Konjic

Konjic (1784)

Dana 6.Oktobra 2019. godine na Prenju ispod Otiša je postavljen putokaz koji pokazuje pravce kretanja prema Zelenoj glavi i Otišu, prema Jezercu i prema Tisovici.

Sedamdesetčetverogodišnji Stipo i Mara Tomić jedini su stalni stanovnici sela Požetva kod Konjica, koji i nakon 53 godina braka ne mogu zamisliti život jedno bez drugoga.


Iako je bračni par nakon više od pola stoljeća na nadmorskoj visini od 1.150 metara okružen prirodnim ljepotama i idiličnim prizorima njihov svakodnevni život, unatoč skladu i ljubavi daleko je od bajke.

Samoća je najgora

Samoća je nešto najgore što čovjek može podnijeti, kažu Stipo i Mara koji su s radošću ugostili ekipu Anadolu Agency (AA) u svome skromnom domu daleko od civilizacije.

"Na sve se obikne čovjek. Raduškam pomalo, a ako ne radim ništa onda imam sto misli. Nezgodno je samom", kaže Stipe napominjući da je prije rata u Požetvi živjelo stotinjak ljudi.

Premda su u mirovini, on i Mara su veoma aktivni, jer kako kažu život na selu i navika na rad je ono što ih pokreće pa im tako većina dana prođe u nekim obavezama, koje su kod ovoga para odavno i uredno podijeljene.

Stipe cijepa drva i uvijek ima neke popravke po dvorišti i kući, a Mara kuha i brine o čistoći.

Novi televizor, ali samo jedan kanal

Najgora im je noć, jer tada ni televiziju ne mogu gledati, jer je njihovo selo izolirano od svih suvremenih tehnologija.

"Do čega je ne znam, neka je greška, televizija je nova, ali samo BHT 1 se može gledati, ostalo slabo", kazuje Stipo.

Mjesto gdje žive nema dobru pokrivenost ni mobilnih operatera. Signal nađu samo na jednom mjestu u blizini kuće. Međutim, oni uvijek imaju o čemu razgovarati međusobno.

"Posjećuju nas nekada, dođu. Teško im je doći, kad rade", istakao je Stipo.

Uglavnom im dovezu namirnice, jer oni nemaju uvjeta odlaziti sami u nabavku, zato što im je najbliža trgovina u Buturović polju, do koje je potrebno oko sat vremena vožnje.

No na to su naviknuti pa redovito nabavljaju svega više nego je potrebno, kako se ne bi doveli u situaciju da im nešto nedostaje u vrijeme kad nitko ne može donijeti. Rade to, kažu, jer vole uvijek dočekati i ugostiti svakog znanog i neznanog prolaznika.

"Malo je nezgodno biti sam, ali čovjek se na sve obikne. Posebno je nezgodno kad netko bude ovdje pa ode", kaže Stipo svjestan da su to trenuci najgori i za njegovu suprugu Maru.

"Najteže mi je što smo sami, ali promeće se, dobro je, šta ćeš... Kad mogu dođu, kad ne mogu, šta ćeš, ne možeš ništa", govorila je Mara reporterskoj ekipi AA sa suzama u očima.

Uvijek zajedno

No teške trenutke zajedno prevladaju čvrsto se držeći zavjeta koji su jedno drugome dali prije više od 53 godine obećavši da će skupa biti i u dobru i u zlu.

Samoću i monotoniju rastjeraju često humorom.

"Ona kroz prozor kuhinje nešto mi govori dok sam ispred kuće, malo pojačala glas, a ja vičem 'Mare, nemoj galamiti sve nas selo čuje', a nema nigdje nikoga", pričao je kroz smijeh Stipo.

Njihov zajednički život nije počeo romansom, ali oni s radošću pričaju o zajedničkom životu punom uspona i padova, odnosima mladih nekada i sada te i otkrivaju tajnu uspješnog braka.

"Prije se nije dugo išlo sa curama. Išlo se kod deset cura. A, ako momak ide s curom pa drugi dođe i odbije ga, prije se za to govorilo pardon. Sad uzme jednu curu i poslije svadbe brzo budu rastanci. Prije je to bilo ukratko, pa živjelo se", pojašnjava Stipe razlike odnosa nekada i sada uvjeren da su ljudi bili prije iskreniji i slobodniji.

U bračnu zajednicu kako ističe ovaj par, treba ulagati i na odnosima svakodnevno raditi, a za to je prije svega, naglašavaju, potrebna vjera, poštovanje i ljudskost.

