Konjic - Sjećanje na Dom za ratnu siročad

Dom za ratnu siročad  u Konjicu je postojao od školske 1954/55. do 1958/59.godine.Dom je u prosjeku imao 75 učenika, prvo je kratko bio smješten u zgradi nekadašnje kafane „Osmica“, na Željezničkoj stanici, a ubrzo je premješten u Franjevački samostan.

Sjećanje na Dom  iznijeli su nam domci Hasan Đelmo i Rizvan Hindić. Prvo smo ih pitali da nam nabroje svoje drugove i drugarice iz nekadašnjeg Doma, od kojih su mnogi umrli, a mnogi su i sada ugledni novinari, direktori, majstori, penzioneri. Mirko i Luka Šagolj, Aziz i Ibro Habibija, Began i Safet Makan, Bosa i Ratko Sarić, Omer i Adil Đelmo, Emin i Emina Kovačić, Kaća, Bosa i Milan Žuža, Radovan i Danilo Mrkajić,  Đuro Golubović, Fadil Kovačević, Zora Bebek, Uroš Kalem, Salko Korić, Mihajlo Pejdo, Danilo Manigoda, Salko Salihović, Rajko Draganić, Rešo Muminović, Šaban Tabaković, Vejsil Šahić, Stanko Sudar, Tadija Vukoja, Ilija Lojpur, Jovo Kilibarda, Mehmed Jahić, (građ.inž. prvi visokoobrazovani čovjek iz Klisa),  Stevo Kuljanin, Danilo Manigoda, Naila Pelić, Branko Ćećez, Dušanka Križanović, Marko Rajić, Ante Čarapina i drugi, koji su dolazili sa teritorije općina Konjic i Jablanica.

Kuhar je bio August Knežević, domaćica Danica Filipović, ekonom Memidžan Hamid, a upravitelji Ibro Pirkić, Rasim Bubalo i Hamid Hadžialić. Domcima je sve bilo osigurano besplatno, odjeća, obuća, hrana, knjige, ljetovanje na moru ili Boračkom jezeru.

Za konjički časopis Mostovi broj 10, januara 2005., o Domu je pisao novinar Mirko Šagolj (stoji drugi s lijeva).   „ Sjećam se dobro, tadašnji predsjednik općine Seonica Sabit Delalić, čijeg imena se sa velikom zahvalnošću sjećam, obišao je sve područne škole. Gledao je u školskom dnevniku  isključivo u ocjene, i gdje god je vidio da se radi o dobrom đaku, zapisivao je njegovo ime. Nacionalna pripadnost mu uopće nije bila bitna. Poslije je provjeravao koje dijete od zapisanih je ratno siroče. Odlazio je u njihove obitelji i saopćavao da to dijete odlazi u dom,  na dallje školovanje. Moja majka  je jako plakala kad joj je Sabit rekao za mene, i od sreće što mogu nastaviti školovanje, i od žalosti  što odlazim,“ pored ostalog, napisao je Mirko Šagolj.

„Domci su bili mezimčad grada, živjeli smo kao složna porodica, fiskulturu smo radii na Vrtaljici, družili se lijepo  i učili, išli zajedno na utakmice FK „Metalac“, pomagali u izgradnji Doma izviđača“, rekao nam je Hasan Đelmo.                                                                                                                                  

Učenici su bili rođeni između 1939. i 1943. godine, iz Doma su išli u školu, a 13.10.1984. godine organizovali su  druženje na kojem je gost bio narodni heroj Vlado Šegrt (stoji u sredini), prvoborac Sabit Delalić (stoji  šesti s lijeva), kao i tadašnje rukvodstvo općine Konjic Šetka, Manigodić, Hakalović,Sokolović i drugi.Fotografiju je napravio Dinno Kasalo.                                                  

Mirsad Čukle                                                                                          

ocijeni
(2 glasova)