Svijet

Svijet (224)

Vijeće ministara na danas održanoj sjednici donijelo je odluku o otvaranju bosanskohercegovačkih granica za sve strane državljane koji imaju negativan PCR test ne stariji od 48 sati.

„Kineski obavještajni hakeri namjeravali su ukrasti podatke o vakcini protiv koronavirusa“, piše danas New York Times u tekstu posvećenom  špijunskim ratovima u utrci za pronalaženjem vakcine protiv koronavirusa.

Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini postaje sve složenija, osnovni razlozi leže u činjenici da nedostaje  zajedničkog kordiniranog upravljanja migracijama sa nivoa države, odnosno niži nivoi vlasti iz svojih razloga poduzimaju mjere koje nisu u skladu sa Ustavom države niti uvažavaju univerzalna ljudska prava.

Uprkos višedecenijskom policijskom nasilju i prljavoj taktici, muslimanske američke grupe i dalje traže bliske veze s policijom.

Prva vakcina protiv koronavirusa u svijetu registrovana je u Rusiji, saopćio je predsjednik te zemlje Vladimir Putin u utorak. Dodao je da ju je primila i njegova kćerka, koja je imala blago povišenu temperaturu, koja je brzo nestala.

TV kamere sinoć su tokom protesta u Beogradu ispred Skupštine Srbije zabilježile potresnu ispovijest Petra Đurića, sina poznatog umjetnika Ljubiše Đurića, koji je preminuo od posljedica koronavirusa.

Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini stalno dobija nove karakteristike i ostaje predmet interesa političkih opcija. Naravno više iz razloga kako da se ta tema iskoristi u predizborne svrhe, nego u cilju objektivnog sagledavanja situacije i iznalaženja mogućnosti trajnog rješenja ovog pitanja. Podaci koji dolaze iz država u kojima počinju migracije jasno ukazuju da faktori koji uzrokuju migracije ne slabe, već naprotiv oni su sve izraženiji i prognoze su da će to trajati narednih decenija.

Prema procjenama UN-a, razlog je što bogati dio svijeta ne ulaže sredstva u ublažavanje siromaštva i posljedica štetnih globalnih klimatskih uticaja na atmosferu i prirodu. Takođe, u državama koje su zahvaćene sukobima i ratnim dešavanjima, izostaju kontinuirani mirovni napori. Međutim, i kada dođe do nekog smirivanja ratnih ili oružanih dejstava u jednoj državi, kao po pravilu pojavljuju se nestabilnosti i sukobi u nekim drugim državama. Tako da je vjerovatno očekivati dalju navalu migranata prema Evropi, a trenutno je najaktuelnija zapadno-balkanska migrantska ruta, koja prolazi preko BiH, što znači ukoliko ne dođe do promjene u rutama kretanja migranata, naša država će još dugo biti prostor koji će biti dio tranzita za migrante.

Porast broja migranata i izbjeglica u svijetu se reflektuje i na stanje u Bosni i Hercegovini

Godišnji izvještaj UNHCR-a o globalnim trendovima pokazuje da je do kraja 2019. raseljeno neviđenih 79,5 miliona osoba. Izvještaj takođe bilježi smanjene izglede za izbjeglice u smislu nadanja brzom okončanju njihovog stanja. Godišnji porast, sa cifre od 70,8 miliona na kraju 2018. godine na 79,5 miliona ljudi u pokretu, rezultat su dva glavna faktora. Prvo je zabrinjavajuće novo raseljavanje u 2019. godini, posebno u Demokratskoj Republici Kongo, Sahelu, Jemenu i Siriji. Rat u Siriji je u svojoj desetoj godini sukoba sa 13,2 miliona izbjeglica, azilanata i interno raseljenih osoba je iz ove države, što čini šestinu ove populacije u svijetu. Drugi bolji prikaz situacije Venecuelanaca izvan njihove države, od kojih mnogi nisu pravno registrirani kao izbjeglice ili azilanti, ali za koje su potrebni aranžmani za zaštitu.

Prisilno raseljavanje se gotovo udvostručilo od 2010. godine (sa 41 milion u 2010. godini na 79,5 miliona u 2020. godini). Više od tri četvrtine svjetskih izbjeglica – 77 posto - zahvaćeno je situacijama dugoročnog raseljavanja - na primjer sukob u Afganistanu, koji je sada u petoj deceniji. Pet država čini dvije trećine raseljenih osoba: Sirija, Venezuela, Afganistan, Južni Sudan i Mjanmar. Izvještaj o globalnim trendovima broji sve više raseljene i izbjegličke populacije, što uključuje 5,6 miliona palestinskih izbjeglica koji su pod brigom Agencije za pomoć i rad Ujedinjenih naroda za Palestinu.

