KONJIC U SRCU… (juni/lipanj 2020.)

Subota, 20.6., prosjaci ostali poslije petka, pazarnog dana, osvojili su glavnu ulicu; oni su u grad uvezeni u četvrtak veče, tu su u petak cijeli dan, ali ostanu i jedan do dva dana i poslije petka.

Događaj dana bio je predavanje prof.dr. Mirsada Hadžikadića o omladini. Iako nedovoljno plakatiran i najavljen, događaj je okupio, uglavnom mlade Konjičane, koji su napunili Bosansku sobu Doma kulture. Profesor dugo živi i radi u SAD, čemu je i posvetio najviše vremena od ukupno oko 100 minuta predavanja i razgovora. U preko četiri decenije novinarskog iskustva, nameće mi se uvijek isti zaključak - svi gostujući političari ili predavači potcjenjuju informisanost prisutnih slušalaca, malo spominju lokalnu situaciju, jer ne poznaju  složenu strukturu Hercegovine i općine Konjic.

Prije oko 18 mjeseci bista narodnog heroja Maksima Kujundžića  ( 7.1.1923-13.10.1944.), izvađena je iz Neretve, gdje je bačena početkom rata 1992.godine, ali još nije vraćena na postolje ispred Društvenog doma. Općina je donijela odluku o vraćanju biste, a u JKP “Standard” kažu da se bista trenutno reparira u Sarajevu.

Nedjelja, 21.6., novootvoreni caffe Dijalog, u Donjem Polju, vrijedi posjetiti. Mladi su počeli da izlaze u većem broju, iako određene korona-mjere i dalje važe.

Bezjednost pješaka sve je manja, trotoari su puni parkiranih automobile pa otežavaju prolaz pješacima, mladim majkama sa kolicima, posebno ako su dupla u kojima se voze blizanci. Biciklisti jure trotoarima  ugrožavajući tek prohodalu dječicu, starije i mlađe šetače. Nečujno prilaze iza leđa, očešu vam lakat ili  uho i odjure dalje. Često u ruci drže mobitel, u ušima su slušalice, a na biciklu nemaju zvonce.

 Već desetak dana vrijeme je oblačno sa kišom.

Više ulica nema ni jedne table sa natpisom (ul. Konjičkog bataljona i ul. Huseinbegova) ili je izbrisan natpis (ul.Šehidska), ili je pogrešno napisan (piše Žabljak, a  treba Žabnjak).

Ribolovci sa mostova gledaju ribe i onda sazivaju druge da vide jednu ribu, a nekad smo gledali jata riba ispd konjičkih mostova. Ribari sa Luke i oni sa lijeve strane ispod Kolonije dozivaju se, “Zlatane, nemoj im ufatiti majku”… često se prisjećaju ribarskih večeri  u Gradskoj kafani  i starih konjičkih ribara, njihovih zgoda i nezgoda. Nućo, Hasan, Kalafa, Dača, Đemo, Salka, Emir, Hamdija, Nuna, Rezak i drugi, najviše od svega voljeli su Neretvu i druženja.

IMG-284721d448643d167004e2d98d728ec7-V.jpg

Srijeda, 24.6., u Donjem Polju postavljen ringišpil  i drugi zabavni sadržaji za djecu.

Četvrtak, 25.6., temperature je dostizala  i 27 stepeni C.Konjičani komentarišu općinske nagrade i priznanja, dodijeljena povodom Dana općine. Prvo se javnost slabo obavijesti o priznanjima i o kriterijima, javnost se nedovoljno uključuje, samo 18 dana vremena ostavljeno je za predlaganje, od 30.4. do 18.5.2020..). Imena članova Komisije za dodjelu javnih priznanja, javnosti su uglavnom nepoznata, pa tako i nema njihove javne odgovornosti niiti obrazloženja za dodijeljena priznanja.

Građani se pitaju da li će grad više ikada dobiti parno grijanje, koje je do privatizacije odlično funkcionisalo ? Ulicama našeg grada odjekuje zvuk motornih pila, gomilaju se balvani...

Subota 27. 6. temperatura je išla do 35 stepeni C., bazeni su puni djece i omladine, fudbaleri FK Željezničar šetaju gradom, ovdje su na pripremama do ponedjeljka 29.6.

28.6., nedjelja – na Vidovdan 1992., od 5,00 do 6,00 sati, vaš novinar je nabrojao  58 granata koje su sa agresorskih položaja ispaljene na grad.  Očekujući granatiranje na Vidovdan, ljudi su sa gornjih spratova sišli u niže spratove zgrada ili u podrume.  

Prije 25 godina, 2.7.1995. od posljedica ranjavanja na hadžićkom ratištu, u zeničkoj bolnici umro je Osman Habibija (1970-1995), čovjek za čije ime su vezani svi uspjesi konjičke brigade.Prošao je sva konjička ratišta, bio ranjavan, bio vojnik, komandir desetine, voda i čete i sa 24 godine postao jedan od najmlađih kapetana komandanata bataljona u ARBiH.Situacija mu je nametnula brzo sazrijevanje i učenje, odgovornost i skromnost, njegova životna priča, govorio je, bili su kratki rafali.

Mladi Konjica već sada ne znaju za opsadu i granatiranje grada, ne znaju da su njihovi vršnjaci ginuli za ovaj grad, ove i druge važne datume za historiju grada niko neće obilježiti niti zapamtiti.(osim porodica poginulih i osim ratnih novinara).

Ima li lijeka za zaboravne konjičke, dobro plaćene funkcionere, ima li odgovornosti, osjećaja sramote za ravnodušne, kakve pouke smo svi izvukli iz proteklog perioda, sve radi bolje budućnosti grada ?

 Lijepi pozdravi iz lijepoga Konjica za sve čitaoce širom svijeta.

IMG-12e0df932998dbd95c19ee84a9c797ba-V.jpg


ZA BOLJI I LJEPŠI KONJIC, Mirsad Čukle

ocijeni
(5 glasova)