MIRSAD ČUKLE: IMIDŽ GRADA

FOTO: Novikonjic.ba FOTO: Novikonjic.ba

Šta je grad, kako se pravi grad, koji su elementi grada,  koje su njegove funkcije, kako se pravi efikasna, jeftina i odgovorna uprava grada, kako napraviti dobar imidž grada, sve ovo davno je opisao prof.dr. Besim Spahić, u knjizi Imidža grada.


Prof. Spahić grad vidi kao proizvod koji na tržištu gradova, svojim ugledom i izgledom, treba da privuče investitore, što zavisi od marketinško-menadžerskog tretmana grada kao proizvoda.

Grad nije ono što mi mislimo o njemu nego ono što drugi misle, kako ga drugi vide i doživljavaju, a do takvog objektivnog mišljenja morale bi doći gradske vlasti, te korigovati svoje mjere izgradnje grada kao stvarne, a ne formalne političke zajednice.

Konkurencija gradova stalno se pojačava, grad kao roba stalno treba da se dograđuje i dorađuje, te da se njegove prednosti prezentiraju najširoj javnosti, bez čega sav potencijal ostaje mrtvi kapital.

Prof. Spahić dalje piše da su upravitelji grada dužni sve funkcije podrediti pojedincu, čovjeku koji je u središtu svega.Grad treba da je prepoznatljiv danju i noću, da privlači turiste i da svaki putnik po nečemu zapamti kad je ušao i izašao iz svakog grada.

Određene konsultantske kuće u svijetu, kao npr. Mercer, na osnovu ispitivanja imidža gradova, svojim klijentima preporučuju gradove za život, za rad međunarodnih organizacija, za konferencije, turizam, biznis, investicije...

O imidžu Konjica portal je pisao više puta, u namjeri da grad bude najljepši i najbolji, postavljao pitanja nadležnima, ali..Na ulazu i na izlazu iz Konjica, velike reklamne table su prazne, nema dobrodošlice, nema slike, poruke, poziva, reklame grada, što pokazuju naše slike. Takođe, isti slučaj je sa tablom prije tunela Ivan, na izlazu sa teritorije općine Konjic.

To da grad nema autobusku stanicu, javni toalet, nema turističkog prospekta, nema turističke zajednice, nema vodiča kroz 54 nacionalna spomenika, nema dobre turističke signalizacije npr. putokaza za nekropolu Biskup koja je na svjetskoj Uneskovoj listi zaštićenih spomenika, to zna svaki građanin. Takođe, svi građani mogu vidjeti kad se ekskurzije i turisti vraćaju zbog zatvorenih vrata Zavičajnog muzeja i rodne kuće Zuke Džumhura pa idu obići Muzej u Jablanici.(autor naravno ima svjedoke za sve izneseno). Turisti pitaju konobare kako se najavljuje posjeta ARK-u i koliko košta posjeta, pa kad su im rekli da trebaju izdvojiti po 20 KM, jednom je njih četvoro odustalo i otišli su večerati za 80 KM.

Konjic nema knjige o odbrani grada 1992-1995., nema dječijih igrališta, parkova, nema oglasnih tabli, u većini mjesnih zajednica nema izbora, sjednice Općinskog vijeća Radio prenosi dva-tri dana unazad, to nije informisanje građana blagovremeno, cjelovito, to nije  demokratija, postoje svi uslovi da građani budu objekti a ne subjekti politike.

Konjic nema certifikat EU o povoljnom poslovnom okruženju (Jalanica, Maglaj i drugi imaju), možda i zato nemamo velikih investicija ni novih zapošljavanja.Konjic u stvari i nema status grada, kao što imaju Čapljina, Cazin, Živinice...Slika grada u očima svijeta nije kakvu mi želimo, nego kako nas oni vide.

Portal je napisao najljepše tekstove o Konjicu, pa eventualne nedobronamjerne, subjektivne kritike na tekst odbacujemo, a prihvatamo sve što vodi boljem i ljepšem Konjicu, kako glasi naš slogan.

Mirsad Čukle

ocijeni
(5 glasova)