Kad sam bez tebe, sve isto mi je… Nisi Dino u pravu! Ako nisu ovdje, ne znači da su srcem daleko. Večeras smo jedno, u sjećanju na ono naše nekad. Hladno je. Još malo, pa na Ponoćku! Samo ću ja večeras u crkvi mirisati na sarmu. Džaba parfem. Svake godine ista priča. Tvrd kupus za sarmu, pa je cijeli dan kuhamo, i rijedak fil za oblande. Imamo i baklavu! Mersa napravila! Pravu, bez imalo tirita. Samo bogate kuće za Božić i baklavu imaju. I šareni burek. I pleh breskvica ovakih i onakih. Sa masti, i bez masti, za komšije kad dođu u jutro na čestitanje, a ne jedu mast. I pršuta i jednog i drugog. Uzmi drugi tanjir, i poredaj, za komšije što ne jedu ovaj naš, i uzmi drugi nož, ne reži istim, grijeh je to! A gdje ćeš griješiti za Božić, gdje ćeš griješiti i bez Božića, nema smisla!

Oprostila sam ti, što uništio si bašte sa dračom i gloginjama, jer si rekao da će tu biti nešto, što donijet će ti puno para. Iako, fale mi te gloginje, za puhaljke što pravili smo od starih osušenih flomastera. Uzmi i one male parkove iza zgrada, klackalicu i tobogane, i kartonske kutije od kojih pravili smo kućice za napuštene pse iz ulice.