Direktorica Centra za društvena istraživanja Global Analitika iz Sarajeva, Anesa Agović, navodi da je u stalnom kontaktu sa više nevladinih organizacija iz Turske, Grčke, Sjeverne Makedonije, Srbije, ali i sa referentnim međunarodnim organizacijama koje prate i istražuju problematiku migracija. "Imamo redovne kontakte na terenu u državama koje su polazne tačke migracija, te svi trendovi ukazuju na to da će se migracije nastaviti, a možda čak i povećati. Krizna područja u svijetu ne pokazuju znakove ozdravljenja, niti svjetske sile čine nešto konkretno da u smjeru poprave stanje u državama iz kojih migracije potiču", navodi Agović.

Podaci zvaničnih institucija Bosne i Hercegovine pokazuju da je došlo do povećanja broja migranata na prostoru BiH, te da je sve veći dio njih van prihvatnih kampova, te se u sve većem broju mogu sresti na ulicama gradova, posebno u Unsko-sanskom kantonu, ali i u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i drugim gradovima. Međutim na terenu se ne vidi da se poduzimaju neke nove adekvatne mjere kako bi migracije bile kontrolisane uz poštivanje međunarodnih standarda koji se odnose na prava ljudi u pokretu. Aktivista u oblasti ljudskih prava, Rinat Kevrić je mišljenja da pojedine političke opcije iz njemu nepoznatih razloga politiziraju pitanje migracija, iako je to prvenstveno socijalno i humanitarno pitanje. "Slažem se da su efekti migracija različiti, da se različito interpretiraju, ali za svako mišljenje ili prijedlog rješavanja pitanja migracija, neophodno je uvažiti konvencije UN-a i Protokole EU koji se odnose na zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda. Tada ne bi imali ovako radikalne prijedloge koji mogu samo dovesti do smanjenja podrške EU, što bi tek tada predstavljalo problem za institucije države koje ne planiraju sredstva u budžetu za ublažavanje posljedica migracija", ističe Kevrić.

EU nastavlja podržavati Bosnu i Hercegovinu

Generalni direktorat Evropske komisije za evropsku civilnu zaštitu i operacije humanitarne pomoći (GDECHO) je 29.05.2020. godine objavio ažurirani izvještaj o stanju migranata i izbjeglica u Bosni i Hercegovini. Ono što je posebno zanimljivo u izvještaju je i podatak da je od 2018. godine, EU doprinijela 50,5 miliona eura za rješavanje izbjegličke krize u BiH, uključujući 10,3 miliona eura humanitarne pomoći.

Iako je u posljednje vrijeme kretanje izbjeglica i migranata na ruti Zapadnog Balkana kao rezultat stanja zbog pandemije COVID-19, porast dolazaka ponovno se primjećuje zbog ublažavanja ograničenja kretanja. U navedenom izvještaju se procjenjuje da je oko 6.500 - 7.000 izbjeglica i migranata smješteno u BiH, uglavnom na sjeverozapadu, od kojih je oko 5.100 smješteno u prihvatnim centrima koje financira EU, dok ostali i dalje borave van prihvatnih centara.

Evropska pogranična agencija Frontex zabilježila je nagli porast broja migranata u mjesecu maju 2020. godine, na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti. Prema podacima Frontexa u maju je bilo gotovo 4.300 ilegalnih prelazaka granice, što je skoro tri puta više u odnosu na prethodni mjesec.

Reakcija iz EU povodom otvorenog pisma premijera USK-a je pokazala da se u EU razmišlja o smanjenju ili uslovljavanju buduće pomoći za Bosnu i Hercegovinu, mišljenja je Agović. "Bez obzira na podijeljenost i nepostojanje djelotvorne i usaglašene strategije EU po pitanju migracija, mi kao država, ali i region, moramo biti svjesni da bez finansijske pomoći EU ne bi izdržali ni jedan mjesec da se bavimo pitanjem migracija", izričita je Agović.