To je ono što su u brak unijeli Stipo i Mara, a ljubav je, kažu, sve to skupa.

S radošću se sjećaju mladosti i druženja koja su se uglavnom događala kod Marine kuće u rodnom joj selu Jasenik koje je od Požetve udaljeno oko tri kilometra.

Iako nije bio uobičajeno da mladić viđa djevojku svaki dan oni su to mogli, jer je Stipina sestra bila udata za njezinog brata pa je imao dobro opravdanje da svaki dan prilikom prolaska pored njezine kuće navrati vidjeti odabranicu svoga srca.

"Nikad nije mogao proći da ne svrati", kazuje Mara sa smijehom se prisjetivši dana kad su njih dvoje odlučili krenuti skupa kroz život i dodaje:

"Nije donio prsten odmah. Nismo se mogli ni vjenčati , morali čekati Novu godinu", kazuje Mara.

Pojašnjava da je razlog tome bio što ona nije bila upisana u matične knjige rođenih pa se to moralo završiti.

Papirologija je bila zamršena tada, ali njihov dogovor za brak sasvim jednostavan.

"Hoćeš li? Hoću i zbogom", otkrila je Mara sa smijehom.

Tada je rekla da hoće, ali da se vrati u to isto vrijeme opet bi odgovor bio isti, kaže Mara.

Nekada živ kraj, danas pustahija

Od tada je bilo teških trenutaka, lijepih i veselih, ali nikada nije zažalila što se udala za Stipu.

"Šestero sam djece rodila. Dobro je bilo, bolje nego sada, sto puta. Niti sam kada išla doktoru niti sam kada u bolnici rodila, niti sam kad na kontrolu otišla", ustvrdila je Mara.

Svu djecu je rodila kući i nikada nije imala pomoć ničiju osim, kako kaže, od dragoga Boga.

Iako je sama kućanstvo vodila i djecu odgajala tvrdi da joj je bilo bolje nego sada.

"Naroda bilo, ajvan se držao, radilo se, djeca mi sva bila ovdje, meni je bilo dobro", govorila je Mara.

Sada su se svi razišli i njih dvoje su sami, ali čuvaju sjećanje na te dane i žive za trenutke božićnih i novogodišnjih blagdana kad obilaze svoju djecu i njihove obitelji.

"Nekad mi je teško, a nekad mi je i lijepo. Dobro mi je dok je moga Stipe", zaključila je Mara uz poruku da je samoća najgora u životu.

 

N1-NOVIKONJIC.BA

 

Jučer je završena sjednica Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA).


Za generalnog sekretara stranke je imenovan Halid Genjac.

Također, članovi Glavnog odbora SDA birali su Predsjedništvo stranke s dvije liste. Na prvoj su se nalazili kandidati koji su u Predsjedništvo birani po broju glasova, dok je druga lista izglasavana aklamacijom.

Na prvoj listi izabrano je ukupno devet članova Predsjedništva SDA, a to su: Aljoša Čampara (62 glasa), Denijal Tulumović (61 glas), Senad Bratić (53 glasa), Ramiz Salkić (53 glasa), Osman Ćatić (47 glasova), Sedad Dedić (43 glasa), Nermin Mandra (43 glasa), Dževad Mahmutović (38 glasova). Kao deveti član s prve liste izabran je i Elvir Hadžiomerović sa 33 glasa bez obzira što su tri kandidata dobila više glasova, ali je on izabran jer dolazi s područja RS-a. Ukupno su s područja RS-a izabrana četiri člana Predsjedništva.

Istovremeno, s druge liste, koju je predložio Bakir Izetbegović u Predsjedništvo SDA ušli su aklamacijom Glavnog odbora Čedomir Lukić, Ivica Šarić, Sanjin Kodrić, Admir Mulaosmanović, Emir Hadžihafizbegović, Haris Zahiragić, Alma Čolo i Fadil Novalić.
Za predsjednika Glavnog odbora je imenovan Šerif Špago, a njegovi zamjenici su: Jasmina Biščević-Tokić, Mirela Mateša-Bukva, Željko Panić i Alija Tabaković.

Na pres-konferenciji održanoj nakon konstituirajućeg zasjedanja Glavnog odbora, novoizabrani predsjednik tog tijela Šerif Špago je konstatirao da je završen izbor centralnih organa stranke nakon nedavnog sedmog kongresa, kao i da izbori za niže nivoe stranke – kantonalne, regionalne, općinske i mjesne organizacije, treba da budu završeni do 15. januara iduće godine.

