Konjic

Konjic (2329)

Udruženje građana “Zelena rijekaiz Konjica, uz podršku Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Ministarstva saobraćaja i komunikacija BiH, te općine Konjic, nastavlja sa pozitivnim akcijama i organizira petu po redu Raiffeisen MEDIA Regatu na Neretvi koja će se održati u Konjicu 04. i 05. jula 2012. godine.

Za sutra je planirana tematska sjednica OV Konjic koja će se održati u Kino sali, ali na kojoj neće moći biti prisutni zainteresovani građani općine Konjic zbog ograničenja broja prisutnih.


Kako saznajemo, pozivi su upućeni osim vijećnicima, Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, JP Elektroprivreda BiH, Ministarstvu saobraćaja i veza HNK-a, Agenciji za vodno područje Jadranskog mora Mostar, Ministarstvu trgovine, turizam i zaštite okoliša HNK-a, Općinskom javnom pravobraniocu, MZ Neretvica, Udruženjima „SIN“ Neretvica, Organizacija sportskih ribolovaca Konjic, BUK Klis, Udruženju proizvođača povrća Buturović Polje, Lovačkom društvu Neretvica i Udruženju „Zeleni-Neretva“ Konjic.

Sejad Hakalović, novoizabrani predsjednik Udruženja u osnivanju „Pusti me da tečem“, u potpunosti je ignorisan, nije mu upućen poziv, a neki tvrde da je pozadina njegova politička funkcija (aktuelni potpredsjednik opozicione stranke SDP Konjic), dok drugi to u potpunosti isključuju.

„Utvrdili smo sve nepravilnosti u općini Konjic. Kao predsjednik koordinacije svih sedam udruženja za spas rijeke Neretvice nisam dobio poziv da prisustvujem tematskoj sjednici OV, a nije dobio saglasnost ni naš pravni tim. Međutim, oni će odraditi svoj dio posla i pripremiti sve propuste, slabosti procedure oko donošenja odluka oko izgradnje MHE u Neretvici i to će pročitati i predati neko od naših članova kojima bude dozvoljen pristup. Mislim da je ovo neodgovoran gest OV i općinskih organa koji biraju ko može, a ko ne može prisustvovati sjednici.“ – rezignirano je kazao Hakalović za Radio Konjic.

Ibro Halilović, predsjednik OV Konjic, kazao je za Radio Konjic, da je Kolegij OV utvrdio vrijeme održavanja tematske sjednice, 10. juna u 10 sati u Kino sali.

„Sve zakonom propisane procedure su provedene.“ – tvrdi i dalje Halilović.

Podsjećamo, OV Konjic je na svojoj pretprošloj sjednici održanoj u februaru ove godine usvojilo zaključak da se obustavi svi radovi na izgradnji MHE na rijeci Neretvici dok se ne održi tematska sjednica o ovoj problematici.

JP Elektroprivreda BiH dobilo je koncesiju za izgradnju 15 MHE na ovoj rijeci, a izgradnja prve dvije na lokaciji Gorovnik i Srijamski most pokušava se intezivirati.

Mještani MZ Neretvica iskazali su nezadovoljstvo time ističući da će izgradnja ovih hidroenergetskih objekata prouzrokovati štete biljnom i životinjskom svijetu i u cjelosti izmjeniti način života stanovnika , odnosno da će se uslovi za život pogoršati.

Nakon što su organizovali protest u Parsovićima u februaru 2020. godine, 1. juna su stanovnici ove mjesne zajednice organizovali ponovo proteste zbog najave da će toga dana bageri građevinskih firmi doći da počnu radove, a organizator protesta je bio UO Koordinacije za zaštitu rijeke Neretvice u čijem sastavu je sedam udruženja.

Protest je održan kod mosta u Goranskom Polju u prisustvu velikog broja stanovnika i predstavnika ekoloških udruženja iz naše zemlje, a firme nisu dovezle mašine.

