Kolumne (168)
Oprostila sam ti, što uništio si bašte sa dračom i gloginjama, jer si rekao da će tu biti nešto, što donijet će ti puno para. Iako, fale mi te gloginje, za puhaljke što pravili smo od starih osušenih flomastera. Uzmi i one male parkove iza zgrada, klackalicu i tobogane, i kartonske kutije od kojih pravili smo kućice za napuštene pse iz ulice.
Kada sam ti, ne tako davno, pisao pismo, samo koji dan nakon tvog ustoličenja, nadao sam se, da će tvoj majčinski instinkt, prebaciti makar jednu emociju preko komšijske tarabe, i započeo sam ga sa „Draga susjedo Kolinda.“ Poštujući tvoj jezik hrvatski, i pisao na njemu, sada ti komšinice Kolinda pišem, nakon ranog sabaha, okupanog lica i jednako čistih ruku, i valja ti me razumjeti na mom, bosanskom jeziku. U prošlom pismu sam, pored dobrokomšijskih rečenica, u završnici napisao i ovo. Pomozi da i mi s druge strane tarabe čujemo taktove one tvoje omiljene pjesme „Dream for the future“. Da zajedno tražimo bolji život u budućnosti a ne u prošlosti.Ovdje se, poštovana susjedo Kolinda, tako silno želi budućnost a živi se ispod barjaka prošlosti. Čak i onda, kada na jarbolu visi samo komadić krpe, otimajući se hercegovačkoj buri, oslikavajući sav naš jad i fukarluk onaj duhovni. Zato te molim susjedo Kolinda, dođi prvom prilikom i pokaži da si žena i majka. Ne samo čovjek! Jer ako bi došla samo kao čovjek, začas se omakne i u Bosni, a u Hercegovini baška, da se ispadne i magarac.
Nismo imali nikakvu politiku nakon raspada Jugoslavije. Nastao je grabež. Ti bivši rukovodioci prebacili su se u nacionalističke stranke, bivši komunisti postali su nacionalisti. Gangsteri su došli na vlast i opljačkali su vlastite narode. Na vlasti je politička mafija, koja je organizirana po principu “ti meni, ja tebi”.
