Konjic

Konjic (2329)

Turistička Agencija Grand River iz Konjica potpisala je ugovor o saradnji sa Centrotursom iz Sarajeva, što je još jedan od koraka ka većoj posjeti turista ovom hercegovačkom gradu, ističe direktor prodaje Grand Rivera Esad Korić.

“U vremenu krize izazvane korona virusom, dali smo sve od sebe kako bi u Konjic doveli što veći broj turista,” kaže Korić. “I do sada imamo uspješnu saradnju sa mnogim firmama od kojih bih posebno naveo Uniqa osiguranje kao našeg strateškog partnera te kompaniju Inter Cars. Mi smo sigurni u kvalitet usluge koju pružamo i zadovoljstvo nam je što se naši gosti ponovo javljaju i dolaze na Neretvu.”

Prema njegovim riječima sve agencije koje se bave turizmom u BiH osjećaju nedostatak stranih turista i dijaspore, koji su glavni pokretači ove grane privrede. Međutim, ono što nudi Grand River, dodaje, zanimljivo je i domaćim posjetiteljima kojima je otežano putovatnje van zemlje zbog ispunjavanja mnogih uslova. Kako kaže, pored raftinga kao glavne ponude, sve više raste interes kompanija za team building aktivnosti, dok se mnoge grupe interesuju za hiking (planinarenje) i biking (biciklizam).

“U sklopu Turističkog klastera Hercegovine mi imamo ekskluzivitet da nudimo posjete kulturno historijskim destinacijama,” naglašava Korić. “Cijela Hercegovina, a posebno gornji tok Neretve, su destinacije na kojima zastaje dah i turisti nose nezaboravne uspomene nakon posjete. Naša zemlja je neistraženi turistički biser. Ove godine je dobra prilika da je i mi domaći bolje upoznamo i uživamo u ljepotama koje nismo do sada posjetili.”


 Kkd.ba / Novikonjic.ba

У Недељу 26. јула 2020.г.  у напуштеном и спаљеном планинском  селу Блаце код Коњица у обновљеној Капели  служен je Молебан и парастос .

Молебан и парастос служио  је парох  коњички  протојереј-ставрофор Милан  Бужанин. Овом догађају  присуствовало је око  тридесет људи пријератних становника овог и околних села.

У планинском селу  Блаце  до протеклог  рата живили су Срби , а од страшних злочина у љето 1992 .г. , кад је  село спаљено и извршен стравичан масакр над становништвом које се затекло у селу после заузимања села од муслиманских и хрватских снага,  тамо не живи нити  једна породица нити је обновљена ни једна кућа .

Послије парастоса домаћини , пријератни становници овог села, припремили су за све присутне трпезу љубави.


  Eparhija-zahumskohercegovacka.com / Novikonjic.ba

У Недељу Светих Отаца 26. јула 2020.г., на парзник Св. Архангела Гаврила, у селу Џепи  код Коњица у Цркви Св. Архангела Гаврила служена је Света Литургија  и прослављена храмовна слава.

Danas su članovi Udruženja „Paklina 907“ učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na spomen ploču u mjestu Sinanovići odali dužnu počast konjičkim šehidima Armije RBIH: Gakić Šefiku, Bajić Esadu i Smajić Nijazu.


Ovi hrabri borci 29. i 30. jula 1993. godine svoje živote dali su za odbranu domovine Bosne i Hercegovine na prevoju Jabuka.

Novikonjic.ba

”Ako tražite definiciju glume, reći ću vam da je najbolja gluma kad ništa ne glumiš. Za to se treba roditi”, tako je govorio Zaim Muzaferija.. A za glumu se rodila i mlada Konjičanka Ena Husić koja je nakon završenog diplomskog studija na Nastavničkom fakultetu u Mostaru odlučila uz brojne nagovore upisala Akademiju scenskih umjetnosti.