Po mnogim poznavaocima stanja migracija u BiH, neophodna je tješnja saradnja državnih institucija u čijoj nadležnosti je pitanje migracija, sa EU, te je to jedini način koji može doprinjeti trajnijem rješavanju ovog važnog pitanja za BiH. Kevrić napominje da je neophodno da se što prije riješi pitanje novog ministra sigurnosti BiH, koji bi inicirao trajno i usklađeno rješavanje problematike migracija u BiH. "Takva rješenja moraju uključiti EU, uz dokazivanje da država BiH ima kapacitete da se nosi sa ovim složenim pitanjem, ali je potrebna finansijska podrška od EU."

Pandemija produbljuje probleme osoba u pokretu

Migrantska situacija je i dalje kompleksna sa pojačanim političkim stavovima protiv migranata i problemima među humanitarnim organizacijama koji se u svom radu suočavaju sa mnogim preprekama. Kada je riječ o COVID-19, pandemija se ponovo širi u BiH, ali i državama Zapadnog Balkana, međutim, nije zabilježen ni jedan slučaj oboljenja među migrantima u prihvatnim centrima. Organizacije koje pomažu u zdravstvenim mjerama su uveli odgovarajuće mjere prevencije, uključujući izolaciju, provjeru simptomatskih slučajeva, promociju higijene i informisanja. Takođe, različite UN, EU i druge međunarodne organizacije pomažu migrantima i izbjeglicama, te nastavljaju pružati prijeko potrebnu zdravstvenu zaštitu, zaštitu i pomoć na terenu.

Agencija EU za azil (EASO) ranije je upozoravala da bi pandemija COVID-19 u konačnici mogla potaknuti više dolazaka u budućnosti - posebno ako dovede do nestašice hrane i većih nemira na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi. "Rizik od destabilizirajućih efekata uslijed izbijanja COVID-19 može potencijalno utjecati na buduće trendove u azilu", navodi se u izvještaju agencije EASO.

Agović navodi da je pored najave nekih političara, pa čak i medija da su migranti prenosioci COVID-19, da su prihvatni centri leglo budućeg širenja pandemije, do toga nije došlo. "Ne možemo reći da se to dogodilo slučajno ili da su migranti otporniji od drugih ljudi, jer ipak žive u zajednicama u skromnim uslovima. Naime, to je rezultat mjera koje poduzimaju vlasti u područjima gdje se nalaze prihvatni centri, ali i aktivnosti međunarodnih i lokalnih organizacija koje pomažu migracijske tokove", zaključuje Agović.

Pandemija korona virusa produbila je probleme čitavog svijeta, a posebno ljudi koji bježe od rata, sukoba i progona, kao i kršenja ljudskih prava u svojim matičnim zemljama. Međunarodnim pravom zagarantovano je poštivanje temeljnih prava ljudima koji su prisiljeni da pobjegnu od sukoba i progona, te im se ne smije uskratiti sigurnost i zaštita, uključujući zdravstvenu, u tim okolnostima.


 Safet Mušić / Novikonjic.ba

Povodom najnovijih događanja na Egejskom moru, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) izrazila je duboku zabrinutost zbog upornih izvještaja o kolektivnom u nekim slučajevima nasilnog protjerivanju migranata, na granici između između Grčke i Turske. U posljednjih nekoliko mjeseci uočena je nova praksa, od strane grčke obalne straže, na šta ukazuju međunarodni medijski izvještaji i snimci na kojima se vidi upotreba morske spasilačke opreme za protjerivanje migranata preko Istočnog Egejskog mora.

Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini iz dana u dan postaje sve složenija, a takvom stanju doprinose i različiti stavovi predstavnika vlasti kada je riječ o odnosu i reagovanju prema ljudima u pokretu. Već treću godinu najveći teret dolaska ljudi u pokretu u BiH nose vlasti u Unsko-sanskom kantonu (USK), ali ništa manje nije teško ni običnim ljudima koji žive na ovom području. Zbog velikog broja prisutnih migranata, posebno u centralnim djelovima gradova Bihaća i Velike Kladuše, izmijenjena je slika cjelokupnog područja što je izraženo naročito u periodu kada su trebali biti aktivni turistički događaji. Iako je turistička sezona za 2020. godinu od strane turističkih radnika već ocijenjena propalom, ali prvenstveno zbog pandemije COVID-19. Ipak, većina ljudi u USK se nada trajnijem rješenju migracija koje opterećuju sveukupno stanje.

