Obrazovanje

Obrazovanje (121)

Zbog novonastale situacije u vezi sa pandemijom koronavirusa zbog koje je, između ostalog, obustavljena nastava na području BiH, Američki univerzitet u Bosni i Hrecegovini odlučio je dati svoj doprinos i besplatno ponuditi jedan od najboljih sistema za učenje na daljinu sa svim serverima, svojim data centrima u BiH i SAD, opremom te besplatnim treningom svim osnovnim, srednjim školama, fakultetima i univerzitetima na području Bosne i Hercegovine i regije koji nemaju tehničke uvjete za to.

U organizaciji Centra za kulturu Narodnog univerziteta Konjic, održana je promocija izabranih djela jednog od najznačajnijih bh. i evropskih književnika Dževada Karahasana.

Agencija za ekonomski razvoj "PRVI KORAK" d.o.o. Konjic je na početku školske 2019/2020 godine sklopila Ugovor sa JU "Srednja škola Konjic" čime je omogućila učenicima Turističke škole obavljanje praktične nastave u Objektu D-0 ARK (Titov bunker).

Federalna ministrica obrazovanja i znanosti Elvira Dilberović uručila je u petak na svečanosti u Mostaru nagrade najboljim učenicima osnovnih i srednjih škola u Federaciji BiH u školskoj 2018./2019. godini.

U utorak 19. novembra 2019. godine u Bosanskoj sobi Narodnog univerziteta u Konjicu, s početkom u 19 sati održana je javna tribina na temu: Ovisnosti - zlo modernog doba.


Tribina je održana u okviru manifestacije "Merhaba, ej, naš Resule" Medžlisa Islamske zajednice Konjic. Tribinu je otvorio glavni imam Medžlisa islamske zajednice Konjic Refik ef. Delić ističući kako je ova godina od strane Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proglašena godinom borbe protiv poroka kocke, te u okviru tih aktivnosti i Medžlis Islamske zajednice Konjic čini što je u mogućnosti da probudi svijest o opasnosti ovog i drugih poroka u društvu.

Predavanje je održao psiholog Marko Romić koji je u svom izlaganju prenio iskustva desetogodišnjeg rada sa ovisnicima o kocki. Marko Romić, je psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru. U svom obraćanju Marko Romić je iznio nekoliko primjera koji zorno ilustruju kakve su teške posljedice ovisnika o kocki po njihove porodice, društvo, prijatelje te njih same. Prezetovan je i kratki dokumentarni film u kom su liječeni ovisnici o kocki govorili o svom putu u ovisnost te posljedicama koje je ta ovisnost ostavila na njihove i živote njihovih bližnjih.

Psiholog Romić je istakao kako je broj ovisnika daleko veći nego se pretpostavlja, no u našoj državi još nemamo sisteme praćenja niti razvijene centre za liječenje ove ovisnosti. Katastrofalno ekonomsko stanje u zemlji i ogromna nezaposlenost doveli su do toga da je u Bosni i Hercegovini sve više patoloških kockara. Procjenjuje kako u Mostaru ima do 1200 patoloških kockara, a u BiH njih 35 do 40 tisuća.

– Iskustva nam govore da u svakoj zajednici od ukupnog broja stanovnika koji živi na određenom području, oko 70 posto njih je na neki način kockalo, a od tih 70 posto, 1 do 1,5 posto postanu patološki kockari – kazao je Romić.

Po njegovim riječima, nema pravila koja kategorija populacije najviše kocka.

– Kocka ne bira žrtvu i ne gleda koliko tko ima novca, obrazovanost niti spol, je li iz ruralnog ili gradskoga područja. Kockaju i žene i muškarci, a kockaju podjednako i oni od 15 i oni od 80 godina – navodi Romić.

On kaže kako na kocku često ponukaju dobitci, ali i agresivna kampanja kladionica. U tim kampanjama, kaže Romić, kladionice se predstavljaju “kao da su korisnije od Merhameta ili Caritasa”.

Također, širenju kockanja pogoduju moderne tehnologije koje omogućavaju široku dostupnost igara na sreću, kao i mogućnost da kockari ostanu prikriveni duže vrijeme.

Posljedice patološkog kockanja su, u mnogim slučajevima, nesagledive i u prvom redu ogledaju se u propasti pojedinca i njihove obitelji.

Romić naglašava kako je vrlo bitno takvu ovisnost na vrijeme uočiti, potražiti stručnu pomoć i što prije započeti s liječenjem, jer je kockanje teška, ali izlječiva bolest.

– Ovisnici nam ne dolaze sami, njih se dovuče – kaže Romić.

Po njegovim riječima, na liječenje u Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru najčešće dolaze ljudi srednje dobi. Njih, dodaje, najčešće dovuku, odnosno prisile supruge koje prijete napuštanjem bračne zajednice, ako se nešto ne promijeni.

