Sud BiH: Na današnjem suđenju grupi Konjičana svjedočila Dragica Živak

Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović zvani Broćeta, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović, prema optužnici od 13.2.2018. godine, terete se da su u periodu od polovine mjeseca maja 1992. godine pa do početka mjeseca maja 1993. godine ili približno tih datuma, u okviru širokog i sistematičnog napada počinili zločine: progona srpskog civilnog stanovništva i druge zločine suprotno pravilima međunarodnog prava, i to ubistvima, silovanjem, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, mučenjima i drugim nečovječnim djelima slične prirode, učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušavanja zdravlja.


Na današnjem ročištu, 6.11.2019. godine, kao peti svjedok Tužilaštva BiH u ovom predmetu, svjedočila je Dragica Živak, koja je na pitanja tužioca, odgovorila da je živjela u selu Brđani, sa mužem i dvoje djece. Rekla je da je njen sin Radivoje imao 17 godina i da je išao u 3. razred srednje škole, a da su u tom selu živjeli Srbi i Muslimani zajedno,

Nabrajala je poimenično ko je poginuo iz sela Brđani. Sa porodicom je napustila Brđane i pošla za Bradinu jer su mislili da je za njih u Bradini bezbjednije. Ne zna da je neko u selu nosio oružje i tvrdi da njen muž nije nosio oružje. Svjedočila je o napadu na Bradinu 25.5.1992.godine i kazala da je čula da muslimanska vojska ulazi iz pravca Repovaca. Opisujući šta je vidjela iznosi da je muža vidjela sa podignutim rukama na potiljak, preko puta ulice, sa drugim muškarcima iz Bradine, a da su muslimanski borci bili obučeni u maskirne uniforme sa bijelim trakama, odvojili su žene i djecu i odveli ih kamionima u školu. Muški su po njenim saznanjima odvedeni u Čelebiće, a žene i djeca su nakon dva dana odvezeni na stadion u Podorašcu, gdje je jedan dio pušten a drugi je otišao na Musalu, u Konjic.

Svjedokinja je iznijela da je svaki drugi dan donosila hranu mužu u zatvor, te da je 1993. godine platila nekim muslimanima da je prebace do Hrvata, a oni su je dalje sproveli do Boraka.

Na pitanje advokatice Vasvije Vidović, Dragica je rekla da ne zna kako su poginuli oni koje je spominjala iz sela Brđani, ali da pretpostavlja da je to bilo u borbi, a za Straju Živaka je rekla da je on mužev rođak, za kojeg ona ne zna da je njenom mužu dao oružje.

Advokatica Mirna Delalić je ukazala na suporotan navod u odnosu na izjavu, te je svjedokinja iznijela da se ne sjeća da je tako nešto prije kazala.

Advokat Senad Pizović je pitao svjedokinju o tome koliko je godina imao njen sin i koji je razred bio, na šta je svjedokinja ponovila, da joj je sin imao 17 godina i da je išao u 3. razred srednje škole. (Radivoje je rođen 24.5.1973..godine, imao je tada 19 punih godina). Pizović je ukazao na nezakonit način uzimanja izjava, kojom prilikom je predočio sudu da su izjave Radivoja Živak i njegove majke Darinke Živak uzete isti dan u stanu imenovanih, gdje su oboje bili prisutni, suprotno zakonu o predkrivičnom i krivičnom postupku, te ukazao na nekoliko pasusa, koji su kao čak i jedna cijela stranica identični, sa istim gramatičkim i slovnim greškama.

Naredno ročište je zakazano za 13. 11. 2019. godine i Novikonjic.ba nastavlja da prati dalje suđenje

Novikonjic.ba

ocijeni
(10 glasova)