Svjedočenja lokalnog stanovništva

Mještani Bihaća i Velike Kladuše u razgovorima ističu razočaranost u državne organe koji ne mogu da iznađu način da olakšaju teret koji nosi USK, ali ne shvataju tvrdokoran stav vlasti entiteta Republike Srpske, koje uporno odbijaju da prihvate preporuke koje dolaze od međunarodnih predstavnika o preraspodjeli tereta migracijskih tokova. Takođe svoju ogorčenost građani sa kojima je razgovarano u USK, izrazili su zbog činjenice da u ovoj nesređenoj situaciji profitiraju kriminalci, tj.krijumčari migranata. Amela L. iz Bihaća kaže: "Mjesecima je stanje u gradu znatno izmijenjeno, iako nije bilo direktnih napada na mene i moje kolegice sa kojima izlazim, ipak poslije slika u kojima sam vidjela fizičke obračune među migrantima, ne osjećam se sigurno kada se naveče vraćam kući". Ona dodaje da je ipak svjedočila da jedan manji broj ljudi u Bihaću i okolini ima koristi od ovog stanja, prije svega misli na pojedine trgovce, ali i vlasnike nekretnina, međutim to je za nju i razumljivo. Ono što ne shvata je uključivanje pojedinaca u krijumčarenje migranata, jer kako kaže znatan broj migranata ipak na područje Bihaća ne dolazi pješke, niti autobusima, već ih prebacuju krijumčari.

Senad A. koji je trenutno u Velikoj Kladuši, a inače radi u Sloveniji je mišljenja da osim što migranti predstavljaju opterećenje za mali grad kao što je njegov, oni su takođe i predmet raznih prevara. "Svjedočio sam u dva navrata na slovenačkoj granici da su iz jednog kamiona i drugi puta iz kombi-vozila slovenski carinici izvukli po dva migranta. Kamion je bio hrvatskih registarskih oznaka, a kombi-vozilo je bilo austrijskih registarskih oznaka. Što pokazuje da postoje uhodane grupe koje krijumčare migrante i na taj način zarađuju veće količine novca".

Edina V., radi u prodavnici mješovite robe u Bihaću te navodi da su se navikli na prisustvo migranata, kaže neke i upoznamo, jer ih viđamo po par mjeseci, prepoznatljivi su i po tome što kupuju luk, krompir, paradajz i drugo povrće po komadu. "Nekoliko afganistanaca i pakistanaca su u razgovoru navodili kako su prevareni od krijumčara kojima su plaćali po hiljadu eura da ih prebace preko hrvatske granice. Onda dobiju ponovo nešto novaca od rodbine i čekaju sigurniju priliku da se prebace u Hrvatsku."

Migranti koji nemaju novca da plate posrednike u prebacivanju to pokušavaju sami, te većina njih biva vraćena od strane hrvatske policije, dok ih se dio utopi u rijekama ili pogine u planinskim vrletima. Djevojka koja se predstavila kao Dijana je rekla da ona već mjesecima uopšte ne izlazi naveče u grad, te da nije imala kontakte niti loše iskustvo sa migrantima, ali se ne osjeća sigurno. "Primjetila sam da ima različitih migranata, neki zaista izgledaju moderno i nose skupu odjeću, nekoliko ih je iznajmilo stan u mom komšiluku (prigradski dio Bihaća), ali su nakon tri mjeseca nestali. Komšinica mi je ispričala da je jednu noć po njih došao kombi i da su otišli, prethodno su platili kiriju. Neki drugi izgledaju manje moderno u tradicionalnoj odjeći, a takođe se vidi da su ispaćeni tim dugim putovanjima. Ne znam u kakvom su psihičkom stanju uslijed teških uslova u kojima žive, a to mi ne ulijeva sigurnost i zato ne izlazim naveče", navodi Dijana.

Semir je taxi vozač iz Velike Kladuše i svoje iskustvo sa migrantima počinje pričom da je u nekoliko navrata prevozio migrante prema hrvatskoj granici, ali nakon što je zaustavljen od pripadnika MUP-a USK i njihovih upozorenja, prestao je to raditi. "Razgovarao sam sa više migranata, svi oni imaju samo jedan cilj, a to su države EU, većina želi u Njemačku i Italiju. Manje od trećine njih imaju novca da plate taksi ili da plate krijumčarima, a oni koji imaju novca se lakše i prebace do Hrvatske, međutim, krijumčari iz BiH i Hrvatske rade u dogovoru i često migranti budu izigrani. Nekoliko puta sam ih sretao kako se vraćaju sa granice prema gradu ili Bihaću, govorili su da su im krijumčari uzeli pare i ostavili u šumi prije hrvatske granice."

