Stručnjak za tržište rada Enzo Weber kaže da su korištene razne vrste izvora, pa i ankete. Dodaje da odgovori onda ovise o tomu kako se pita i kojim redoslijedom. “Ni to što ljudi u različitim zemljama promatraju kao radno vrijeme nije uvijek isto”, kaže Weber.
Između ostalog, u Njemačkoj radi puno više žena nego u brojnim drugim zemljama, a svaka druga ne radi puno radno vrijeme. S obzirom na to da se to ne vidi u statistikama koje je prikupljala Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, prosječno radno vrijeme u Njemačkoj se smanjuje. Weber kaže da je onda jasno da se u Njemačkoj ne radi manje, a podaci mogu poslužiti kao polazna točka za raspravu o poboljšanju radnog vremena žena.
Koliko se efektivno radi?
Naravno, odlučujuće nije to koliko vremena ljudi provedu na poslu, već koliko posla obave za to vrijeme. Weber smatra da bi nastala sasvim drukčija slika kad bi se mjerila produktivnost rada. On međutim kaže da se Nijemci „odavno nisu baš proslavili u produktivnosti“ dodajući da je ove godine čak došlo do pada produktivnosti. Uzrok je u krizi opskrbe energentima, pa je opao obujam proizvodnje za isto radno vrijeme. Poduzeća su htjela zadržati svoju stručnu radnu snagu, jer se teško dolazi do nje, i kada nije bilo dovoljno posla.
Još jedan razlog za ovakav trend na području produktivnosti je veliki sektor niskih dohodaka koji je nastao u Njemačkoj u proteklih nekoliko godina. A na tom području produktivnost nije osobito velika.
Četverodnevna radna sedmica za porast produktivnosti?
Zagovornici četverodnevnog radnog tjedna kažu da nedostatak stručnjaka znači i manju produktivnost, a uvođenje četverodnevnog radnog tjedna bi moglo pomoći da poraste radna motivacija, što bi dovelo do povećanja produktivnosti. Osim toga, taj model bi bio atraktivan za stručnjake koji nisu spremni raditi cijeli tjedan. Time bi se smanjio nedostatak stručne radne snage.
Dobrotvorna organizacija 4 Day Week Global (4DWG) od 2019. organizira pilot-programe u Velikoj Britaniji, Južnoafričkoj Republici, Irskoj, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Sudjelovalo je više od 500 poduzeća. Rezultati izgleda potvrđuju pozitivne efekte.
Prema anketama koje su sindikati u Njemačkoj proveli kod zaposlenih 73 posto ljudi koji rade puno radno vrijeme zagovaraju četverodnevni radni tjedan za istu plaću. Kada bi se proporcionalno smanjila plaća, onda na zagovornike ovog koncepta otpada samo osam posto. A 17 posto zaposlenih ne želi raditi dan manje u tjednu.
Pilot-istraživanja nisu reprezentativna
U Njemačkoj se poduzeća mogu prijaviti na natječaj kod jedne konzultantske kuće koja surađuje s nevladinom organizacijom 4DWG, ako žele da na šest mjeseci uvedu četverodnevni radni tjedan. Enzo Weber je sumnjičav prema takvim dosadašnjim projektima, jer se na natječaj prijavljuju samo tvrtke koje procjenjuju da im odgovara ovakav koncept. Rezultati onda nisu reprezentativni za ukupno gospodarstvo. Weber kaže da se u sklopu uvođenja četverodnevnog radnog tjedna mijenjaju i procesi i organizacija tvrtke, pa je možda upravo to, a ne skraćivanje radnog vremena, uzrok porasta produktivnosti. On dodaje da je zgušnjavanje posla u kraćem radnom vremenu vrlo vjerojatno, pa socijalni kontakti i kreativnost bivaju zanemareni, što se ne može vidjeti za samo šest mjeseci.
Holger Schäfer s Instituta njemačkoga gospodarstva, koji je blizak udruženjima poslodavaca, također smatra da bi ovakva radni tjedan bio kontraproduktivan. On tvrdi da ništa ne ukazuje na to da bi na taj način bitno porasla produktivnost. „Smanjenje radnog tjedna s pet na četiri radna dana je smanjenje radnog vremena za 20 posto. Da bi se nadoknadio pad proizvodnje produktivnost po radnom satu bi morala porasti za 25 posto.” On smatra da je to utopija.
Na području zanatstva pokazuje se da bi četverodnevni radni tjedan zaista imao smisla. Predsjednik Središnjeg saveza njemačkoga zanatstva Jörg Dittrich smatra da bi ovakvo radno vrijeme povećalo atraktivnost branše za stručnu radnu snagu, ali da to ne može funkcionirati u svim slučajevima. Zato on kaže da zakonska obveza uvođenja četverodnevnog radnog tjedna nikome ne bi pomogla, a donijela bi povećanje birokratske procedure. I Enzo Weber se zalaže za individualna rješenja, a ne za zakonsku obvezu. On svoj koncept naziva tjedan od X dana. U njemačkom Savezu srednjih poduzeća se također zalažu za individualne dogovore između tvrtke i zaposlenog, a odbijaju smanjenje radnog tjedna za istu plaću.
Usprkos ovim argumentima Knut Giesler kao prvi čovjek Industrijskog sindikata metalaca zadužen za sjeverozapad Njemačke namjerava u idući krug pregovora s poslodavcima unijeti i zahtjev za uvođenjem četverodnevnoge radne sedmice uz zadržavanje iste plaće.