Napominje i to kako ovisnost o kocki sve češće dovodi do samoubojstava ili insceniranih samoubojstava.

Do toga dolazi, kako kaže Romić, kada se prokocka 200-300 tisuća maraka i kad ovisnik više ne može smisliti način kako opravdati gdje im je novac od plaće ili kada trebaju supruzi objasniti dugove.

– Kako je to već jako psihički stresno, u nekom trenutku im se samoubojstvo čini kao jedini izlaz, no uglavnom se radi o pokušaju samoozljeđivanja ili pokušaja trovanja – ističe Romić.

Dodaje kako su kockari veliki lažovi i jako su kreativni u tome.

– Kada treba kockati, a nemaju novaca, patološki kockar ode sav zadihan do prijatelja kojeg zna da ima sredstava, te mu kaže, primjerice, da je imao prometnu, pa da ne zove policiju da mu ovaj da sedamsto maraka itd. Ili pak, da bi opravdao novac kojeg je izgubio, ženi kaže kako mu prijatelj ima bolesno dijete pa mu je on kao dao puno novaca i slično – objašnjava Romić.

Po njegovim riječima, pored patološkog kockara najviše su ugrožene supruge, ako su ovisnici u bračnoj zajednici, ili roditelji, ako nisu u braku.

– Prilično i besmisleno je pozivati patološke kockare da potraže pomoć, jer oni ne priznaju ni sebi da su kockari. Po njima, svi umišljaju da su oni kockari. Poziv treba uputiti njihovim žrtvama, a to su supruge, djeca, roditelji, da poduzmu nešto, da ne čekaju čudo jer se čudo neće dogoditi – ističe Romić.

Naveo je primjer sestre patološkog kockara koja kaže da je njezin brat kockajući godinama prokockao više od 200 tisuća maraka.

– Ali njegova supruga je blagonaklona prema tomu jer on njoj redovito donosi plaću. Njoj nije bitno što se zadužuje, ali to neće dugo potrajati – priča Romić.

Navodi i primjer jednog para koji su, naizgled, u idiličnom braku.

– Oboje obrazovani, zaposleni u državnim institucijama. No, on se u banci zadužio uzimajući kredite za kocku, a žena saznala tek kad su prispjeli dugovi na naplatu – upozorava Romić.

Kada je riječ o mlađoj populaciji, roditelji se, kaže, znaju naljutiti jer ne žele sebi priznati ili ne mogu apsolvirati takvu sliku o svom djetetu. Za njih je to minus u njihovom odgoju i autoritetu.

Romić smatra kako je temeljni ključ uspješnog izlječenja istinska odluka ovisnika, koja uključuje iskren i pošten odnos prema sebi i okolini. Naglasio je kako se odvikavanje od kocke provodi po principu malih koraka, apstiniranjem iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, pri čemu je iznimno važna potpora obitelji, stručnih djelatnika, članova Kluba i osobnih prijatelja dotičnog ovisnika.

U Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru trenutno se liječi 20 patoloških kockara koji su iz cijele Hercegovine, među kojima je šestoro mladih osoba, a neki od njih kockaju od svoje 12. godine.

http://medzlis-konjic.com/index.php/en/vijesti-iz-medzlisa/aktivnosti-medzlisa/5138-javna-tribina-ovisnosti-zlo-modernog-doba

Fotografija Medzlis IZ Konjic.

Fotografija Medzlis IZ Konjic.

Visoka škola za turizam i menadžment Konjic, održala je 20.11.2019. godine petu sjednicu Sentata, te je tom prilikom verifikovala mandate novoizabranih članova, ukupno 4 nova magistra sa zvanjem predavača visoke škole.

"Kestenijada 2019" u organizaciji Zavičajnog udruženja SIN Neretvica u Seonici, pružila je nezaboravno druženje, pokazala odlična kulinarska umijeća, a gostoprimstvo onakvo kakvo ovaj kraj samo može i da ponudi.


Veliko hvala organizatorima i domaćinima na pozivu, i nadamo se da će svaka naredna biti za pamćenje.

Naš učenik Xhonatan Zenelaj je na objavljenom likovnom konkursu, na temu "Kesten", osvojio PRVO mjesto. Čestitke našem učeniku i njegovoj mentorici nastavnici likovne kulture Kasemi Banda." - saopćeno je iz Prve osnovne škole Konjic.

Fotografija Prva Osnovna Skola Konjic.

Novikonjic.ba

Tijekom studijske posjete turskoj školi u travnju ove godine upriličeno je potpisivanje bilateralnog Protokola o suradnji.