“Kada je u pitanju gluma, kao I svaki put do tada, a I nakon toga, između želje da se bavim glumom I njene realizacije obavezno prođe nekoliko godina. Tako je bilo I za vrijeme boravka u Mostaru, jer sam se tek nakon tri godine studiranja učlanila u Mostarski teatar mladih. S obzirom da je rad u Teatru bio dosta ozbiljniji I profesionalniji, u meni se ponovo javila želja da učim o tome što radim, da se usavršavam, ali mi nije padalo na pamet da probam upisati Akademiju, jer nisam imala snage da nakon pet godina studiranja (godina dana studiranja Filozofije prije Pedagogije) studiram još četiri. Tako sam razmišljala sve do augusta 2017. Godine kada smo nastupili na festivalu studentskih pozorišta “Kestenburg” u Banja Luci. Tu me je nekoliko ljudi pitalo koja sam godina na Akademiji, te zašto nikad nisam pokušala i zašto sada ne odem na prijemni. U isto vrijeme sam snažno odbijala ideju da ponovo studiram, ali sam intenzivno počela razmišljati o tome kako bi bilo da odem na taj prijemni, ne sa željom da ostanem, nego da samo sebi ispunim dugogodišnju želju koja je do tada bila neostvarena jer se moja mama protivila tome da ja upišem Glumu. Imala sam svega mjesec dana do drugog roka, sve do zadnjeg dana sam bila potpuno neodlučna da li ću otići ili ne, počela sam se pripremati dvije sedmice prije, veoma malo ljudi je znalo da idem na prijemni. Nisam htjela da mi iko pomaže jer zaista nisam imala nikakvu namjeru da ostanem čak I ako me prime, a mislila sam da su šanse za to nikakve, pogotovo kada sam pročitala da se prima samo troje ljudi na drugom roku. I tako je osvanuo I taj dan prijemnog ispita kada sama sebi nisam vjerovala da stvarno idem, da ulazim u taj autobus, da činim nešto što ne liči na mene, lažem sve oko sebe zašto me nema, mama misli da ću u Mostar, ljudi sa posla misle da ću u Zagreb na prijemni za Dramsku pedagogiju, trebali smo igrati i neku predstavu u Mostaru, ne znam šta sam njima slagala, ne sjećam se  . Prođem u drugi krug, opet problem, moram lagati pet dana koliko traje prijemni ( o tome bih mogla pričati satima). Završni ispit i objava rezultata. Nisam skakala od sreće kada sam pročitala svoje ime, jer sam bila u šoku. U glavi mi je bilo: Šta sad? Kako reći mami i šta uopšte ja želim i da li bih mogla izdržati još četiri godine.” ističe Ena.

 

Mlada Konjičanka bila je članica Amaterskog pozorišta “Neretva” odakle je i krenula želja za daskama koje život znače, a ne krije i da je dosta dugo bila posvećena karateu.

“Želja i potreba za glumom javila se veoma rano, u osnovnoj školi kada sam se počela raspitivati za Amatersko pozorište. Dugo vremena nisam imala hrabrosti da se učlanim, a i tada sam bila dosta posvećena karateu kojeg sam trenirala sve do kraja 8.razreda kada sam odlučila napustiti i otići u pozorište. Za mene je to tada bila veoma teška odluka, napustiti sportsku dvoranu u kojoj sam provela cijelu osnovnu školu I zakoračiti u neki novi, za mene nepoznati , čudnovati svijet koji me privlačio. Taj prvi dolazak u pozorište bih opisala kao dolazak kući, pripadanje, nešto stvarno magično što provocira cijelo moje biće, dozvoljava mi da se izrazim na jedan slobodan, otvoren način, što je jednom veoma povučenom djetetu bilo od ogromnog značaja. Nije se to mnogo promijenilo ni danas  . Potrajala je ta sreća svega mjesec dana kada sam spletom nekih okolnosti morala napustiti pozorište. Ali, dvije godine nakon toga ponovo su mi se otvorila vrata tog svijeta kada je u mojoj srednjoj školi nakon mnogo godina ponovo pokrenuta dramska sekcija zbog koje sam se vratila u AP “Neretva”. Do kraja srednje škole sam bila član i dramske sekcije I pozorišta, pripremali smo predstave za Festival srednjoškolskog dramskog stvaralastva, mislim da je najvažnija odgojna funkcija koju amaterska pozorišta imaju. Vjerujem da je za mnoge moje vršnjake, kao što je bilo za mene, pozorište utočište, bijeg i spas od mnogih ružnih stvari I izazova sa kojima se susreću djeca, naročito adolescenti. Prije nekoliko godina, dok još nisam imala pojma da ću završiti na Akademiji, upisala sam master studij Dramske pedagogije u Zagrebu kada sam prilikom upisa imala priliku prisustvovati simpoziju na temu Budućnost dramskog odgoja. Tu sam saznala da zanimanje dramski pedagog ne postoji u registru zanimanja, što dodatno obeshrabruje ljude da se bave tim poslom. Nadam se da će se u skorijoj budućnosti nešto promijeniti, jer mislim da bi rad amaterskih pozorišta bio podignut na jedan viši nivo. ”

Ena je trenutno završila treću godinu glume a da li je studij na Akademiji težak kazala nam je,

“Koliko god da je teško, a preteško je, lakše mi je kad se sjetim da sam ostvarila svoj san nakon toliko godina I da radim ono što volim, što ja jesam, što me nekako zove sve ove godine, svaki mali korak je vodio ka ovome danas. Često mislim da nisam ja izabrala glumu, nego ona mene. ”

