Printaj ovu stranu

Dragoljub Marinković Deda (1907.-1981.) živio je za Igman

Deda je rođen na Dedinju u Beogradu, gdje je izučio visoke škole.


Dalje usavršavanje nastavio je  u fabrikama u Kragujevcu i Valjevu. U to vrijeme bio je u svijetu poznati i priznati stručnjak za vojnu industriju. (Otvarao vojne fabrike u Indoneziji i Egiptu). Određen je da u BiH pronađe odgovarajuće lokacije za vojne fabrike, a lokaciju u Konjicu obilazio je prije i poslije odluke Josipa Broza od 6.3.1950. Deda je proučio geografske i vojne karte, obišao je okolna brda oko Konjica i vidio da se fabrika može zaštiti od eventualnih avionskih bombardovanja.

„Kad je odlučeno da će fabrika biti u Konjicu, sa grupom saradnika diskutovao je o imenu buduće fabrike. Bili smo na Padini ispod Markovića kose, u nabrajanju mogućih imena fabrike, neko je spomenuo Igmanski marš, a u slavu tih boraca i nadljudskih napora partizana, Deda je rekao neka se fabrika zove Igman i bi tako“, prisjeća se gospodin Neško Subotić (1928.), koji je 40 godina bio njegov vozač.   

Deda je prvo odredio i na zemlji ocrtao mjesto za gradnju kotlare, pa alatnice i četiri magacina kod sadašnje štamparije. Zatim se pravila pirotehnika, pa tek onda hala-1 gdje su bile smještene velike mašine koje su pravile čanče, to je najteža operacija u složenom procesu izrade municije. Znači, pogoni i kancelarije su odmah 1951. imale razvedeno centralno grijanje, a gusane radijatore  Neško je, kaže, dovezao iz Herceg Novog.

Neško, iza sebe ima milione pređenih kilometara, sve bez i najmanjeg udesa. Sjeća se da su prvi zaposleni u Igmanu bili Alija Zekić i Fazlo Šušić, koji su imali konjske zaprege i prevozili su materijal sa Željezničke stanice do Igmana. Neško je u penziji od 1988.godine, odlične je psihofizičke kondicije i još uvijek prošeta gradom u kojem se oženio i svjedok je njegovog razvoja posljednjih 70 godina.

Mnogo je to godina i mnogo uspjeha, kroz pogone ove fabrike prošlo je hiljade radnika, iz Igmana je nastalo desetak novih fabrika. Većina starijih Konjičana sjeća se Dede, koji je znao i noćiti u Igmanu, te sa kapije vratiti radnike koji zakasne na posao i koji nisu uredno podšišani. Sada kad Igman slavi 70 godina postojanja, najviše spominjano ime  je Deda Marinković.  Opravdano, jer njegove zasluge za Igman su ogromne.

Mirsad Čukle

ocijeni
(1 glas)