-------------------

Na Facebook stranici Buturovic Polje objavljen je tekst koji u cjelosti prenosimo:

"Savjeti MZ Neretvica i MZ Jasenik nikada nisu dali saglasnost za izgradnju malih hidroelektrana, odnosno nikada nije obavljeno glasanje o ovom projektu, baš kao što nikada nije održan zbor građana (prisustvo najmanje 10% građana upisanih u centralni birački spisak područja), čije bi izjašnjavanje bilo legitimno.

Jedina sjednica Savjeta MZ Neretvica na kojoj se diskutovalo o ovoj problematici održana je 3. marta 2006. godine, kada su učešće u raspravi uzela četiri građana i svi su imali negativan stav po pitanju mHE na Neretvici. Poslije spomenute sjednice prema Općini Konjic otišao je zaključak u kojem je MZ Neretvica zatražila da se naredni potezi planiraju zajednički i da što je moguće prije bude održan sastanak na kojem će biti predstavljeni pozitivni i negativni uticaji eventualne realizacije spomenutog projekta.Općina je 1. oktobra 2007. godine donijela Odluku o izgradnji mHE na slivu rijeke Neretvice, u potpunosti se oglušujući na sve zahtjeve MZ Neretvica. Kao što možemo vidjeti, javnost je bila u potpunosti isključena iz kompletnog procesa, ali mi smo svoj stav rekli na neformalnom zboru građana održanom prošlog ponedjeljka u Goranskom Polju: Zaboravite mHE na Neretvici! O ostalim pravnim i moralnim argumentima sutra od 10:00 sati, ali ne na Facebooku."

Portal Novikonjic.ba poziva predstavnike građana da u ime javnosti raspoloživu dokumentaciju dostave i u našu redakciju putem email Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Novikonjic.ba

Svaki čovjek ima svoje vrline i mahane, svoje strahove i svoje hrabrosti, svoje talente i manjkavosti. Ima život da ih otkrije, potvrdi, na ovaj ili onaj način, ispriča i posvjedoči. Ako ih sam sebi nikad jasno ne definiše mislima ili riječima, definisaće ih drugima djelima i načinom kako je živio.


Nerijetko će život posvjedočiti da ono što nekad smatramo vrlinom može postati mahana, ono što ne volimo može postati ono što volimo i obratno...

Kad razmišljam o svom životu prvo što mi pada na pamet jeste da nisam volio samoću. Drugo što mi se nadovezuje na to jeste da sam „nesamoću“ povezivao s riječju. Prisutnost drugih nije nužno značilo prestanak samoće, ukoliko među nama nije postojao razgovor, riječ. Pri tom svakako mislim na riječ koja spaja, približava, nikako onu koja to nije.

Od kako se pamtim potrebnik sam riječi. Odrastanjem sam shvatio da se s riječju mogu družiti i ako nemam nikog kraj sebe. Da riječ nužno ne traži svog govornika, da može postojati i bez njega. Napisana na papiru, naslikana na slici, utkana u priči, pjesmi, muzici. Riječ može postojati i u pogledu, u prirodi, rijeci, ledini, stadu koje čuvam, grmljavini, kiši, sunčanom danu... Ako se potrudim da je čujem, da je osjetim, da je primim, riječ postaje sve oko nas.

I mi sami smo riječi. U početku nas prepoznaju kao bebu. Bebi dajemo ime da je razlikujemo od drugih beba, zatim kako ona raste, dajemo joj pridjeve, priloške, atribute...
I onda odrastamo i postajemo skup riječi, postajemo priča, pripovjetka, roman. I svaka ta ljudska priča stupa u odnos sa drugim ljudskim pričama, dijeli se i umeće u njih, one u njega, da u konačnici sačine priču o jednom događaju, vremenu, narodu, civilizaciji.

I u svakom skupu tih priča, ljudi, naroda, bude pokoji čovjek, pokoja priča, koja će i o sebi i onom oko sebe pričati priču, pisati riječi bilježeći dijelove te velike priče ili krojeći neke nove priče, pjesme, koje ponekad nadžive pamćenje svih pojedinačnih i grupnih priča tog vremena i tog naroda koji je u njemu živio.

