Hutovo blato nalazi se na jugu Hercegovine, teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu čija nadmorska visina se kreće od 1 do 432 mnv.


To je jedinstvena submediteranska močvara u Evropi, značajna s ornitološkog, ihtiološkog, naučnog, ekološkog i turističkog aspekta, zaštićen ptičiji rezervat i park prirode.

Smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Evrope.

Deransko, Svitavsko, Drijen, Orah, Jelim, Radanovac, Škrka su jezera Hutovog blata, a dno pojedinih nalazi se ispod nivoa mora. Najveće je Deransko iz kojeg istječe rijeka Krupa koja se ulijeva u Neretvu. Kad se podigne vodostaj Neretve, onda Krupa teče uzvodno, što je čini jedinstvenom u Evropi. Ona nema izvor već izlazi iz Deranskog jezera. Potisnuta Neretvom, teče u oba smjera. Duga je 9 km, a prosječna dubina je 5 m.

Sva jezera su povezana jarugama i kanalima, tako da se brodicom može ploviti i uživati u safariju.

Park prirode Hutovo blato prostire se na površini od 7.824 ha. Na ovom području registrovano je 240 vrsta ptica iz 46 porodica. Neke od njih su tu tokom cijele godine, dok su ostale gnjezdarice i zimovalice.

U vodama Hutovog blata zapaženo je 44 ribljih vrsta, uz jegulju i šarana, prisutne su i morske ribe zbog povezanost s morem preko Neretve. 12 vrsta je endemično. Na ovom području nalazi se i 11 vrsta gmazova, 7 vrsta vodozemaca...

Evidentirano je preko 700 biljnih vrsta. Na tako malom području zastupljena su 4 tipa vegetacije: vodeni, močvarni, livadski i šumski. Vodena površina prekrivena je lopočem, lokvanjem, mrijesnjakom, žabnjakom. Močvarno područje obraslo je tršćacima: trskom, rogozom, šašom i sitom.

Šumska i livadska vegetacija sadrži: jasen, hrast, veprinu, nar, borovicu, vrbu, brijest, johu, kupinu, dud, koprivu, djetelinu...

Od Jadranskog mora udaljeno je 15 km tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime pa visok nivo podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.

Zbog izuzetnog značaja i ljepote, proglašeno je Parkom prirode 1995. godine

Iskoristimo prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine i obavezno planirajmo fotosafari na Hutovom blatu.

Ajla K. / Novikonjic.ba

 

Samo plivati!

Isplivati iz hladne vode i okrenuti leđa svemu, i maštanjima o onom što je bilo, i čega nema, i što bi trebalo da bude, i ovoj obali i ovom životu. 

Plivati i isplivati! 

 

I. Andrić

Konjičanka, Ajla Kovačević, magistrica humanističkih nauka i profesorica bosanskog jezika i književnosti, nova je članica redakcije portala Novikonjic.ba za oblast obrazovanja.

Na ostacima nekadašnjeg rimskog mosta, na rijeci Bregavi u Klepcima kod Čapljine, hercegovački sandžak-beg Mustafa, sagradio je most 1517.godine. 

Selo Pačerani nalazi se na sjeverozapadnom dijelu općine Konjic.

"Vijavica. Vjetar vije. Čovjeka ni vuka nije." (J. Kaštelan)

Nalazi se na planini Bjelašnici, 21 km udaljeno od Konjica. Na 1156 mnv.

Uskrs je veliki kršćanski blagdan kojim se slavi Kristovo uskrsnuće.

Danas je Svjetski dan šale, 1. april.

Kad morija Mostar morijaše,

sve pomori, i staro i mlado,

i umori majci Ibrahima.

Žao joj ga u groblje kopati,

pa ga kopa u zelenu bašču.

Svakog ga je jutra ob'lazila,

a jedno mu jutro govorila:

"Je l' ti tvrdo, Ibro, bez dušeka?

Je l' ti nisko bez brusa-jastuka?

Je l' ti hladno bez kumaš-jorgana?

Jesu l' teške tahte javorove?"

 

Iz mezara nešto progovara:

"Nije, majko, tvrdo bez dušeka,

nije nisko bez brusa-jastuka,

nije hladno bez kumaš-jorgana,

nit su teške tahte javorove,

već su meni guje dodijale.

Oči piju, u perčin se kriju.

Kuni, majko, Omera berbera

koji mi je perčin ostavio!

Kaži, majko, mojim jaranima

što gledaju, nek ne varaju,

jer su teške djevojačke kletve!"

 

Narodna pjesma ispjevana u Mostaru za vrijeme velikog pomora uzrokovanog kugom (1730 - 1732) koja je skoro opustjela grad.

Mrtve su sahranjivali u bašcama i avlijama jer se niko nije smio baviti pokopom zaraženih. 

Brojni historijski podaci ukazuju da u Mostaru mnogi haremi i groblja datiraju iz tog perioda.

 Postoji i teorija da je pjesma nastala u Sandžaku, u mjestu Mojstir, po kojoj je ubrzo umro i Omer berberin, osmi dan poslije Ibrahimove smrti. Da li od majčine i Ibrahimove kletve ili od kuge kojom ga je zarazio Ibrahim? Ili je Omer već bio zaražen?

Morija (kuga, čuma) se prenosila lahko i brzo. Navodno je Ibrahima zarazila mačka svojim ugrizom koja je bila prenosnik zaraze, a postoji priča da su Ibrahimove makaze prenijele zarazu jer je njima šišao i ovce.

U našoj narodnoj književnosti postoji mnogo djela s motivom kuge (morije).

Priredila: Ajla Kovašević / Novikonjic.ba

Stranica 1 od 2