Konjičanin, Osman Ćatić, kao i Mostarac, Šerif Špago visoko kotiraju kao ljudi od povjerenja predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, a građani i dalje podržavaju ovu dvojicu odgovornih političara.


Novikonjic.ba

Profesorica Jasmina poznatija kao profesorica Jasa, u razredu je provela punih četrdeset godina i o tome može roman napisati, a nas je primila u svojoj kući na Orašju. Povod za razgovor je 5.10., Svjetski dan učitelja.


„U Konjic smo preselili 1950-te godine, gdje sam školske 1956/57 završila gimnaziju u drugoj generaciji konjičkih gimnazijalaca. Zgrada škole  bila je na Musali u poznatoj austrougarskoj kasarni, gdje su išli i osnovci. Ispred mene u prvoj generaciji konjičkih gimnazijalaca bili su Kasim Prohić, Avdo Kosovac i drugi, a predavali su Mitar Todorović, Novak Špadijer, Ivan Grgurev, Mušan i Olga Arslanagić, Mustafa Šator, Branko Dželetović i drugi.

Završila sam matematiku i fiziku u Sarajevu i 1963 počela raditi, a direktor škole bio je Asim Kekić.Kolege su mi bile Rajko Bjelica, Ana Perišić, Vjekoslav Križanović, Osman Krgo, kasnije dolaze Đevka Jelešković, Jelena Kuljanin, Šehić Dževad, Milorad Gligorević, Zdenko Blažević i drugi. Bio je to jedan divan kolektiv, mnogo se radilo, cijelo društvo odgoju je pridavalo zasluženi značaj“, ispričala je svoje sjećanje profesorica Jasa, koja je, kaže, u penziji od 2004-te godine.

Prije tri mjeseca profesorica je operisala kuk u mostarskoj bolnici na Bijelom Brijegu, i bila kaže obasuta nevjerovatnom pažnjom svih doktora od kojih su mnogi bili njeni učenici. Oporavak poslije uspješne operacije, protiču odlično. 

Na kraju razgovora podsjetili smo se na poznatu Platonovu filozofsku misao, „Bude li Atena imala loše obućare , njeni građani će hodati bosi. Bude li imala loše učitelje, Atena će propasti.“

M.ČUKLE

Džemal Maksumić Sax (3.1.1954.-19.9.1994.), „zlatni ljiljan“ Armije RBiH, bio je svestrani gradski momak.


Stanovanje u blizini Doma kulture na Vardi, veoma rano ga je usmjerilo prema muzici. Džemo je prvo svirao klarinet  1967. godine, ali je ubrzo prešao na saksofon.“Svirao je u pleh muzici i u zabavnom orkestru Amaterskog pozorišta Neretva“, pričali su nam starija braća Mujo i Ramo, takođe muzičari.

O njegovoj svestranosti govori podatak da je svirao klavir, orgulje, vozio je motore, automobile, planinario, igrao košarku, naučio njemački i engleski jezik, a počeo je učiti i španski, rekla nam je Džemina supruga Šemsa, čije kćerke Emina (1984.) i Senija (1985.) žive u Sarajevu i obje su završile fakultete.                              

Aladin Mulić, kaže pamti Saxa po tome što je čak u maju otvarao i u septembru zatvarao sezonu kupanja na Neretvi, što je mnoge Vardoljance naučio plivati niz bukove i skakati sa Bjelice.

Behir Balić, Džemu je kaže dobro upoznao i sa njim sarađivao prilikom renoviranja Repovačke džamije oko 1988. godine. Efendija Safet Karaman bio je hodža u toj džamiji i Džemin veliki prijatelj. Džemu pamtim kao izuzetno snažnog čovjeka koji je sa lakoćom podizao grede i ploče. Bureke nam je donosio slastičar Zilko, ispričao nam je Behir Balić. 

Džemo je imao teško djetinjstvo kaže njegov malo stariji kolega, komšija i najbolji drug Edo Hajdarević. Rano je ostao bez oca, preuzimajući dio odgovornosti za porodicu i bio je upućen na rad. Volio je ljude i uvažavao komšije, kojima je pomagao sve što je mogao, volio je Neretvu i konjičko korzo. Poslije završene mašinske tehničke škole, upisuje studij mašinstva u Mostaru. Za studiranje je, kao i većina studenata tada, zarađivao radeći  razne fizičke poslove preko studentskog servisa.                                                       

Džemo i Edo, od prvih dana agresije, zajedno su bili i na linijama odbrane svoga grada. „Varda se uz Prkanj prva samoorganizovala, jer nije nam bilo svejedno što se ruši lice našeg grada, što neko napada na naše kuće i ulice. Po samom osnivanju jedinice „Muderis“ zajedno smo ušli     u njen sastav, a ona kasnije prerasta u Četvrtu muslimansku brigadu. „Ratno predsjedništvo općine Konjic, Džemu je u martu 1993. postavilo za generalnog direktora fabrike „Igman“, ponudio je i mene da pođem sa njim, pa smo i tada sarađivali. O njegovom poštenju govori podatak da je na raspolaganju imao više tona nafte, a majci nije donio ni kapi jer je i ona za osvjetljenje koristila uljarice ko i svi ostali“, kaže nam Edo Hajdarević.

