U okviru manifestacije „Konjičko kulturno ljeto 2020“ u ponedjeljak, 29. juna 2020. godine u 19 sati na terasi Gradske biblioteke u organizaciji Narodnog univerziteta Konjic i Instituta "Yunus Emre" Mostar, održat će se književna večer u povodu 30 godina književnog rada Esada Bajića.



Esad Bajić (rođ. 1974. u Ribarima-Konjic) spada među najdarovitije spisatelje koje je iznjedrilo konjičko podneblje. Svoje prve radove objavio 1990.godine u listu učenika Gazine medrese „Zemzem“. Iste godine objavljuje i ilahiju "Kome sedždu činiš brate" koja postaje sastavni dio vjerske literature i u mnogome određuje autorove daljnje radove. Prvu zbirku pjesama objavljuje 1996. godine. Od tada do danas objavio je 2 romana, 7 zbirki priča, 6 zbirki pjesama te 17 knjiga iz oblasti islamistike i kulturne historije Konjica.

U okviru ove večeri bit će promovisan i njegov novi roman "Hudhudi" o kojem će goviriti Nezim Halilović Muderis i Benjamin Mušinović.

Novikonjic.ba

Svaki čovjek ima svoje vrline i mahane, svoje strahove i svoje hrabrosti, svoje talente i manjkavosti. Ima život da ih otkrije, potvrdi, na ovaj ili onaj način, ispriča i posvjedoči. Ako ih sam sebi nikad jasno ne definiše mislima ili riječima, definisaće ih drugima djelima i načinom kako je živio.


Nerijetko će život posvjedočiti da ono što nekad smatramo vrlinom može postati mahana, ono što ne volimo može postati ono što volimo i obratno...

Kad razmišljam o svom životu prvo što mi pada na pamet jeste da nisam volio samoću. Drugo što mi se nadovezuje na to jeste da sam „nesamoću“ povezivao s riječju. Prisutnost drugih nije nužno značilo prestanak samoće, ukoliko među nama nije postojao razgovor, riječ. Pri tom svakako mislim na riječ koja spaja, približava, nikako onu koja to nije.

Od kako se pamtim potrebnik sam riječi. Odrastanjem sam shvatio da se s riječju mogu družiti i ako nemam nikog kraj sebe. Da riječ nužno ne traži svog govornika, da može postojati i bez njega. Napisana na papiru, naslikana na slici, utkana u priči, pjesmi, muzici. Riječ može postojati i u pogledu, u prirodi, rijeci, ledini, stadu koje čuvam, grmljavini, kiši, sunčanom danu... Ako se potrudim da je čujem, da je osjetim, da je primim, riječ postaje sve oko nas.

I mi sami smo riječi. U početku nas prepoznaju kao bebu. Bebi dajemo ime da je razlikujemo od drugih beba, zatim kako ona raste, dajemo joj pridjeve, priloške, atribute...
I onda odrastamo i postajemo skup riječi, postajemo priča, pripovjetka, roman. I svaka ta ljudska priča stupa u odnos sa drugim ljudskim pričama, dijeli se i umeće u njih, one u njega, da u konačnici sačine priču o jednom događaju, vremenu, narodu, civilizaciji.

I u svakom skupu tih priča, ljudi, naroda, bude pokoji čovjek, pokoja priča, koja će i o sebi i onom oko sebe pričati priču, pisati riječi bilježeći dijelove te velike priče ili krojeći neke nove priče, pjesme, koje ponekad nadžive pamćenje svih pojedinačnih i grupnih priča tog vremena i tog naroda koji je u njemu živio.

Putem tih priča svaka nova generacija pruža svoje sjećanje dublje u prošlost kojoj nije svjedočila. Širimo kroz te priče, kroz te riječi svoj pogled na život i van granica jednog običnog ljudskog vijeka živeći pored svog ličnog života i život čovječanstva u onim granicama koje su zapisane.
Tako, između ostalog, i mi u Konjicu svakog 16. juna, na dan kada je datiran najstariji pisani trag u kom se spominje Konjic, obilježavamo dan naše opštine.
Odavno nema među živima ljudima nikog ko je tom datumu svjedočio. Ali ima pisani trag, dokument, zapis, priča koja je ostala da svjedoči i nudi pamćenje nama koji se tek danas rađamo.

16.juna 1382.godine je prvi pisani pomen Konjica, kada se pominje jedna trgovačka karavana koja je išla preko Konjica u Dubrovnik. Bezbeli da Konjic nije nastao tog dana, bilo ga je i prije, no, to prije se „ne pika“ jer ga nema zapisanog, spomenutog.

