Kolumne

Kolumne (153)

Patricia Franchini: Do you know William Faulkner?

Michel Poiccard: No. Who’s he? Have you slept with him?

Tako im, veli strina, na ovoj studeni i snijegu svratio i nekidan. Na Badnje veče, pred Božić. Pomogao u pečenju mesa, točenju rakije, postavljanju astala i nanio kamaru “ćepanica” (cjepanica), da starci ne moraju izlaziti na poledicu. Bogami i prenoćio. Da im se, veli, i u praznično jutro nađe pri ruci. Pravi Boži-dar.

* Kad se nije dokazao u struci, odao se politici. U ovoj kod nas najomiljenijoj grani

„privređivanja“ sad uspješno proizvodi - obećanja.

Suho biografsko predstavljanje Viktora Ivančića izgledalo bi ovako: Utemeljitelj i dugogodišnji glavni urednik Feral Tribunea, otac Robija K., uvjerljivo najbrutalniji kritičar Tudmanovog režima i aktualne hrvatske stvarnosti, vrstan autor i čovjek čijeg su se pisanja toliko bojali da su ga bili spremni plaćati, samo da ne piše. Realna je činjenica kako je riječ o autoru koji u vlastitoj zemlji ne bi imao gdje objavljivati tekstove da ga nije angažirao tjednik srpske manjine, Novosti, što je podatak koji o snazi njegove pisane riječi govori više od ičeg drugog. Kad ovo antimoderno i nehumano doba ostavimo iza sebe, o njemu ćemo više saznati iz Viktorovih tekstova, nego iz tomova historiografskih i socioloških radova. U konačnici, riječ je o čovjeku koji vlastitim primjerom ruši umjetne granice postjugoslavenskih republika, odbijajući objavljivanje svojih knjiga u svakoj republici posebno.

Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump jedan je od najvažnijih književnih likova dvadesetog stoljeća. Rođena u najdepresivnija doba Europe, u zimu 1941. u Stockholmu. Kćerka Astrid Lindgren bolovala je od upale pluća, i poželjela je priču. Mati joj je tada započela pripovijedati o Pipi Dugoj Čarapi. Djevojčica je uskoro ozdravila, ali jednom rođenu junakinju više se nije moglo vratiti nazad, u maštu. Tri godine kasnije Lindgren je počela zapisivati priče o Pipi, početkom 1945. imala je već gotovu knjigu. Ponudila ju je Bonnieru, najuglednijemu i najmoćnijem švedskom izdavaču, koji čini povijesnu grešku i odbija Pipi. A nije neobično što su je odbili. I to ne zbog stila Astrid Lindgren, koji je besprijekoran, niti zbog fabule, koja je uvijek zanimljiva, nego zbog glavnoga lika, zbog Pipi, djevojčice kakve prethodno nije bilo u svjetskoj književnosti.

* Marginalci na sebe skreću pažnju galamom, a umjetnici života - otmjenom šutnjom.

* „Futuristi“: Bit će bolje! „Sadisti“: Hoćemo sad!

* Funkcionerima ispiljenim iz kadrovskih inkubatora parali pozicije, a intelektualnom proletarijatu - irgatovanje, nizak koeficijenat i visoki profesionalizam.

* Menadžeri tranzicije. Od privrednih giganata napravili - skladišta.

* Mnogima u ratu zakletva bila: Za (z)brisel spreman!

* Nije škrtac nego se samo šali na tuđi - žiro-račun.

* Hvališe se da nema poroka: nije pušolog, ne druži se sa maliganima,drogi rekao ne. Jedino je sklon - zagorčavanju života drugome.

* Neke naše javne ličnosti u govorni aparat su „ugradile“ - mumlafon.

* Kako prepoznati onog ko je intervencijama i kupovinom došao do diplome? Miče usnama dok čita u sebi.

* Odazivaju se na zov prirode: najbolje se osjećaju na Zmijanju, u Jarčedolima, na Čemernu, uz Ljutu, dok za njima čeznu dolina piramida, Jelisejska polja, Stradun, Bosfor, Rt dobre nade.

* Sažeti portret birokrate: obraća se sa „de, reci“, „dođi (malo) sutra“, „razumiješ ti mene“; ne miješa se u svoj posao; počesto pauzira od 8 do 16 sati; igra pasijans na kompjuteru a poker u ilegali; tlači ga pritisak; boluje od mrzovoljitisa.


Ismet Smajlović /novikonjic.ba

Zahtjev koji se već duže nalazio u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine, zahvaljujući Marini Pendeš, koju teško mogu osloviti gospođom, krunisan je odlukom o učešću pripadnika Oružanih snaga na najavaljenoj paradi u Banjoj Luci, povodom antiustavnog praznika, koju je upravo spomenuta potpisala u srijedu (04.januara. op.a.). Time je Marina počinila kazneno djelo, protiv države Bosne i Hercegovine. Tu se nepoštivanje Ustava BiH ne završava, jer će po ptpisanoj odluci u Banjoj Luci biti angažovano, izvjestan broj vojnika i starješina, te dio MTS-a Oružanih snaga BiH. Već je poznato da će tamo biti vojni orkestar Oružanih snaga BiH. Hoće li makar jedan član Predsjedništva BiH, ustati i lupiti šakom od sto? Dosta!

Kada je pjesnik Vladimir Majakovski objavio svoju pjesmu 'Lijevi marš', među sovjetskim komunistima je postigao ogroman uspjeh. „Lijeva, lijeva, lijeva ko to tamo korača desnom“, pisao je. Kad je pjesmu pročitao jedan isljednik, odmah je zaključio: „Ovo je subverzija. Kako se može koračati samo lijevom nogom“. Prije nekoliko dana dobili smo Jahorinsku deklaraciju koju je potpisalo dvadesetak profesora i građanskih aktivista. Cilj je objavljen prije skupa: Podržati stranke ljevice i njihovu građansku opciju.

Kad sam bez tebe, sve isto mi je… Nisi Dino u pravu! Ako nisu ovdje, ne znači da su srcem daleko. Večeras smo jedno, u sjećanju na ono naše nekad. Hladno je. Još malo, pa na Ponoćku! Samo ću ja večeras u crkvi mirisati na sarmu. Džaba parfem. Svake godine ista priča. Tvrd kupus za sarmu, pa je cijeli dan kuhamo, i rijedak fil za oblande. Imamo i baklavu! Mersa napravila! Pravu, bez imalo tirita. Samo bogate kuće za Božić i baklavu imaju. I šareni burek. I pleh breskvica ovakih i onakih. Sa masti, i bez masti, za komšije kad dođu u jutro na čestitanje, a ne jedu mast. I pršuta i jednog i drugog. Uzmi drugi tanjir, i poredaj, za komšije što ne jedu ovaj naš, i uzmi drugi nož, ne reži istim, grijeh je to! A gdje ćeš griješiti za Božić, gdje ćeš griješiti i bez Božića, nema smisla!

Negdje sam ovo već napisao: ljeta daleke 1991. godine – Vukovar je već uveliko gorio – mi, porodica, na odmoru na Boračkom jezeru smo se čudili tetki iz Beograda što nije smjela da dođe kod nas, na odmor.

Stranica 7 od 11