IZ ARHIVE FUDBALA U KONJICU Generacija za sva vremena

Jedna od najboljih generacija Fudbalskog kluba Igman svakako je ona koja se početkom osamdesetih godina prošlog vijeka takmičila u Republičkoj ligi BiH u okviru Jugoslavije. Po riječima Miralema Padalovića Lale najboljeg strijelca konjičkog nogometa u njegovoj istoriji ovu izuzetnu generaciju je kao trener vodio legendarni Faruk Hadžimešić po mogima jedan od najboljih trenera Igmana u istoriji, a bila je sastavljena uglavnom od domaćih igrača.


U ekipi su igrali Dragan Jakovljević Pale, Davor Jozić i Jerko Tipurić koji su nastupali i za reprezentaciju bivše nam države i koji su imali i impresivnu inostranu karijeru, kao i Mita Šahinović i Dragan Kunić.

Ta izvanredna ekipa u Republičkoj ligi postizala je dobre rezultate i plasirala se u sami vrh tabele. Poslije se ovaj tim postepeno osipao, igralo je još niz kvalitetnih igrača, a po mnogima da je kojim slučajem ostala većina igrača u klubu Igman bi sa pravom konkurisao i za elitni rang takmičenja u bivšoj državi.

Miralem Padalović Lala najbolji strijelac u istoriji kluba, igrao je za Igman od 1977. do 1997. godine, tako da je i među rekorderima po broju utakmica za klub. Stasiti i ubojiti centarfor bio je na meti mnogih brojnih ekipa iz višeg ranga, što može posvjedočiti i autor ovog teksta koji je bio prisutan kada su se za njega raspitivali treneri poznatih naših timova, ali Lala jednostavno nije mogao da napusti svoj Igman i Konjic.

Pale Jakovljević je prešao u Sarajevo sa kojim je postao i šampion države. Jakovljević je nakon što je postao reprezentativac Jugoslavije iz Sarajeva prešao u francuski Nant i ostvario do tada najveći transfer kada je novac u pitanju u Jugi. Pale je poslije Nanta otišao u Belgiju gdje je završio fudbalsku karijeru i tu ostao da živi.

Jerko Tipurić je prešao u NK Zagreb, potom u zenički Čelik gdje je pružao izvanredne partije, pa je dobio poziv sa Poljuda i prešao je u Hajduk Split. Potpisnik ovog teksta lično je bio prisutan kada je Jerkov otac Niko na Poljudu pred prvenstvenu utakmicu između Hajduka i Partizana u službenim prostorijama kluba iz Splita pregovarao o transferu njegovog sina u Hajduk sa tadašnjim trenerom Perom Nadovezom. Pregovori su uspješno završeni i popularni Žuti je postao oslonac i glavni nosilac igre tima sa Poljuda. Sa Poljuda je Tipurić prešao u Cercle Brugge iz Belgije gdje je i završio igračku karijeru i ostao kao trener.

Davor Jozić je nakon odlaska iz Igmana kratko boravio u zagrebačkom Dinamu. Potom je došao u FK Sarajevo gdje postao i reprezentativac Jugoslavije. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine sa dva postignuta gola bio je jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač bivše države na Svjetskom prvenstvu i ušao je u anale jugoslovenskog fudbala. Jozić je karijeru nastavio u Čezeni u Italiji, potom radio kao trener u klubu gdje je i ostao živjeti.

Mita Šahinović je nakon Igmana igrao za GOŠK Jug iz Dubrovnika, potom je otišao u Tursku gdje je igrao dugi niz godina, da bi zbog povrede završio karijeru i ostao da živi u Turskoj.

Dragan Kunić vezni igrač ekstra klase je također poslije Igmana dugo igrao u inostranstvu u Austriju gdje je završio karijeru, radio kao trener i ostao da živi. Poslije rata ugostio je omladince Igmana na turniru u Austriji.

Meho Slato je dugi niz godina bio kapiten, igrao je za amatersku reprezentaciju BiH, a po završetku igračke karijere u nekoliko navrata bio je pomoćni pa onda i glavni trener u klubu, baš kao i golman Dževad Šljivo koji je radio kao trener golmana po okončanju karijere.

Pokojni Zoran Janjić je bio dugogodišnji član Igmana, kada je završio karijeru nastavio je živjeti u Njemačkoj gdje je prošle godine umro, a sahranjen je u svom rodnom Konjicu.

Igrači sa strane sa slike bili su Sejo Karalić koji je došao iz Hadžića i Đorđe Tešanović koji je došao iz Bosanskog Šamca a sada živi u Srbiji.

Trener Faruk Fadžimešić je jedan od najboljih trenera u istoriji kluba, a bio je izuzetno cijenjen od najboljih fudbalskih stručnjaka u bivšoj nam državi. Ta činjenica sama za sebe sve govori pogotovo kada se zna da je Juga tada bila među najjačima u Evropi, a njeni treneri na cijeni i vodili su najbolje evropske timove.

Predsjednik kluba Zike Bilić bio je više nego uspješan igrač Igmana i poznat je bio kao ubojito i veoma brzo desno krilo.

Sve u svemu jedna sjajna generacija za sva vremena koje se sa sjetom sjećaju istinski zaljubljenici najvažnije sporedne stvari na svijetu u Konjicu pa i šire.

Na slici su u gornjem redu: predsjednik kluba Zike Bilić, Mirsad Mita Šahinović, Zoran Janjić, Davor Jozić, Meho Slato (kapiten), Dževad Šljivo, čuće: Jerko Tipurić, Dragan Kunić, Miralem Padalović Lala, Sejo Karalić, Dragan Jakovljević Pale, Đorđe Tešanović.


Enver Nimanović

ocijeni
(2 glasova)