Davno je bila 1382, davno će, ako Bog da, jednom biti i 2020. Ne nama koji je živimo jer i oni koji požive stotinu godina posvjedočiće kako je život kratak, kako su se kao jučer kao djeca igrali. Al' bit će davna onima koji tek treba da se rode, da ime dopbiju, da svoju priču ispričaju.

Njima za pouku, spomen, produženo poklonjeno sjećanje, treba naše današnje slovo, naša današnja riječ, priča.

I koliko god kontinuirano naglašavamo da je sjećanje važno mi i ovaj dan opštine dočekujemo bez konkretnih dokaza da o svom sjećanju i pamćenju vodimo brigu. Ono što se propusti zabilježiti dok se dešava može se naknadno zabilježiti dok žive pamtioci tih događaja. Nakon toga, svaki pokušaj je manjkav, jer nije bitno samo da li će se nešto zabilježiti nego i način na koji će se to učiniti.

Budemo li se mi sjećali šutke naša će djeca protekli vakat pamtiti iz priča drugih, koji nisu šutjeli. I ti naši potomci, nosit će na sebi genetske crte svojih predaka, ali će o nama misliti tuđim riječima i tuđim pamćenjem.

Sjećanje jeste važno i važno je onoliko koliko je ispravno i istinito. Predati svoje potomke pamćenju i pričama drugih, pomeni znači odreći ih se.

A možda je svemu kriv ovaj naš Konjic.

Ova bistra Neretva.

Ova prelijepa brda i planine oko našeg kraja.

Naši hrabri ljudi koji su nebrojenim herojstvima ispisali nedavnu historiju.

Ova ljepota koja se teško pretače u riječi.
Herojstvo koje se, kako god zabilježeno, nekako osakati.
Neretva koja, kud god da je okreneš, opet svome moru oteče.
Vrhovi koji,koliko god da ih pohodiš, opet s nebom ostanu u zagrljajima.
Ljudi koji, koliko god da ih pohvališ ili nagrdiš, svoju priču šute...

 

Uz svečane dane idu i čestitke... Dragi grade, dragi sugrađani, u ovoj i svim narednim godinama, želim vam puno lijepih riječi i lijepih priča!


Esad Bajić

     POZNATI REZULTATI PETOG KONKURSA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU  „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ NA KNJIŽEVNOM NATJEČAJU „BAJRAMSKE PRIČE“                        za najbolju neobjavljenu bajramsku priču i bajramsku pjesmu 2020. g.

Upravni odbor Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ Odžak, München objavljuje spisak nagrađenih bajramskih priča:

  1. mjesto, Zejna Šarić, Kladanj, „DOVA“
  2. mjesto, Esad Bajić, Konjic, „Rezga za bajramsku baklavu“

3. mjesto, Said Šteta, Zenica, „Gurabija“

  1. mjesto Ivona Grgić, Podorašje kod Srebrenika, „Bajram je ljubav“

Uži izbor

*Jasmin Dorić, Srebrenik, „Med od ljubičica“ /pohvaljena priča/

*Rabija Hamidović, Zvornik, „OMERE, ne hajem te, da znaš!“ /pohvaljena priča/

 Selma Kopić, Tuzla, „Tetka u tuđini”

* Adelisa Omerović, Gradačac, „Nek je čisto, Bajram je“

 * Dina Bavčić, Goražde, „Moja učiteljica”

Amira Hukić, Tuzla, „Bajramska priča“

Mirza Ahmetović, Maglaj, „BAJRAMSKO PISMO“

 * NIKICA BANIĆ, Inđija, „POKLON ZA KURBAN BAJRAM“

Emina Čamić , Maglaj, ˝Bajram mog djetinjstva˝

Amra Maglajčetović, Odžak, „POD OKRILJEM BAJRAMA“

 Širi izbor

 *Suada Suljić Sokolović, Tuzla, „LjUBAV PREMA BAJRAMU RAZRIJEŠILA MISTERIJU“

Mehmed Meša Delić, „NE, IZMEĐU DVA BAJRAMA“ 

 * Nermina Subašić, Kalesija, „Poslednji Bajram”

* Elma (Nada) Ahmetspahić, Sarajevo, „PRAZNIK DUŠE“

* Muhamed Duraković, Živinice, „Najljepši poklon za Bajram“

* Ines Goletić, Živinice, „Bajramsko jutro”

* Krajnović Suad, Gradačac, „BAJRAM“

Nejla Ahmetašević, Brčko, „Bajramska radost“

  • Nedžma Brkić, Busovača, „Sjećanja na Bajrame uz miris nanine kahve“
  • Amira Ibračević, Srebrenik, „BAJRAMSKA PRIČA“