Putem tih priča svaka nova generacija pruža svoje sjećanje dublje u prošlost kojoj nije svjedočila. Širimo kroz te priče, kroz te riječi svoj pogled na život i van granica jednog običnog ljudskog vijeka živeći pored svog ličnog života i život čovječanstva u onim granicama koje su zapisane.
Tako, između ostalog, i mi u Konjicu svakog 16. juna, na dan kada je datiran najstariji pisani trag u kom se spominje Konjic, obilježavamo dan naše opštine.
Odavno nema među živima ljudima nikog ko je tom datumu svjedočio. Ali ima pisani trag, dokument, zapis, priča koja je ostala da svjedoči i nudi pamćenje nama koji se tek danas rađamo.

16.juna 1382.godine je prvi pisani pomen Konjica, kada se pominje jedna trgovačka karavana koja je išla preko Konjica u Dubrovnik. Bezbeli da Konjic nije nastao tog dana, bilo ga je i prije, no, to prije se „ne pika“ jer ga nema zapisanog, spomenutog.

Davno je bila 1382, davno će, ako Bog da, jednom biti i 2020. Ne nama koji je živimo jer i oni koji požive stotinu godina posvjedočiće kako je život kratak, kako su se kao jučer kao djeca igrali. Al' bit će davna onima koji tek treba da se rode, da ime dopbiju, da svoju priču ispričaju.

Njima za pouku, spomen, produženo poklonjeno sjećanje, treba naše današnje slovo, naša današnja riječ, priča.

I koliko god kontinuirano naglašavamo da je sjećanje važno mi i ovaj dan opštine dočekujemo bez konkretnih dokaza da o svom sjećanju i pamćenju vodimo brigu. Ono što se propusti zabilježiti dok se dešava može se naknadno zabilježiti dok žive pamtioci tih događaja. Nakon toga, svaki pokušaj je manjkav, jer nije bitno samo da li će se nešto zabilježiti nego i način na koji će se to učiniti.

Budemo li se mi sjećali šutke naša će djeca protekli vakat pamtiti iz priča drugih, koji nisu šutjeli. I ti naši potomci, nosit će na sebi genetske crte svojih predaka, ali će o nama misliti tuđim riječima i tuđim pamćenjem.

Sjećanje jeste važno i važno je onoliko koliko je ispravno i istinito. Predati svoje potomke pamćenju i pričama drugih, pomeni znači odreći ih se.

A možda je svemu kriv ovaj naš Konjic.

Ova bistra Neretva.

Ova prelijepa brda i planine oko našeg kraja.

Naši hrabri ljudi koji su nebrojenim herojstvima ispisali nedavnu historiju.

Ova ljepota koja se teško pretače u riječi.
Herojstvo koje se, kako god zabilježeno, nekako osakati.
Neretva koja, kud god da je okreneš, opet svome moru oteče.
Vrhovi koji,koliko god da ih pohodiš, opet s nebom ostanu u zagrljajima.
Ljudi koji, koliko god da ih pohvališ ili nagrdiš, svoju priču šute...

 

Uz svečane dane idu i čestitke... Dragi grade, dragi sugrađani, u ovoj i svim narednim godinama, želim vam puno lijepih riječi i lijepih priča!


Esad Bajić

Lisičići, mjesto u općini Konjic na sjevernoj obali Jablaničkog jezera, ostalo je skoro pusto zbog pandemije koronavirusa.

Osim nekoliko ribara i lokalnih stanovnika, na obali Jablaničkog jezera nema skoro nikoga u ove dane pandemije.

Lokalno stanovništvo se ipak nada da će nakon ublažavanja mjera i u ovaj dio zemlje, koji krase prirodne ljepote, početi stizati i posjetioci.

Na Jablaničkom jezeru u Lisičićima prošle godine je održan i međunarodni "Green Lake BH Triathlon Cup" koji je okupio brojne sportiste, profesionalce i rekreativce.

Jablaničko jezero je jedno od najvećih vještačkih jezera u Bosni i Hercegovini. Prostire se od brane kod Jablanice do Konjica, uz rijeke Ramu i Neretvicu. Ima dobre uvjete za razvoj sportskog ribolova i uopće sportova na vodi.