 ''Čak 25 osnovnih i 13 srednjih škola sa područja HNŽ-a koji djeluju na nastavnom planu i programu po bosanskom jeziku imaju svoje bratske škole u Republici Turskoj'', rekao je u petak u Mostaru ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije, Rašid Hadžović.

Ministar je to rekao prilikom obraćanja na svečanoj manifestaciji u Srednjoj medicinskoj školi Mostar organiziranoj povodom posjete ravnatelja škole ''T.C. Millî Eğitim Bakanliği İstanbul/Kartal - Kartal İMKB Mesleki ve Teknik Anadolu Lisesi'' u Turskoj, Yasina Irmaka i nastavnog osoblja.

Tijekom studijske posjete turskoj školi u travnju ove godine upriličeno je potpisivanje bilateralnog Protokola o suradnji između Srednje medicinske škole Mostar i ''T.C. MİLLÎ EĞİTİM BAKANLIĞI İSTANBUL/KARTAL - Kartal İMKB Mesleki ve Teknik Anadolu Lisesi'' škole. 

Kroz projekt koji će se implementirati tijekom četiri školske godine, škole će raditi na zajedničkim projektima, dijeliti tehnološka postignuća, bolje upoznavati historiju zemlje bratske škole, njenu kulturu i obrazovni sustav, priopćeno je iz ministarstva.

Ministar Hadžović je poželio dobrodošlicu prijateljima iz Republike Turske, te izrazio zadovoljstvo povodom potpisivanja sporazuma između Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa HNK i Republike Turske prije nekoliko godina, putem kojeg se uspješno ostvaruju posjete učenika i nastavnika i realiziraju značajne aktivnosti u Turskoj i BiH.

''Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ-a će i u sljedećem razdoblju pomagati svim našim učenicima, zaposlenicima, kao i partnerima da se pozitivna suradnja nastavi, te se iskreno nadam da će naši gosti uspješno provoditi sporazumom predviđene aktivnosti'', kazao je ministar Hadžović.


  Bljesak.info / Novikonjic.ba

Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status.


Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale

Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status. Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale.

Ovaj problem nije novijeg datuma i uvijek je postojala razlika po ovoj osnovi među djecom, s obzirom da su određene porodice u prilici osigurati svojoj djeci skuplje stvari. Međutim, danas se ovaj problem u bh. društvu sve više primijeti kako u gradskim tako i područnim školama, a ne ulazeći dublje u analize vjerovatno kao posljedica sve većih socijalnih razlika u našoj zemlji pri čemu nestaje tzv. srednja klasa.

Kakav je sistem vrijednosti u kući

Tarik Smailbegović iz Porodičnog savjetovališta u Sarajevu kazao nam je kako su svjesni ovog problema i kako njihov razgovor o ovoj temi podrazumijeva prvenstveno aktivniju ulogu roditelja.

“Na osnovu ličnog iskustva mogu kazati da u većini slučajeva ovaj problem polazi iz porodice i nije do djece, već roditelja. Postoji utjecaj vršnjaka, ali ako dijete nema taj bazični sistem vrijednosti onda je problem. Stoga, prvo trebaju roditelji u svojoj kući da preispitaju kakav im je sistem vrijednosti: da li su u razgovoru naznačili neke stvari, da li u razgovoru s komšijama ili u nekom društvu spominju da je neko kupio ili ima vrijedne stvari itd. Moguće je da upravo roditelji nesvjesno njeguju poseban odnos prema skupocjenim stvarima i konzumerizmu općenito. Ne treba zaboraviti da su djeca ogledalo nas. Ako roditeljima nije, uvjetno kazano, bitno šta oblače i ne potenciraju to u svojim razgovorima, kupuju na različitim mjestima i pijacama onda će i dijete usvojiti takav stil života. Ako roditelji u komunikaciji naglašavaju teme o tome koliko nešto košta, kako im je komšija ili prijatelj nešto kupio pa i oni trebaju… Djeca uz to odrastaju i prave sličan sistem vrijednosti. S druge strane, djeca, tražeći da im se nešto kupi, traže zapravo pažnju roditelja ili pažnju zajednice, jer imaju potrebu za pripadnošću. Žele kroz posjedovanje tih stvari da pripadaju određenoj grupi. Ne smije se pristati na to da djeca, kao i odrasli, budu robovi tog trenda da se neko isključuje iz društva na osnovu statusnih simbola, jer to je diskriminacija i vodi nasilju. To je jedna konzumeristička mašinerija koja se lažno predstavlja da je moderna“, kazao je Smailbegović, šef odjela za razvojno-istraživačke poslove i socijalne inovacije u Porodičnom savjetovalištu.