Pitali smo Enu o njenim planovima za budućnost

“Što se tiče budućnosti, ne zanosim se niti imam neke iskrivljene ambicije, nemam plan, samo radim ono što volim I puštam da mi se stvari događaju. Previše je faktora od kojih zavisi uspjeh u ovom poslu, lične preferencije reditelja, poznanstva, preporuke, veze,  a ja se samo želim baviti suštinom, pokušati razumjeti najrazličitije karaktere ljudi kroz uloge koje budem tumačila , iznijeti svoj stav u nadi da ću bar jednu osobu natjerati ako ne da se promijeni, onda da se barem zamisli. ” kazala nam je Ena.

Za svoj rodni grad kaže da često dođe odmara od Akademije te uživa u svojoj najdražoj ulozi , ulozi tetke ,

“U Konjicu odmaram od Akademije I igram svoju najdražu ulogu, ulogu tetke jednoj maloj djevojčici od tri godine, što me odmara I zabavlja više od svega trenutno. Rad sa djecom je ono čime bih se voljela baviti pored glume, mnogo je iskrenije, naivnije I plemenitije,” ističe ova mlada perspektivna glumica iz Konjica.


 Novikonjic.ba

Bistu narodnog heroja Maksima Kujundžića, koja je decenijama stajala ispred Društvenog doma, neki izuzetno jaki, a glupi momci, početkom rata 1992. bacili su u Neretvu.

Na sjednici Predsjedništva Građanskog saveza Bosne i Hercegovine održanoj sinoć u Sarajevu, Konjičanin, Irfan Tabaković, imenovan je za povjerenika u HNK-a.


Nakon napuštanja konjičkog SDP-a, gdje je obnašao funkciju sekretara opštinske organizacije početkom ove godine sa grupom mladih ljudi pokrenuo je lokalnu političku platformu pod nazivom Građanska inicijativa Konjic.

Cilj ovog projekta je, da okupi sve građanske i progresivne političke snage u Konjicu na jedno mjesto, kako bi se stvorila politička alternative, kako vladajućoj strukturi, tako i opoziciji.

"U masi jednih te istih lica na političkoj sceni Konjica koji se vrte već 20 godina kako na vlasti tako i u opoziciji, uz po neki izuzetak građanima želimo ponuditi jasnu programsku i ideološku alternativu sa novim licima u građanski blok lijevo-liberalnih stranaka, asocijacija i pojedinaca okupljenih oko Građanske inicijative Konjic. Nešto slično što u Hrvatskoj predstavlja koalicija "Možemo", s tim da je ovde riječ o lokalnoj inicijativi. Za sada smo postigli saradnju sa SDU i GS-om, a naredne sedmice očekujemo finalizaciju dogovora sa još dvije političke stranke slične programske orijentacije. Građanima želimo ponuditi program, koji će artikulisati sve ključne probleme sa kojima se susreće lokalna zajednica, te konkretna rješenja i ljude koji su svojim znanjem i poštenjem garant realizacije istih. Kada je u pitanju kandidat za načelnika, nakon što zvanično budu poznata imena svih kandidata podržati ćemo onog kandidata koji programski bude najbliži našoj koaliciji. Nikoga ne isključujemo, otvoreni smo za sve, ali nećemo biti ničiji privjesak niti sredstvo jeftinih političkih obračuna.” – kazao je u izjavi za portal Novikonjic.ba, Irfan Tabaković.

Novikonjic.ba

Za Konjic će mnogi reći da je mali grad, ali koliko god po površini mali bio, za njegove mještane je itekako veliki i nose ga u svom srcu. Grad je 1991. brojao oko 14.500, a istoimena općina blizu 45.000 stanovnika. Tako da općinu Konjic karakterizira površina od 1.400 kvadratnih kilometara, po kojoj je najveća u Federaciji Bosne i Hercegovine. Bogatstvo općine su poljoprivredno i šumsko zemljište, ogromni vodeni potencijal, velike zalihe rude pirofilita, turistički kapaciteti.

Na glavnoj plaži na Boračkom jezeru sinoć oko 20:40 sati izbila je tuča, potvrđeno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona. 

Nakon pesnica, "sijevao" je i pištolj. Jedan od aktera, naime, prijetio je pištoljem te je alarmirana konjička policija.

Policija je na licu mjesta zatekla E. H. (37) iz Glavatičeva kojem je oduzet pištolj.

S druge strane, E. H. (35) i S. M. (35) iz Zenice, koji su bili u alkoholiziranom stanju, uhapšeni su i dovedeni u prostorije za zadržavanje.


 Avaz.ba / Novikonjic.ba

Stranica 2 od 167