 Faktor.ba / Novikonjic.ba

"Ovih dana radimo uređenje i pripremanje za ljetni period i nastupajuću sezonu na Boračkom jezeru." - saopćeno je iz JKP Standard Konjic.

Kao i svake godine do sada odrasla je još jedna generacija mladih ljudi.


Završili su srednju školu i svako od njih ima za cilj uspjeti, ostvariti snove. Neki će otići na dalje školovanje, a neki potražiti posao. Za koju godinu sa osmjesima prepričavat će dogodovštine iz školskih klupa, sjećati se najboljih profesora, ali i onih „najgorih“, kolega ili kolegica iz klupe, neke simpatije i svima će sve to nedostajati. U život idu maturanti, na ispit izlazi škola. Ne za školu, ne za profesore, već za život učili smo, stigli smo na burno more, al' još zaplovili nismo.

Redakcija portala novikonjic.ba odlučila je predstaviti i afirmisati javnosti najbolje od najboljih koje je iznjedrila Srednja škola Konjic sa svojim profesorima i agilnom direktoricom, Enisom Karkelja. Na taj način afirmišemo mlade i sposobne ljude zajednice, buduće lidere i patriote naše domovine, našeg grada. Tim povodom, zamolili smo ove mlade sugrađane, da nam se u nekoliko rečenica predstave i kažu svoje buduće životne želje i planove.

Harun Špago: U slobodno vrijeme uglavnom se bavim sportom. Prije sam trenirao karate, a sada samostalno treniram sa prijateljima, ili pomažem u poslovima u kući i oko kuće. Nisam član ni jedne organizacije.

Planovi za budućnost su da završim fakultet ako Bog da. Planirao sam upisati Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, a nakon toga vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti.

Lejla Mehanoli: Pored toga što sam uvijek nastojala da ostvarim što bolje rezultate na nastavi i takmičenjima tokom svog srednjoškolskog obrazovanja bavila sam se i vannastavnim i vanškolskim aktivnostima. Od prvog razreda bila sam članica Vijeća učenika naše škole, a već sam u drugom razredu postala i jedna najaktivnijih članova. Međutim, treći razred Gimnazije je za mene bio preokret. Kao novoizabrana predsjednica Vijeća učenika JU „Srednja škola“ Konjic imala sam mogućnost da budem na treninzima Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona. Tu sam vidjela koliko mladi ljudi imaju potencijala da rade mnogo stvari koje su prvenstveno korisne za njihovu školu, zajednicu, društvo.

U Konjicu i u našoj školi bilo je takvih mladih ljudi pa smo te godine zajedno uradili dosta zanimljivih, korisnih, humanitarnih aktivnosti. Kada sam kročila u taj svijet aktivizma nisam se zaustavljala. Postala sam predsjednica Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona te samim tim i jedna od 16 članova Skupštine mreSVUBiHa.

Bila sam na nekoliko kampova, obuka i treninga u njihovoj organizaciji. Članica Hoću.ba Junior PR tima, lokalnog AsuBiH tima, volonterka Crvenog križa Konjic, a kasnije predsjednica Konferencije mladih CK Konjic. Aktivna sam članica Medžlisa Islamske zajednice Konjic, kao i njihove Mreže mladih.

Uz školske obaveze, aktivizam i volontiranje imala sam vremena i za druženje, ali i dodatne edukacije. Tako sam bila polaznica Kursa islama i škole slikanja „Zuko i Lazo“. Svoje zadnje maturantske dane sam također, provela u volontiranju. U vrijeme pandemije koronavirusa, pored pomaganja starijim licima, učestvovala sam i u programu mreSVUBiH instruktivna nastava, gdje sam sa kolegama srednjoškolcima i studentima davala instrukcije srednjoškolcima iz svih krajeva naše domovine.

Još uvijek nisam u potpunosti odlučila koji fakultet ću upisati, ali to će najvjerovatnije biti Akademija likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, odsjek Produkt dizajn ili Arhitektonski fakultet. Zavisno od toga kolike obaveze mi postavi moj odabrani fakultet, tako ću se i u budućnosti baviti i aktivizmom.