Krijumčarenje ljudi je kriminal u stalnom porastu

Glavna tema kada se govori o migracijama, su naravno migranti, ali poslije njih to su često lokalno stanovništvo koje trpi posljedice, zatim policijske snage koje su zadužene za sigurnost migracija, onda česta tema su i međunarodne i lokalne organizacije koje pomažu migrantima. Međutim, rijetko se kao jedna od važnih tema pominju krijumčari migranata, koji su jedina grupa koja direktno profitira od migracija, ali na nelegalan način.

Krijumčarenje migranata podrazumijeva posredovanje u svrhu direktnog ili indirektnog stjecanja finansijske ili druge materijalne koristi od nezakonitog ulaska osobe u stranu državu koje ta osoba nije državljanin ili u njoj nema trajno boravište.

UN Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala između ostaloga ima svrhu spriječavanja i borbe protiv krijumčarenja migranata kao i unapređenje saradnje između država strana u toj oblasti. Osnovne obaveze država strana u Protokolu su da prepoznaju krivično djelo ‘krijumčarenje migranata’, korištenje lažnih putnih ili osobnih dokumenata (za svrhu krijumčarenja) i pomaganje krijumčarenim migranata u ilegalnom boravku u zemlji – prepoznajući u isto vrijeme da migracija sama po sebi nije krivično djelo. Zatim da unaprijede međunarodnu saradnju kako bi se spriječilo krijumčarenje migranata i pronašli i krivično gonili krijumčari, da usvoje zakone i druge mjere koje su neophodne da se osigura oštrije kažnjavanje u situacijama kada aktivnosti krijumčara dovode u opasnost, ili bi mogle dovesti u opasnost živote ili sigurnost migranata, ili uključuju nehumano ili ponižavajuće ponašanje, uključujući i iskorištavanje takvih migranata, vršiti razmjene relevantnih informacija i jačati kontrole granica u onoj mjeri u kojoj je to neophodno da bi se spriječilo i otkrilo krijumčarenje migranata, bez da se ugrožavaju međunarodne obaveze u pogledu slobodnog kretanja ljudi.

Kada pogledamo izvještaje UNHCR-a, IOM-a, DRC-a, Amnesty Internationala i samo letimično pogledamo na svrhu i obaveze država po ovom Protokolu UN-a, jasno je da nedostaje potpuna primjena navedene svrhe i obaveza država, posebno kada je riječ o prepoznavanju činjenice da migracija sama po sebi nije krivično djelo, kao i da se nastavlja sa ugrožavanjem prava migranata u pogledu slobode kretanja ljudi.

Cilj krijumčara je da zaradu ostvare tako što će jedno lice ilegalno prebaciti preko jedne ili više međunarodnih granica uz pristanak osobe koja se krijumčari. U tim aktivnostima osnovni motiv je nelegalna zarada, a sve druge stvari su manje važne za krijumčare, a u nekim slučajevima krijumčari su čak bili i naoružani i silom su probijali policijske barikade. Krijumčarske aktivnosti su znatno proširene u posljednje dvije godine, te je zabilježen i veći broj policijskih akcija na presijecanju krijumčarskih lanaca u državama Zapadnog Balkana. Najveći broj zabilježenih hapšenja i procesuiranja krijumčara zabilježen je u Srbiji, gdje su policijski organi u više navrata otkrili organizovane kriminalne grupe koje su se bavile krijumčarenjem migranata, uglavnom preko Mađarske, ali i preko BiH i Hrvatske. Tužilaštvo BiH je tokom posljednje dvije godine podiglo po 29 optužnica godišnje za krijumčarenje ljudima. Najviše krijumčara je otkriveno na području Trebinja i najveći broj njih su građani BiH, dok najviše stranih krijumčara dolazi iz Srbije i Crne Gore. Za krijumčarenje migranata u 2019. godini osuđeno je 46 osoba.

