Kolumne

Kolumne (162)

Okay folks, jedna objava za sve one koji misle da su manje aktivni od svojih vršnjaka u lokalnoj zajednici, da im nisu pružene prilike da pokažu sebe u najboljem svijetlu i da urade neki projekat čiji bi incijatori bili sami oni, etc...

Dilema od prije dvije godine dana kod mene je dobila svoj vrhunac tj. Dobio sam odgovor.

Biti po vokaciji pjesnik i upustiti se u izazov pa pisati o afirmisanom pjesniku, nalik je hodati po žici, dok ispod, u areni svakodnevnice, čeka se na tvoj pogrešan korak i naravno pad.

Prevara… Zaboli i samo izgovorena riječ. Ali zaboli li više fizička ili emocionalna prevara?

Samohranim majkama ne treba nikakvo sažaljenje! Njima treba dignuti spomenik!!!

Krene, pa stane. Korak napred, dva nazad. Prvo si ubeđen da mora biti bolje, onda kad se sumnje nakote jer vreme koje protiče demantuje tvoja ubeđenja, počneš da se nadaš da će biti bolje i na kraju radiš sve što je moguće da to bolje koje ti toliko očajnički treba u životu i tebi stigne. A njega i dalje nema… Ni blizu.

Kod nas je uobičajilo da su samopromocija i (u)mišljenje o sopstvenoj sposobnosti postali jedan od «kriterija» za sticanje statusa, osvajanje pozicije, funkcije. Očito je da je takvo zaposjedanje pozicija u zavadi sa propisanim normama koje podrazumijevaju dokaze o stručnoj spremi i osposobljenosti, a koji bi trebalo da eliminišu ambicioznost bez pokrića, paušalnu «stručnost», plemenski, dinastijski, stranački, nacionalni ili pak neki drugi vid «ekskluziviteta» na određeni status. A još kad se k tome doda činjenica da dobrano oskudijevamo sposobnim i kreativnim ličnostima, makar ovovremeni dileri demagogije tvrdili da obilujemo stručnjacima raznih fela.

Već je otrcana matrica u priči bosanskohercegovačkih političara, posebice u izbornim sloganima, da im je narod najveća briga, skoro pa zakletva.

KONJIC - Najjače osobe su one koje nikad ne odustaju od svojih snova, želja, ciljeva, života… Do posljednjeg daha se bore.
Stranica 11 od 12