Ukoliko budem bila u mogućnosti planiram da nastavim svoju aktivnost unutar Mreže Savjeta Vijeća učenika Bosne i Hercegovine kroz studentske organizacije, ali i kao polaznica akademije mreSVUBiH-a. Naravno, cilj mi je da što više svog slobodnog vremena posvetim volontiranju i ostanem aktivana članica CK Konjic i Mreže mladih MIZ Konjic.

Smatram, da moja buduća profesija, volontiranje i aktivizam predstavljaju neki vid društvene koristi, a kao jedan od životnih principa kojima me uči moja vjera jeste da uvijek činimo dobra djela.                     

“Kada čovjek umre prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje koje je ostavio iza sebe da se drugi okoriste njime i dobro odgojeno dijete koje će se moliti za njega.”

Ukoliko radimo posao koji volimo, pored toga činimo dobro djelo, te postoji mogućnost da naš rad koristi budućim naraštajima, takav rad ili bilo kakav društveno-korisni angažman je dobro djelo. I to je moj životni cilj, da u svim svojim životnim sferama mogu da činim dobro i korisno, a tako gradim sebe.

Adnan Bubalo: Pored školskih obaveza bavim se fitnesom i programiranjem. Također, volim prirodu i životinje pa koristim svaku priliku da boravim u prirodi, a zbog trenutne situacije imam dovoljno vremena za ove moje hobije.

Za dalje planiram upisati Fakultet informacijskih tehnologija u Mostaru, jer volim programiranje i informatiku uopšte i planiram to upisati još od osnovne škole. To bi bilo to.

Mirnesa Ćosić: Kad sam tek krenula u srednju školu aktivno sam trenirala fudbal, ali sam zbog školskih obaveza morala prekinut treniranje. Završetkom škole počela sam polagat vozački ispit. Volim životinje i brinem se o nezbrinutim. 

Planovi za budućnost su mi da na jesen vanredno polažem i IV stepen moje škole u Sarajevu (Kuhar-tehničar), a zatim ću potražiti posao, vjerovatno u inostranstvu. Nakon toga, želja mi je da polažem i V stepen kuharstva (VKV Kuhar). Dalje ćemo vidjeti, ne znamo šta nas čeka u budućnosti. Nadamo se samo lijepom.

Redakcija portala ovim mladim ljudima želi puno sreće i uspjeha u daljem školovanju i životu.

Novikonjic.ba

Općina Konjic, 16.6., proslaviće svoj 638 rođendan, od toga dana datira prvi pisani trag-dokument o Konjicu, a pronašao ga je, u dubrovačkom arhivu, dr. Pavo Anđelić.

Povodom 20 godina književnog rada Ekrema Macića, u okviru “Konjičkog kulturnog ljeta 2020“, Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" Konjic u saradnji sa Narodnim univerzitetom će u ponedjeljak, 8. juna.2020. u 19 sati na terasi Gradske biblioteke, organizovati promociju knjige „HLJEBA.BA“.

Vijest o gradnji 15 mini hidroelektrana na rijeci Neretvici ponovo je uznemirila građane Konjica, ekološke aktiviste i borce za zaštitu čovjekove okoline. "Elektroprivreda BiH", u namjeri da poveća proizvodne kapacitete iz obnovljivih izvora energije, odlučila je, naime, da s Općinom Konjic krene u realizaciju gradnje mini hidroelektrana.


Mještani Buturović Polja i drugih naselja u općini Konjic zabrinuti su zbog isušivanja riječnog korita.

Iz Udruženja "Eko akcija" ukazali su i na uništavanje staništa zaštićene vrste bijelog potočnog raka, zbog čega Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) nije željela odobriti kreditna sredstva "Elektroprivredi BiH" za ove projekte.

Narod je zabrinut i zbog potencijalnog uništavanja poljoprivrednog zemljišta, kao i veoma mogućeg problema sa pitkom vodom.

