KO UBIJA ANTIFAŠISTIČKE SPOMENIKE ?

Krajem novembra, datume 25. i 29. 11., antifašisti BiH i Jugoslavije, radnici, seljaci i svi drugi, obilježavali su kao najznačajnije  u povijesti bivše države.  Ti datumi su poštovani, dostojno i masovno obilježavani, uz obavezne posjete spomenicima iz perioda antifašističke borbe.

Područje općina Prozor-Rama, Jablanica i Konjic bilo je poprište odlučujućih bitaka za ishod NOB-a i jugoslovenske revolucije. Bilo je bitaka i značajnih spomenika...Spomenik na Makljenu –stisnuta šaka okrenuta ka nebu (bio visok 14 i širok 12 m, težak 700 t, otkrio je Tito 12.11.1978.,) sada je samo kostur koji šalje poruku straha i nemira. Na Makljenu je noću 12./13. oktobar 2000. god. miniran veliki spomenik koji je simbolizirao Titove borce- heroje, koji su jurišali na nebo, na svaku nepravdu i neslobodu.

U svijetu čuveni spomen-most iz Jablanice, od 17.11.1991. nije u funkciji kada ga je djelimično odnijela nabujala Neretva. Današnji rukovodioci bi rekli „Ranjenike smijemo ostaviti i zaboraviti“ jer mi smo zauzeli funkcije i vlast, historija može početi. Most simbol Jablanice, humanizma, čovjekoljublja,  herojstva i ratnog lukavstva, skoro tri decenije čeka obnovu ?!

Bronzani spomenik «partizan i partizanka» koji čvrsto drže svoje puške, 1993. je završio u Neretvi, lopovi su ga zatim izvadili, izrezali i prodali..Spomen-bista narodnom heroju Maksimu Kujundžiću ( 7.1.1923-13.10.1944.), koja je stajala ispred Društvenog doma u Konjicu, takođe je, ratne 1992. bačena u Neretvu. Prije tačno godinu dana izvadio ju je momak Macić, ali bista još nije vraćena na postolje, iako kažu postoji općinska odluka da se bista vrati.

Antifašistički spomenici u Džanićima, na Vrapču, na  Borcima, u Bijeloj, kao i partizanska groblja u Odžacima, na Borcima, u Glavatičevu i Buturović Polju ne održavaju se iako to zaslužuju partizani poginuli za našu slobodu. U Odžacima je iz centralne bolnice i drugih jedinica koji su tu prošli poslije prelaska Neretve 1943.godine, sahranjeno 128, a u Glavatičevu 226 partizana. Na Ivan-planini je poginulo 618 boraca, u spomen kosturnici u Konjicu leže kosti 310 poginulih boraca NOR-a...

Spomenik je velika lijepa kuća u kojoj stanuje naše sjećanje i počiva naše poštovanje, kaže pisac. On je spomen na neko prošlo vrijeme, svjedok pojedinih događaja, sjećanje na ljude, ideje, uspjehe, tragedije, pobjede. Spomenik je zahvalnost, dug prema nekome, opomena, poruka i pouka, ideja za ljepšu budućnost. Dio smo spomenika i oni su dio nas, jer su ostaci materijalne i duhovne kulture naših predaka, služe za pouku i podsjećanje...

Zašto su važni spomenici ?   Oni iz najvećih historijskih dubina spajaju ljude, oni su muzej, učionica na otvorenom, oni spajaju BiH i Evropu, preko njih vodimo dijalog sa prošlošću, preko njih treba da imamo svijest o sebi, o drugome, o zajedničkoj prošlosti i budućnosti. Oni su ona nit koja, po vertikali  spaja ove prostore i ljude. Za uništavanje spomenika nema opravdanja, to je naše naslijeđe koje treba poštivati, čuvati, govori o nama juče, nama danas i nama sutra. Zato je odnos prema njima suština, srž života jednog naroda i države.Spomenici su bogatstvo i ukras BiH i općine Konjic, dio evropske kulturne baštine, oni su inspiracija, nadahnuće, opomena...

Mirsad Čukle

ocijeni
(1 glas)