Pazar je bio mjesto okupljanja ljudi iz Konjica i okoline, mjesto lijepo za razgovor, za druženje, posebno pazarnim danom, tj. petkom. Tada su vlasti imale sastanak sa muhtarima i knezovima, uručivali su i razne pozive za seljane koje im šalju sud i kotarska vlast.


Na Pazaru su ljudi sa sela prodavali ili razmjenjivali svoje proizvode sa trgovcima.Seljani su na konjima dogonili i drva (5 tovara 1 m3). Mogle su se kupiti razne držalice, pratljače, grablje, vile, sepeti, botana, pamuk, jaja, orasi, kokoši, mašice, lopate, igle, gargaši, burgije, stoka i dr. Slastičari su prodavali kolače, bombone, lizala, šećerleme, bozu, limunadu, kraher sladoled i dr. Bile su i igre na sreću. Roba se vagala kantarom, a općinski kantardžija imao je sa sobom i telala, kao pomoćnika. Na Pazaru se vršila i predizborna politička propaganda, štrojenje i potkivanje konja, dolazile su i cirkuske šatre... U nastavku Pazara bila je čaršija sa preko 50 dućana i radnji, koje je noću čuvao posvandžija, piše u svojim sjećanjima Refik Hadžimehanović.

U trenutku austrougarske okupacije Konjica, (6.10.1878.) na današnjem području općine Konjic, zatečene su samo škole postavljene na vjerskoj osnovi.

Narodne osnovne škole otvorene su u Konjicu 1881., Odžacima 1884., Borci i Ostrožac škole su dobili 1904., a Seonica 1908 godine. Umjesto vjeroučitelja postavljeni su učitelji, a to sve ima veze sa kulturnim razvojem Konjica.

U periodu od 1901. do 1911. osnovana su kulturno-prosvjetna društva „Prosvjeta“, „Napredak“, „Gajret“, te hrvatske, muslimanske i srpske čitaonice.

Iako su sva ova društva bila osnovana na nacionalnoj osnovi, u njihovom javnom djelovanju nisu nikada ispoljavane nacionalističke težnje, nego su organizovali i zajedničke kulturne manifestacije.

Na kulturnom planu su se naročito isticale najstarije srpske porodice Mužijevići, Terzići, Mitranići, Serdarevići, Zotovići, Popadići i dr.Konjički  Srbi su krajem 1888. osnovali  Dobrovoljno pozorišno društvo.

U kulturnom organizovanju i djelovanju konjičkih katolika, veliku ulogu imali su vjerski službenici fra Gabrijel Grubišić, fra Blago Babić, fra Ilija Rozić kao i jedan broj građana Ivan Sajko, Petar Dicca, Anto Pavlović, Ivan Karačić, Stjepan Jurić i dr.

Neizbrisiv trag u kulturnoj baštini konjičkih muslimana ostavili su Salih ef. Gačo, Sejfulah ef. Proho (Prohić), Abduselam ef. Džumhur, Hamdija Mulić, Derviš ef. Buturović i dr.

Značajne kulturne tačke bile su čitaonice. Prva je osnovana Hrvatska čitaonica 8.2.1901., a prvi knjižničar bio je Ivan Konjicija.Srpska čitaonica osnovana je 25.3.1908., predsjednik je bio trgovac Risto Terzić. Muslimanska čitaonica osnovana je 18.1.1907. u Konjicu, a u Seonici 28.4.1913.godine.

Poslije 1945. nosioci kulturne aktivnosti bili su Radničko kulturno-umjetničko društvo, kasnije AP „Neretva“ (osnovana 1947.) i Centar za muzičke aktivnosti kojeg su 1967. osnovali Sergej i Emina Beljajev. Otvaranjem Društvenog doma (Dom kulture) 1957., sve organizacije iz oblasti kulture dobile su svoje mjesto i odlične uslove za rad.

To su gradu na najbolji način vratili članovi AP „ Neretva“, te „Djevojke sa Neretve“ koje su od 3.000 koncerata u 400 gradova, imale nastupe u 100 gradova svijeta, od toga 11 susreta sa Titom.

Mirsad Čukle

Pored Kolonije, o kojoj smo nedavno pisali, druga ulica u kojoj su ugroženi pješaci, a posebo djeca, je ulica Gornje Polje.

Konjic je na današnji dan, 20.4. prije 29 godina, bio na nogama.