* Amela Avdić Unkić, Gradačac, „Bajramska priča“

Sadžida Dedić, Visoko, „MIRIS BAJRAMA I LJUBAVI“

Mehmedalija Bektić, Lukavac, „Ezan“

 * Aida Mehanović, Memići, „Ramazanski Bajram“

* Zekira Ahmić, Vlasenica, „Dvobanka“

* Husein Muratović, Sanski Most, „Bosanska majka sanja“

 * Ahmedin MehićŽepče, „Bajram“

 Šolkotović Snežana, KORBOVO, SRBIJA, „POKLON“

 Esma Kapetanović, „Bajramske radosti“

 REZULTATI PETOG KONKURSA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU

„MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ – KATEGORIJE BAJRAMSKE PJESME

 Upravni odbor Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ Odžak/München objavljuje spisak nagrađenih bajramskih pjesama:

 Jasmin Dorić, Srebrenik, 1. mjesto: “Rahatluk”

 Ivan Gaćina, Zadar, 2. mjesto: “Ajeti ramazanskih dana”

 Jovan N. Bundalo, Beograd, 3. mjesto: “Na dan velike radosti”

 Asim Bajramović, U.S.A, 3. mjesto: “Bajram mubarek majko”

      Uži izbor

 *Selvera Lila Šabanović, Porječani, Visoko, “Bajramska suza”

 *Deljo Ema, Goražde“Bajramska želja”

 *Rahima Halimanović, Sarajevo, Bajramske su radosti najveće

 *Isa Balkan, TuzlaBAJRAMI PROLAZE

 *Radojka Mugoša Petrić, Podgorica, Crna Gora“Jutros mi sreća umiva lice…”

 *Nermina  Subašić, Kalesija“Sjećanje na Bajram”

 *Amela Avdić Unkić, Gradačac“Bajramska pjesma”

 *Dina Bavčić, Goražde, “Majka”

       Širi izbor

 *Amira Hukić, Tuzla, “Bajrami mog djetinjstva”

 *Hakija Bašalić, Tuzla, “Posljednji Bajram namaz”
*Sadžida Dedić, Visoko, “Bajram mog djetinjstva”

 *Edima Efendić Džinić, Tuzla, “Starice, majko”

 *Nermina Adžović Mustagrudić, Podgorica, Crna Gora, “Bajram dođe”

 *EDIN ŠARIĆ, Bosanska Krupa, “Tajne na obalama une“

 *Elma(Nada) Ahmetspahić, Goražde”U zagrljaju bajrama”
*Semira Jakupović, Kozarac”Ramazani i bajrami u izbjeglištvu”

 *Deljo Selma, Goražde”Bajramska o nani”

 Sve priče i pjesme su podastrijete spoznajom značaja bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemaljske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili. Nadalje, neizbježna je spoznaja, a što ovu svojevrsnu panoramu priča i pjesama čini posebno vrijednim literarnim štivom, je da su priče i pjesme ljekovite poruke, ali i pouke koju u sebi nose bajramski blagdani.

 Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos i samim tim doprinijeli jačanju i vrednovanju književnog stvaralaštva, kulture, običaja i tradicije Bosne i Hercegovine, regije i šire.

Zahvaljujemo se predsjedniku organizacionog odbora gosp., Miralemu Dautoviću. Zahvalni smo selektoru za bajramske pjesme književniku Ibrahimu Osmanbašiću.

Za bajramske priče zahvaljujemo se članovima žirija, književnicima: Nuriji Deliću – predsjedniku, Mini Imširović i Nevzeti Ismailović.

NAPOMENA: Za svaki dan Ramazana objavljivat ćemo na našim FB stranicama po jednu bajramsku priču i bajramsku pjesmu.

Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” Odžak  

 Djed Bajro i bajramske radosti

 Zahvaljujemo se svim učesnicima konkursa i čestitamo nagrađenim autorima.  

Odžak, München, 01.04.2020. god.       Husein Huska ISMAILOVIĆ, predsjednik

U Konjicu je 28. novembra 2019. godine otvorena izložba „Kad zaborav ponovo zaboli“ čiji je autor Senad Sudo Omerika.

U organizaciji Jedinstvene organizacije boraca "Branilaca Konjica" i Udruženja "Četvrta muslimanska" organizovan je dan sjećanja, pod nazivom "Uvijek BiH".

Ljutnemo se, ponekad, zbog nedovoljnog razumijevanja, mi ratni i mi poratni.

Babo, kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplačem.

Jedan iskren savjet svima koji su kandidati na izborima.

Ako danas, dok svjedočiš sjećanju na genocid u Srebrenici, nisi svjestan šta ti se spremalo 1992.g. onda nisi normalan.

Stranica 1 od 3