Hrabri, više puta ranjavani Džemin ratni drug Aziz Čajić, za Saxa je imao samo riječi hvale, inteligentan, staložen, stalno je okupljao ljude koji su se divili njegovoj požrtvovanosti i skromnosti, a bio je mašinski inžinjer, pomoćnik komandanta i mogao je rat provesti u nekoj kancelariji, dalje od najopasnije prve linije.“Sada je najvažnije odbraniti teritoriju, a kasnije ćemo sve urediti kako je najbolje za borce, radnike i druge obične ljude“, govorio  je svojim saborcima Džemo Maksumić.

Na mjestu generalnog direktora, Džemo se zadržao do kraja godine kada se vraća u svoju brigadu i kao pomoćnik komandanta za bezbjednost, gine na Kiseru 19.9.1994.Jedan neprijateljski rafal prekinuo je bogat i čestiti ratni i životni put 40-godišnjeg, konjičkog „zlatnog  ljiljana“, Džemala Maksumića Saksa.

Mirsad Čukle                                      

Aktivni vijećnik Općinskog vijeća Konjic, Ibro Hero (SDP) napisao je na svom Facebook profile osvrt na rad redakcije Radio Konjica, čiji sadržaj u cjelosti prenosimo:


"OSVRT NA MEDIJSKI PROSTOR SA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA KONJIC

Dobronamjerna sugestija uredništvu Radio Konjica:

Razumijem da su tehnički problemi (sjeckanje reemitovanja 18. Sjednice Opštinskog vijeća Konjic) sastavni dio problema većine radio stanica u BiH pa tako i našeg Radio Konjica. U tom kontekstu mislim da ste u narednom periodu ostali dužni na ponovno reemitovanje navedene sjednice Općinskog vijeća Konjic.

Ono što ne razumijem sastoji se u kontinuiranoj praksi da se sjednice Općinskog vijeća Konjic isključivo reemituju petkom. Zašto je petak dan u sedmici koji je isključivo rezervisan za reemitovanje sjednice Općinskog vijeća? Ako znamo da je petak pazarni dan u Konjicu, da je petak vrijeme u kome je predviđena i Džuma namaz, nameće se zaključak da ste uskratili pravo na redovno informisanje većine građana općine Konjic vezano za rad i program, kako Općinskog vijeća Konjic tako i informaciju istih po pitanju problematike javnog života i infrastrukture po Mjesnim zajednicama. Nadam se da ćete navedenu (dobronamjernu) sugestiju i kritiku razmotriti te navedenu tematiku prilagoditi vremenskom okviru kako bi građani imali pristup i informaciju vezanu za rad Općinskog vijeća Konjic. Hvala!"

U komentarima na Facebook status vijećnika Hero reagovali su i pojedini građani:

Ekrem Macić Nikada nisam razumio zbog čega lokalni Radio Konjic direktno ne prenosi sjednice OV. Imaju li tehnološke, infrastrukturne mogućnosti ili je do cenzure. A nema se šta tu cenzurisati. Mi smo mala čaršija. Ovdje se sve zna i bez vijećnika. Imamo više habernosa negoli zastupnika!
Dragan Garga Agic Do grla smo u autocenzuri. Svi i sve, pa i ove "sitnice" - nažalost.... 
Novikonjic.ba

U Konjicu je danas proglašenjem pobjednika kulinarskih takmičenja i izborom najljepših štandova završen još jedan Festival hrane „Konjic Food Fest 2019“. 


Najbolju neretvansku pastrmku u kategoriji srednjih ugostiteljskih škola pripremili su učenici iz Vrnjačke Banje, Nikšića i Podgorice, koji su ravnopravno podijelili prvo mjesto, dok je pehar za najbolju ekipu otišao u ruke učenika iz Vrnjačke Banje. Drugo mjesto pripalo je učenicima Srednje škole Konjic, a treće njihovim vršnjacima iz Prijepolja.