Dragan Andrić, sin Milorada i Marice Šimunović, rodio se u Konjicu, gdje je bio jedan od najaktivnijih mladih ljudi. U ratu je bio načelnik Općinskog Štaba TO Konjic.

Dr. Justin Karlinski rodio se u Krakovu (Poljska) 23.7.1862.godine, gdje se školovao i završio medicinski fakultet 2.4.1886. U 25-oj godini došao je u BiH  kao ljekar u sastavu austrijskih vojnih jedinica.Kao kotarski ljekar radio je u Konjicu, Stocu, Visokom...Umro je 1.10.1909. u Beču, u 47-oj godini života, a sahranjen je u Krakovu.

U Sarajevu je u 84. godini preminuo bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak.

„Baxtalo  maškarthemuto dive e romengo“, čestitka je na romskom jeziku.

Fatima, Armela, Jasmina M., Eldina, Lana, Jasmina Š., Minela, Adela, Aiša, Sanela, Amela Bajić, Aida, Amela B. Sanela B., Munevera, Senida.


Ovo su sestre koje rade u trijažnom kontejneru i koje profesionalno dočekaju svakog od korisnika njihovih usluga, a korisnika u dvije smjene bude oko 60 svakog dana. Gužve su ogromne, čekaonica je pod vedrim nebom, temperature kod bolesnika velike, kašalj, strah od covida, neizvjesnost i sl., uzrokuju nervozu i stres kod pacijenata. Kad očekujete da i sa druge strane progovori nervoza i umor, prijatno se iznenadite kad vidite da na sve to ove mlade sestre odgovaraju veoma profesionalno, smirujuće, majčinski nježno i brižno, i prema svakome isto.

Sestre osim raznih evidencija, mjere temperaturu, perifernu saturaciju, krvni pritisak, pišu nalaze, upućuju na RTG pluća, analizu krvi, uključuju infuziju, daju injekcije, uvijek raspoložene i smirene, stručne.

Sestre i njihovu šeficu Drinu, pitali smo od čega su pa ovako uvijek staloženo nastupaju?

Izborom ovoga humanog poziva svjesno preuzimamo odgovornost, savjest nam nalaže brigu za svakog pacijenta koji nam se obrati. U povećanim obavezama covida ne gubimo koncentraciju ni snagu, jer smo na prvoj liniji odbrane grada od ove pandemije. Tu značajnu ulogu nećemo iznevjeriti, kaže sestra Drina. 

Šta sestre naljuti u ovom stresnom poslu?

Naljuti ih kad pacijent ne poštuje data pravila ponašanja, a najviše dolazak bez maske pratilaca pacijenata, čime ugrožavaju sve oko sebe.

U to smo se i mi uvjerili više puta. Primjer jedan: Dolazi limuzina, zaklanja prolaz, izlazi nadobudni mladić i kaže dovezao je dedu koji ne može izaći iz auta... Sve preko reda, ostali strpljivo čekamo, dedo je pregledan, doktor mu daju prioritet kao navodno težem bolesniku. Prefrgani, lukavi mladić biće zvijezda u svome selu sa pričom kako nas je sve nadmudrio i pregled brzo završio. On opuške baca na sve strane, pljuje, galami., uz devizu samo da ja prođem..Lijeka ima za sve osim za nekulturu.

Od  svih pacijenata čuli smo samo riječi hvale za mlade medicinske sestre.

Zajednica mora primjetiti i cijeniti požrtvovani rad ove vrijedne jedinstvene ekipe. To zajednica mora nagraditi javno, jer nije lako biti na visini ovog teškog i za grad sada najvažnijeg zadatka.

Predlažemo ih za najveće općinsko priznanje koje se dodjeljuje za dan općine 16. juna, jer oni kao i portal, rade sve za bolji i ljepši Konjic!                  


Tekst i foto: Mirsad Čukle / Novikonjic.ba

Danas 21.3., obilježava se Svjetski dan poezije, kojeg je proglasio UNESCO 1999. godine s ciljem promocije čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije u cijelom svijetu kao i zbog davanja priznanja i podsticaja nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pokretima poezije. Tim povodom objavljujemo jednu od najljepših ikad napisanih ljubavnih pjesama, koja je prevedena na 35 jezika.

Ovih dana i mjeseci, Konjičani, čim izađu u grad, prvo pogledaju table sa smrtovnicama, pa se onda priča ko je umro, gdje i zašto. A table su pune, korona hara, umiru stariji i mlađi, zdravi i bolesni, bogati i siromašni...

Stranica 1 od 16