Nezakonit Statut općine

Građanin Konjica Emir Omerović, koji je, ujedno, i predsjednik Upravnog odbora Udruženja za zaštitu života životne sredine i okoline "Drvo života - KRUG 3X33", objasnio je za "Slobodnu Bosnu" kako je Općinsko vijeće Konjic donijelo nezakonitu odluku o gradnji mini hidroelektrana na rijekama Ljuta, Baščica i Neretvica.

alt

Odluka Općinskog vijeća Konjic donesena prema nepostojećem zakonu iz 2000. godine

"Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine stupio je na snagu 7. septembra 2006. godine. Prema ovom zakonu, Općina Konjic bila je obavezna donijeti novi usaglašeni Statut u roku od 12 mjeseci, odnosno do 7. septembra 2007. godine. Tadašnja vlast to nije uradila, već je usaglasila Statut tek u junu 2011. godine. U članu 29. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH, organi mjesnih zajednica morali su biti obavezno konsultovani o bitnim pitanjima za tu mjesnu zajednicu. Umjesto konsultacija sa mjesnim zajednicama, Općinsko vijeće jednostrano je donijelo odluku o gradnji mini hidroelektrana", kaže Omerović.

alt

Faksimil odluke Općinskog vijeća Konjic od 1. oktobra 2007. godine o gradnji MHE na rijeci Neretvici koja je donesena protuzakonito

Naš sagovornik podsjeća da je Općinsko vijeće Konjic na sjednici od 1. oktobra 2007. godine donijelo protupravnu odluku o gradnji mini hidroelektrana na rijekama Neretvica, Baščica i Ljuta na bazi nepostojećeg Zakona o načelima lokalne samouprave u FBiH iz 2000. godine i sa Statutom neusklađenim sa novim Zakonom o principima lokalne samouprave u FBiH iz 2006. godine.

"Kada je riječ o mini hidroelektranama na Neretvici, Ljutoj i Baščici, niko nije pitao narod. Novi Zakon o principima lokalne samouprave u FBiH podrazumijeva zbor građana da se građani mjesne zajednice konsultuju oko pitanja bitnih za tu mjesnu zajednicu. To što će meni i drugim građanima izgradnjom mini hidroelektrana biti onemogućen pristup rijeci i što će naša imanja ostati bez vode, a korito rijeke suho, niko nije mario", kategoričan je Omerović.

Objašnjavajući Ugovor o koncesiji koji su potpisali "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" i Općina Konjic, naš sagovornik navodi da je potpisan protupravno, bez saglasnosti lokalne zajednice.

"Da bi se donijela odluka o gradnji mini hidroelektrana, morao se sazvati zbor građana, na kojem bi se građani izjasnili o tom pitanju. Zbor nikad nije sazvan i ne postoji odluka zbora. Nema sumnje da se Općini Konjic žurilo da svoj budžet napuni novcem od koncesija i da je novac u pitanju", zaključuje Omerović.

Novac od koncesije

Prema njegovim riječima, "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" poziva se samo na jedan stav iz Zakona o koncesijama HNK, a to je "prijateljsko okruženje", odnosno da prije početka gradnje mini hidroelektrana uloži mali dio sredstava u lokalnu infrastrukturu.

"Ne postoji odluka zbora građana niti mišljenje o predmetu koncesije, a to je rijeka Neretvica. Stvar je u tome da je po članu 54., stav 3. Zakona o koncesijama HNK precizirano da općina i mjesna zajednica na čijoj teritoriji se nalazi predmet koncesije, u ovom slučaju rijeka Neretvica, dijele koncesionu naknadu u omjeru 50:50 posto, što opet nigdje o Ugovoru o koncesiji između "Elektroprivrede BiH" i Općine Konjic ne piše. Bez saglasnosti lokalne zajednice (Mjesne zajednice), tih 50 posto, koliko pripada Mjesnoj zajednici, ne smije se nigdje drugo usmjeriti", pojasnio je Omerović za Slobodnu Bosnu.


 Novikonjic.ba

"Elektroprivreda BiH" (EPBiH) nije upoznata s bilo kakvim odlukama Općinskog vijeća Konjic o obustavi gradnje malih hidroelektrana na Neretvici i od nadležnih organa očekuje osiguranje pristupa gradilištu.

Stranica 9 od 167