Svakodnevni primjeri krijumčarenja migranata

Jedan od primjera međudržavne saradnje je akcija poduzeta sredinom decembra 2019. godine. Akcija je imala kodnim naziv "Kajak", kojom su koordinirali Tužilaštvo BiH i Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije uz podršku Policijskog središta jugoistočne Evrope (SELEC). Hapšenja su uslijedila na temelju istrage u kojoj su sudjelovale i obavještajne službe dviju država i u kojoj su identificirane kriminalne skupine koje su se bavile organiziranim prebacivanjem ilegalnih migranata iz Srbije u BiH i dalje ka državama-članicama Evropske unije. Policija u BiH uhapsila je na području Brčkog jednu osobu koja je bila dijelom krijumčarske mreže, dok je ostalih šest uhapšeno na području Srbije.

Mađarske vlasti su u februaru 2020. godine objavile da među krijumčarima migranata sve je više državljana Srbije koji zbog zarade zaboravljaju na posljedice, a u tom mjesecu u Mađarskoj su uhapšena tri srpska državljanina, jer su pokušali da migrante prevezu u Austriju. Mađarske vlasti su po skraćenom postupku osudile na tri godine zatvora državljanina Srbije koji je 13. februara uhapšen zbog krijumčarenja šestoro migranata.

Takođe i hrvatske vlasti se susreću sve češće sa ovom kriminalnom aktivnosti, te je tako Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), 27.05.2020. godine, podignuo optužnice protiv četvorice hrvatskih državljana koji su od januara preko državne granice u najmanje deset navrata navodno prebacili 48 stranaca, za što su primili najmanje 21.000 eura. U akciji su sudjelovali USKOK, Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK), Europol i SIPA, tokom kriminalističkog istraživanja utvrđeno je da je migrantima naplaćivano 500 do 600 eura po osobi za njihovo prebacivanje do Hrvatske.

Noviji primjer se dogodio 11.06.2020. godine, kada su pripadnici MUP-a Srbije, Službe za borbu protiv organizovanog kriminala, uhapsili tri osobe osumnjičene da su kao članovi organizovane kriminalne grupe krijumčarili migrante preko Srbije, Hrvatske i Slovenije do Italije. Postoje osnovi sumnje da su osumnjičeni migrante skrivene u kamione ilegalno prebacivali u Hrvatsku, a potom im dalje omogućavali nedozvoljen tranzit preko Hrvatske i Slovenije do Italije, za šta su im uzimali do 3.800 eura po osobi.

Posljednji primjer je od 21.06.2020. godine, kada je slovenačka granična policija na graničnom prijelazu Gruškovje/Macelj otkrila 22 osobe, skrivene u cisternama teretnih vozila kojima je prijetilo gušenje zbog nedostatka kisika. Ilegalni migranti iz Bangladeša, Indije, Turske i Sirije skrivali su se u cisternama za prijevoz hrane srbijanskih registarskih oznaka koja pripadaju istoj firmi i do graničnog su prijelaza vozile zajedno, objavila je policijska uprava Maribor.

Ovo su samo neki primjeri koji govore koliko je raširena pojava krijumčarenja migranata u BiH, ali i u regionu, što s druge strane ukazuje na neophodnost intenziviranja saradnje država na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti. Ta saradnja je propisana i međunarodnim Protokolima i drugim dokumentima UN-a I EU, te je samo potrebna dobra volja nadležnih državnih organa kako bi se međunarodn saradnja intenzivirala u skladu sa porastom migracijskih tokova.


 Safet Mušić / Novikonjic.ba

Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja društveni fenomen koji utiče na ionako složeno političko-ekonomsko stanje u državi. Naročito teško stanje je na području Unsko-sanskog kantona (USK) gdje se lokalna vlast nosi sa ovim složenim izazovom, što ograničava prostor i resurse za bavljenje nadležnostima propisane Ustavom Federacije BiH i Ustavom Unsko-sanskog kantona.


Na posljednjoj sjednici Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) zaključeno je da je jedan od šest prioriteta jačanje saradnje između svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini i osiguravanje sredstava za rukovođenje migracijama, što su isključive nadležnosti države, te podijeli teret osiguranja smještaja za migrante. U skladu s međunarodnim pravom, restriktivne mjere kojima se ograničava kretanje migranata moraju biti ukinute. Ipak konkretni potezi na nivou države, koji bi išli u smjeru rasterećenja stanja u USK, još se očekuju.

Trenutno je prisutno mnogo problema u području migracija, a najizraženiji su neadekvatni uslovi smještaja, pojačana nervoza među migrantima, nezadovoljstvo lokalne zajednice, intenzivirane krijumčarske aktivnosti, izvještaji o prekomjernoj upotrebi policijske sile (naročito od strane hrvatske policije), te narušeni odnosi između organizacija koje pružaju podršku migrantima. Uz sve to, ostavka ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine [Fahrudina Radončića] može uticati na umanjenjenje ionako neadekvatanog angažmana države u ublažavanju posljedica migrantskih tokova.

