DF i Željko Komšić ispravljaju grijehove SDP-a u Srebrenici i Stocu

Nova godina sa sobom je aktuelizirala političke teme koje će u velikoj mjeri pozicionirati političke stranke i dodatno definisati njihove odnose u godini Lokalnih izbora.


Posebno se to odnosi na lijevi politički spektar gdje dolazi do sve vidljivijih razlika i pozicija sa koje nastupaju dvije najveće građanske stranke u BiH (DF i SDP).

Prva tema koja ilustruje ključne razlike i prioritete ovih dviju stranaka jeste pitanje zajedničkog nastupa na Lokalnim izborima u Srebrenici. Nevjerovatna je količina političkog dilentatizma koji je došao u zadnjih godinu dana iz redova SDP-a.

Međutim, odustajanje od zajedničkog nastupa sa probosanskim snagama u mjestu koje je simbol stradanja ne samo jednog naroda, već i eksplicitan primjer namjera Srbije prema BiH za koju se SDP navodno bori, predstavlja nešto puno opasnije.

To zapravo govori da SDP uopšte ideološki ne luta, već da se jasno stavio na stranu nekakvog "trećeg puta" u mjestu u kojem takav put ne postoji.

Besmislena je priča o ekonomskom razvoju Srebrenice, radnim mjestima i donacijama dok istovremeno tom opštinom vlada načelnik koji javno negira genocid.

Istovremeno, ta partija građanima nudi nekav blok,  koji će voditi prva violina SDP-a u RS-u Vojin Mijatović, koji nema problem sa neustavnim danom tog entiteta, 9. januarom, koji predstavlja početak politike koja je svoje najkrvavije lice pokazala upravo u Srebrenici.

Ovom treba dodati i jasno distanciranje od takve politike potpredsjednika SDP-a, te ubjedljivo najpopularnijeg političara u SDP-u Denisa Bećirovića, čiji stav nije objavljen na zvaničnoj stranici SDP BiH. Neobjašnjivo je da SDP ignoriše stav čovjeka koji je na posljednjim izborima osvojio blizu 200.000 glasova, i stavlja se na stranu nekadašnjeg šefa kabineta Milorada Dodika čija lista je imala mizeran rezultat u RS-u, a u Srebrenici je SDP na nivou statističke greške.

Istovremeno s druge strane Željko Komšić i njegov DF još jednom pokazuju da su spremni državi i njenom opstanku (Srebrenica je to nedvosmisleno) potčiniti stranačke interese i potisnuti sve ideološke razlike.

Pored toga Željko Komšić nije pristao na igru međusobnog pljuvanja i diskreditacije koju mu je preko medija pokušao servirati SDP i Nermin Nikšić. Umjesto medijskih prepucavanja javno je podržao stav Denisa Bećirovića, ali i drugih koji u SDP-u smatraju da oko Srebrenice nema kalkulacija, niti prostora za skupljanje političkih poena. Uslov za bilo kakav ekonomski i društveni iskorak Srebrenice jeste da istu vodi načelnik koji ne negira genocid i ne veliča osuđene ratne zločince. Tu počinje i završava sva priča.

Drugi događaj koji je dodatno ogolio razlike među SDP-om i DF-om jeste prvostepena presuda Opštinskog suda u Čapljini, kojom su osuđeni Salmir Kaplan, Demir Mahmutćehajić i Ahmed Ljubović zbog prekida izbornog procesa na nekoliko biračkih mjesta na Lokalnim izborima 2016. Radi se o ljudima koji su otvoreno stali na crtu politici HDZ-a i otvorenoj izbornoj krađi u režiji iste stranke.

Demir Mahmutćehajić je predsjednik OO SDP Stolac i 2016. je uprkos protivljenju vrha SDP-a  odlučio da SDP u Stocu bude dio koalicije koja ni tada, ni sada u tom gradu nema alternativu. Bio je dio "Koalicije za Stolac" koja je okupila sve probosanske snage s namjerom da se konačno politički suprotstavi konstantnom šikaniranju i diskriminaciji svakoga ko nije Hrvat u Stocu.

Mahmutćehajić nije kalkulisao ni kada je došlo do očitih malverzacija i kršenja izbornog procesa na dan izbora. Nije se libio zajedno sa ostalim aktivistima Koalicije fizički obračunati sa eksponentima politike koja danas u BiH predstavlja politiku koja je nedavno u Hagu dobila presudu kao UZP.

Ipak, cijena neslaganja sa vrhom partije je bila tolika da nakon presude niko iz SDP-a se nije udostojio javno da pruži podršku tom čovjeku. Niti jedan organ, niti bilo ko iz vrha partije. Jedini koji su to uradili jesu KO DF-a HNK.

Demir Mahmutćehajić je pušten niz vodu od strane partije za koju je i na zadnjim izborima izginuo i podržao Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH, a jedina politička stranka koja ga je podržala jeste DF Željka Komšića.

Zvuči nevjerovatno, ali se zapravo radi o državnotvornoj viziji i spremnosti da budeš lider s jedne strane i uskointeresnih partijskih obračuna s druge strane.

Komšić je uprkos činjenici da ga Mahmutćehajić nije podržao, svjestan da političke razlike ne mogu biti iznad politike i interesa protiv koje se zapravo bore obojica. Nikšić je ipak procijenio da je zajednička lista u Stocu prevelik "grijeh" da bi se čovjeku kojem prijeti 18 mjeseci zatvora pružila bar deklarativna podrška, ako ništa kao članu partije.

Jednostavno Komšić pokazuje da je svjestan, da se država mnogo teže brani u Srebrenici i u Stocu, nego u Sarajevu ili Tuzli.

Ovakvo skretanje SDP-a sa patriotske linije politizirajući sve u ovoj državi, krijući se iza priče o ljevici dok udarne igle te iste partije beskrupulozno demonstriraju raskoš, dovest će do tu partiju u ćorsokak iz kojeg će se teško izvući.

Danasnja politika SDP-a je legitimna i nesporna, ali takvu politiku već imamo priliku vidjeti u onome što radi Naša stranka, a SDP opasno srlja da u čitavoj državi bude ono što je trenutno u KS. Privjesak Naše stranke.

S druge strane DF uprkos medijskoj hajci zbog pada Vlade Elmedina Konakovića i Peđe Kojovića uspjeva da zahvaljujući liderstvu Željka Komšića i činjenici da želi svoju politiku graditi sa istomišljenicima na ljevici (Bećirović, Mahmutćehajić), a ne interesnim saveznicima na desnici (Konaković, Kukić) da se nametne kao ključna politička ličnost u odbrani ideje građanske BiH.

Novikonjic.ba

ocijeni
(2 glasova)