U takmičenju građana u pripremanju riblje čorbe učestvovala su četiri para, a najviše umijeća pokazali su Najla i Tarik Repovac. Drugo mjesto osvojili su Fatima i Suad Džumhur, a treće je pripalo Nermini Zukić i Mirzi Veliću iz Jablanice.

Ove godine na Festivalu hrane u Konjicu prvo mjesto za najljepši štand je pripalo Udruženju žena „Most“ iz Jablanice, drugo mjesto je osvojio Elvedin Čorbo, a treće Razija i Nusret Boloban.

avaz.ba-novikonjic.ba

Kako su krim-inspektori okončali potragu za ubicom u selima iznad Konjica?

Zašto je presuđena do tada najduža kazna? Kome je nuđena „krvarina“? Kako je robijati 35 godina? Da li su počinitelja ubistava, Muamera Topalovića, zatvorke rešetke i samica promijenili? Širi li ideje selefijskog reda u zatvoru? 

Ubio je troje. Majka i sin su preživjeli upad ubice. Bilo je to uoči Božića. Svjedoče o tome u novoj epizodi serijala Krvni delikti Federalne TV.

- Tokom 90-te godine kada je došlo do sukoba između Srba i Muslimana desilo se na zadnji dan Ramazana, pa sam ja njima namjenski izabrao Božić, naveo je Topalović opisivajući motive zločina u kući Anđelić.

U serijalu Federalne televizije otkrijte odgovore na pitanja:

Kako su krim-inspektori okončali potragu za ubicom u selima iznad Konjica? Zašto je presuđena do tada najduža kazna? Kome je nuđena „krvarina“? Kako je robijati 35 godina? Da li su počinitelja ubistava, Muamera Topalovića, zatvorke rešetke i samica promijenili? Širi li ideje selefijskog reda u zatvoru?

Cijelu epizodu možete pogledati OVDJE.

U postupku protiv optuženih za zločine počinjene u Konjicu, vještaci su zaključili da Almir Padalović privremeno nije sposoban za suđenje.


Neuropsihijatrice Alma Bravo-Mehmedbašić i Jasmina Đelilović-Vranić su iznijele nalaz na osnovu medicinske dokumentacije i pregleda, navodeći kao razlog moždani udar u avgustu prošle godine, te psihičke poremećaje.

One su predložile da novo vještačenje bude obavljeno za godinu dana, kako bi se ponovo procijenila njegova sposobnost.

Padalovićev branilac Kadrija Kolić predložio je da postupak u odnosu na njegovog branjenika bude prekinut na godinu dana, čemu se usprotivila tužiteljica Marijana Čobović.

Ona je prigovorila da u izradi nalaza nije učestvovao neurolog, kako je predviđeno naredbom Suda, te da su vještakinje prihvatile nalaz doktora iz Mostara iako nije poznata njegova specijalnost, kao i da je urađen samo osnovni test za kognitivne sposobnosti.

Čobović je predložila da novo vještačenje obave neuropsihijatar, neurolog i psiholog.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice, Đelilović-Vranić je kazala da u vrijeme njene specijalizacije nisu bile razdvojene neurologija i psihijatrija, kao i da ona radi na neurološkoj klinici. Bravo-Mehmedbašić je rekla da je na osnovu više od 40 godina iskustva sposobna da procijeni kognitivne sposobnosti pacijenta i da nije smatrala da joj je potrebno mišljenje psihologa.

Branilac Kolić je kazao da je sramota kako tužiteljica iznosi paušalne argumente i da nije tačno da se ne zna ko je radio nalaze kada je navedeno šest ljekara. Smatra da je bilo dovoljno vremena da tužiteljica izvrši provjere ako je zaključila da nešto nedostaje, te da to govori kako radi Tužilaštvo.

Čobović se obratila Sudskom vijeću jer smatra da pojedini branioci iz ročišta u ročište vrijeđaju nju i Tužilaštvo. Predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović je rekla da to nije primijetila.

Vijeće će naknadno donijeti odluku o prekidu, odnosno razdvajanju postupka protiv Padalovića.

Za zločine počinjene u Konjicu, s Padalovićem su optuženi Esad Ramić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo, Željko Šimunović i Omer Borić.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. oktobar.

http://detektor.ba/ramic-esad-i-ostali-nalaz-o-privremenoj-nesposobnosti-padalovica/

Novikonjic.ba

10. Međunarodni festival hrane, Konjic Food fest 2019, zatvara se danas u 15,30h.

Stranica 6 od 128