Sigurnosne i zdravstvene mjere

Prema podacima Službe za poslove sa strancima trenutno u privremeno prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini boravi više od 6.000 migranta, a broj ulazaka se ne povećava. Od tog broja migranata, svega njih 130 želi da se vrati u zemlju iz koje dolazi, izjavio je direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić.

Većina migranata koji borave ili dođu u Bosnu i Hercegovinu završe na području USK, gdje ih smještaju u prihvatne centre, a neki od njih borave i van tih centara. Najveći teret u svakodnevnom postupanju sa migrantima nose pripadnici MUP USK, o čemu Ale Šiljdedić, portparol kantonalne Uprave policije: "MUP Unsko-sanskog kantona uspjeva i uspjevaće da odgovori na sve izazove, vezane ne samo za problem migracija već i na sve druge sigurnosne izazove. Osnovni zadatak policije USK je zaštita lične i imovinske sigurnosti građana našeg Kantona, Bosne i Hercegovine kao i svih drugih lica koja se zateknu na našem području".

Bihać je konstantno pod pritiskom zbog velikog broja migranata te bilježi ogromne gubitke zbog toga u turizmu, ali i u drugim poljima, sve je još pogoršano pojavom pandemije COVID-19. Međutim, u posljednje vrijeme i Velika Kladuša bilježi veći broj migranata, a registrovano je i više incidenata i krivičnih djela među migrantima.

"Mislim da je sve negdje već dugo u tački zasićenja i da nije ugodno ni domaćem, ni migrantskom, izbjegličkom stanovništvu, a očito ni nadležnim organima. Posebno, imajući u vidu činjenicu da se u Bosna i Hercegovina nikad ne zna ko je za šta nadležan", mišljenja je Edina Čović, aktivistica iz Velike Kladuše.

Povećan broj migranata na ulicama

Kao što je bila praksa proteklih godina, dolaskom proljeća povećava se i broj migranata. Iako podaci državnih organa to ne pokazuju, ipak na području USK je vidljivo povećan broj migranata na ulicama, odnosno i van prihvatnih centara. Jedan od izazova je svakako pružanje zdravstvenih usluga migrantima, naročito onima koji ne borave u prihvatnim centrima.

"Što se tiče usluga koje se pružaju u privremenim prihvatnim centrima širom Bosne i Hercegovine, mi možemo govoriti s medicinskog aspekta. U svakom od postojećih privremenih prihvatnih centara u Bosni i Hercegovini postoji ambulanta za primanje pacijenata i pružanje zdravstvenih usluga osobama u potrebi, kao i za upućivanje na specijalističke preglede ili na duže liječenje u bolnici ili kliničkom centru, u zavisnosti od potrebe", kaže Nicola Bay, direktor Danskog vijeća za izbjeglice (DRC) u Bosni i Hercegovini.

Medicinski timovi lokalnih domova zdravlja rade u ambulantama svakodnevno, te su ambulante u privremenim prihvatnim centrima u potpunosti opremljene u skladu s preporukama resornih ministarstava i zdravstvenih institucija. "Prosječno, na mjesečnom nivou, DRC podržava medicinske timove u ambulantama za više od 6.000 medicinskih savjetovanja, te više od 1.200 direktnih medicinskih intervencija", navodi Bay.

U isto vrijeme odgovornost za sigurnost i javni red i mir u potpunosti snose policijske snage MUP-a USK, koje do sada nisu dozvolili da dođe do nekontrolisanog nasilja ili da bude ugrožena javna sigurnost. "S obzirom da pritisak i povećan broj migranata konstatno postoji u posljednje tri godine, ali da je ovih dana izraženo povećan broj novih dolazaka na područje našeg Kantona svakako da se najviše oslanjamo na ljudski faktor, odnosno na policijske službenike koji su u direktnom doticaju sa svim izazovima", navodi Šiljdedić.