Prema njegovim riječima ovaj problem dodatno, kazali bismo, ubrzava ili širi internet kada je i samoj djeci mnogo toga dostupno pa tako i tekući trendovi. Roditelji su zauzeti i kupujući djeci stvari koje traže pokušavaju nadomjestiti kvalitetno provedeno vrijeme s njima. Ako dijete stalno osjeća pritisak zbog nemogućnosti posjedovanja nekih stvari ili teško pronalazi društvo posljedica je povlačenje i usamljenost djeteta, što je izraženo kod djece koja nemaju samopouzdanja. I u ovom slučaju važnu ulogu ima porodica.  “Ako imamo prestrog odgoj, imamo djecu koja nisu sigurna u sebe. To su djeca koja nisu dovoljno ohrabrena i pohvaljena i kod kojih nije razvijeno samopouzdanje“, istakao je Smailbegović.

Uloga škole

U nekim školama se odražavaju okrugli stolovi i seminari na kojima se govori i ovom problemu. Nažalost, u nekim školama upravo pritisak roditelja na nastavnike ne omogućava da nastavnici adekvatno reaguju kada se primijeti da određena djeca prave posebne krugove prijatelja na osnovu socijalnog statusa ili, štaviše, dovode u nezgodnu situaciju djecu koja nisu u njihovom krugu prijatelja. Prema riječima Tarika Smailbegovića riječ je o začaranom krugu materijalizma koji pogađa i  same škole. “Sami nastavnici mogu pasti u zamku diskriminacije na način da preferiraju određene učenike po statusu njihovih roditelja. Mi se moramo i kao pojedinci i kao društvo odlučno usprotiviti tome. Škole bi trebale učiniti sve da se pomogne djeci koja su isključena ili maltretirana te da se prevaziđu razlike koje postoje među učenicima.“

Pedagog s dugogodišnjim iskustvom u Fojnici Indira Pašalić kazala nam je da uzrok jednog pozitivnog interpersonalnog odnosa među učenicima leži u dobrom vođstvu socijalne politike od  strane menadžmenta  škole i svih ostalih pedagoških radnika koji direktno nose najveći teret odgojno-obrazovnog procesa. “Prema informacijama s kojima ja raspolažem istina je da srednju školu u kojoj ja radim pohađaju djeca nekog srednjeg staleža, ekstremnog siromaštva nema kao ni izuzetno imućnih ljudi. Kada govorimo o odnosu nastavnika prema učenicima različitih statusnih kategorija u globalu se može reći da većina prosvjetnih radnika nije s druge strane morala. Naprotiv, cijene svoje znanje i svoje zvanje i ne bi ga olahko pogazili, time što bi diskriminisali ili pak privilegovali neke od učenika samo zato što su djeca roditelja koji imaju ‘moć’, te su navodno bitni i ugledni članovi našeg društva, na lokalnom ili na nekom drugom nivou.  Naravno, postoje izuzeci koji popuste pritisku, jer  se boje reakcije ‘bitnih’ i ‘važnih’ roditelja ili, pak, mogu imati neku  korist, a što je nespojivo sa moralnim likom nastavnika“, kazala je Pašalić.

Očekivanja roditelja

Prema njenim riječima danas su prosvjetni radnici žrtve nakaradnog obrazovnog sistema, koji sam degradira i pravi razlike među djecom i omladinom samim tim što imamo dvije škole pod jednim krovom.

“Kakvu poruku šaljemo mladim ljudima? Ne želim zanemariti težinu ovog problema, ali problematizuje se interpersonalni odnos među učenicima, a degradacija i ponižavanje kreću od samog obrazovnog sistema. U školu uvodimo inkluziju, integraciju učenika sa različitim poteškoćama, a s druge strane imamo dvije škole pod jednim krovom. Ogroman teret nastavnici nose i jer su velika očekivanja nekih roditelja.  Očekuju da im nastavnik brine o djetetu, da ga odgaja, da brine o njegovoj bezbjednosti, da mu pruža emotivnu toplinu… Da, slažem se da je sve to potrebno činiti: da škola treba biti siguran prostor za djecu i omladinu,  ali u timskom radu s porodicom i ostalim kompetentnim institucijama. Nije uredu roditeljsku  odgovornost prebaciti na nastavnika. Neki od roditelja smatraju ako je dijete materijalno zbrinuto da su ispunili svoju roditeljsku zadaću. Često se može čuti: ‘Sve sam mu pružio, a opet mu nisam dovoljno dobar’. Zapamtite: dijete će vam, kao roditelju sve oprostiti, ali ne to da se niste igrali sa njim“, kazala je Pašalić.

 Piše: Elvedin Subašić

preporod.com

 

 

 

 

https://akos.ba/razlikovanje-djece-u-skolama-na-osnovu-statusnih-simbola/

Učenici osmih razreda Druge osnovne škole Konjic u pratnji nastavnika i pomoćnice direktorice posjetili Memorijalni centar Srebrenica - Potočari.

Stranica 1 od 9