Ono što je specifično za Veliku Kladušu jeste sve veći broj privatnih kuća u koje se provaljuje iz razloga što sve više domaćinstava, porodica napušta grad i odlazi u Njemačku ili Austriju.  Čović je stava da takvi događaji oslikavaju dominantno krajiško stanje već nekoliko godina sa kojim niko nije zadovoljan, ali oko kojeg niko ne radi ništa. "Ne smetaju mi ljudi, nego je vidljivo da naša općina nema strategiju za vlastite građane, a kamoli za migrante", kaže Čović.

Građane u USK najviše zabrinjava činjenica da je veliki broj migranata još uvijek na ulicama i viđaju ih svakodnevno na ulicama gradovima, ali i u područjima i putevima koji vode prema granici sa Hrvatskom. "Za migrante koji nemaju pristup smještaju, DRC u partnerstvu sa društvima Crvenog križa u BiH, na različitim lokacijama osigurava zaštitu u vidu prve pomoći, podjele prehrambenih namirnica, kao i vreća za spavanje, obuće i odjeće, paketa sa sredstvima za održavanje lične higijene). U slučaju hitnih i kompleksnih medicinskih slučajeva, osobe u pokretu, također, imaju pravo i priliku na medicinsko liječenje u okviru zdravstvenih institucija", navodi Bay.

Gdje ima nasilnih ima i nenasilnih

Čović navodi da bilo koji obračuni, a posebno fizički utiču na stanje (ne)sigurnosti, pa tako i ovi koji su česti u migrantskim ili izbjegličkim krugovima. Osuđuje svako nasilje. "No, imajmo na umu činjenicu da je uvijek lakše osuđivati nasilje iz sigurnog doma, nego kad živiš u parku, ispod mosta ili obijenoj kući u nehumanim uslovima, kada si primoran da se boriš (htio/ne htio) za opstanak. Gdje ima nasilnih, ima i nenasilnih, apsolutno nismo na nivou doraslom osude,  koji zahtijeva direktne analize i susrete sa ovakvim slučajevima."

Prema izjavama migranata koje su davali Graničnoj policiji BiH, policijske snage u Bosni i Hercegovini postupaju mnogo profesionalnije i humanije od policajaca u Republici Hrvatskoj i Republici Crnoj Gori. Rijetki su primjeri prekomjerne upotrebe sile. Policija Republike Hrvatske već duži period provodi pooštrene mjere kontrole državne granice sa Bosnom i Hercegovinom, a rezultati njihovog rada se ogledaju u mjerama odvraćanja migranta za ulazak u Hrvatsku, ali i vraćanjem odnosno prebacivanjem migranta na područje Bosne i Hercegovine odnosno područje Unsko-sanskog kantona.

"S obzirom da se slična praksa u posljednje vrijeme provodi i sa područja entiteta Republike Srpske odnosno da se svi migranti organizirano prebacuju na područje Unsko-sanskog kantona, humanitarna situacija, a uzročno posljedično i sigurnosna situacija postaje sve složenija na području Unsko-sanskog kantona", izjavio je Šiljdedić.

Zdravlje migranata je imperativ

Obuka i oprema policijskih snaga je vrlo značajna za podršku svakodnevnim policijskim aktivnostima, takođe je važno da obuku prolaze i ostali akteri koji pomažu migrantima na terenu.

"Oprema i sredstva za rad su u svakodnevnoj upotrebi i to u vanrednim okolnostima kada je broj naših intervencija višestruko uvećan, pa samim tim postoji konstatni nedostatak opreme odnosno potreba za njenim zanavljanjem. Nažalost i pored određenih donacija kao i vanrednih nabavki o strane Kantonalnih vlasti, potrebe koje imamo za opremom u ovim okolnostima prevazilaze naše mogućnosti", kaže Šiljdedić.

Jedna od organizacija koja se nalazi na terenu je i DRC, a direktor Bay navodi da posebnu pažnju posvećuju obuci i edukaciji svoga  osoblja u skladu s preporukama WHO i instituta za javno zdravstvo. Također, DRC od ranije ima propisane sigurnosne mjere i korake koji bi se poduzeli u slučaju da se virozno oboljenje pojavi među migrantskom populacijom u jednom od privremenih prihvatnih centara.

"Migracijski tokovi su nepredvidivi i ovise o različitim globalnim kretanjima, a kontinuirani dolasci migranata, u ovaj region, zabilježeni su od 2015. godine i očekuju se i u budućnosti.  Zdravlje migrantske populacije i lokalnog stanovništva za nas je imperativ", zaključuje Bay.


 Aljazeera.ba / Novikonjic.ba

Stranica 1 od 16