Marko Romić za Ero.tel: U BiH ima 50.000 patoloških kockara, a institucije zanima samo raspodjela novca koji je natopljen dječjim suzama

Broj patoloških kockara u BiH, pa tako i u Mostaru stalno se povećava. Prema procjenama voditelja Kluba liječenih ovisnika o kocki (KLOK) iz Mostara, specijaliste traumatske psihologije prof. Marka Romića, u Mostaru ima 1000 do 1200 patoloških kockara, a u Bosni i Hercegovini ima ih do 50 000.

U razgovoru za Ero.tel prof. Romić, koji je voditelj Kluba od 2010. godine, govorio je o uzrocima kockanja, o posljedicama za obitelj, kao i o nezainteresiranosti institucija za ovaj rastući problem.

Kroz godine rada, jeste li primijetili neke drugačije trendove? Više djece, mladih?

Da. Na žalost uočljiv je trend sve ranijeg ulaska mladih u probleme s kockanjem. Također, uočljiv je trend porasta broja žena koje kockaju.

Koji su najčešći uzroci kockanja? Zašto to ljudi rade?

Ima više razloga koji djeluju zajedno. Ljudi počinju kockati iz znatiželje. Vide da drugi kockaju, ponekad čuju i vide da neki dobiju neke iznose, pa ih to zainteresira. Osim toga vjeruju da kockanje nije opasno, odnosno da ne nosi potencijalnu opasnost po njih. Kockarska industrija ima izrazito agresivnu promidžbu. Na svakom koraku su njihove reklame, u svim medijima imaju svoje kampanje. Na jednoj strani imamo intenzivno reklamiranje „dobitaka“, a na drugoj strani premalo se govori o strašnim primjerima posljedica patološkog kockanja, kao što su samoubojstva, raspadi obitelji, uništavanje života djece, supruga, roditelja, rodbine. Sveukupna situacija u društvu pogoduje širenju ove pošasti. Nameće se „život u svjetlu i na visokoj nozi“, lagodan i blještav život bez truda i rada. To privuče mnoge i na kraju ih uništi. Ekonomska kriza djelomično pomaže intenzivnom širenju kockanja. Ljudi pokušavaju doći do novca na razne načine, pa i na takav.

Kada je osoba patološki kockar, kakve su posljedice za obitelj? Dokle to seže?

Postoje propisani kriteriji koje netko treba zadovoljiti, da bismo nekoga smatrali patološkim kockarom. Ti su kriteriji određeni od strane stručnjaka. Mi se rukovodimo kriterijima DSM V (Dijagnostički priručnik američke psihijatrijske asocijacije). Prema njemu patološki kockar je osoba koja zadovoljava četiri od ovih devet uvjeta:
Patološki kockar je osoba koja ispoljava perzistentno i povratno problematično kockanje koje vodi do klinički značajnog oštećenja ili patnje, te se iskazuje tako da pojedinac očituje četiri (ili više) od slijedećega u 12-mjesečnom periodu

  1. Ima potrebu za kockanjem sa sve većim iznosima novca kako bi se dostiglo željeno uzbuđenje.
    2. Nemiran je ili razdražljiv kada pokušava smanjiti ili prestati s kockanjem.
    3. Ima opetovana neuspješna nastojanja radi kontrole, smanjenja ili prestanka kockanja.
    4. Često je zaokupljen kockanjem (npr. neprestano razmišlja o proživljenim doživljajima kockanja u prošlosti, igra na hendikep ili planiranje slijedećih pothvata, razmišlja o načinima kako priskrbiti novac za kockanje).
    5. Često kocka kada se osjeća loše (npr. bespomoćan, kriv, anksiozan, depresivan).
    6. Nakon što na kocki izgubi novac, često se vraća drugi dan da ga nadoknadi (“lovi” vlastite dugove).
    7. Laže kako bi prikrio veličinu upletenosti u kocku.
    8. Ugrozio je ili izgubio važnu vezu, posao, obrazovne ili poslovne prilike zbog kockanja.
    9. Oslanja se na druge kako bi nabavio novac kojim bi olakšao očajnu financijsku situaciju uzrokovanu kockanjem.

Posljedice za obitelj su, u mnogim slučajevima, stravične. Ima slučajeva u kojima je netko prokockao više stotina tisuća maraka. Neki su prokockali svu imovinu. Mnogi su u tom kockanju potpuno izgubili obitelj, prijatelje, rodbinu, na kraju izgubili su i sami sebe. Ima tu stvari i vrijednosti koje se ne mogu materijalno izraziti. Suza jednog dječaka ili djevojčice, njihova bol i strahovi koje proživljavaju, radi raspada obitelji ne mogu se platiti nikakvim milijunima.

Kroz Vaše godine rada, postoji li slučaj koji Vas je duboko dirnuo?

Ima puno takvih slučajeva. Mnogi od tih slučajeva su prave ljudske katastrofe i tragedije. Najviše me pogađa patnja djece, koja ni kriva ni dužna, svakodnevno trpe posljedice kockanja svoga oca, ponekada i majke (jer imao sam i takve slučajeve). Ta patnja se ogleda u pretrpljenim strahovima radi svađe roditelja, strahovima radi mogućeg razvoda, također tuzi i boli nakon razvoda, osjećaju manje vrijednosti među drugom djecom, osjećaju odbačenosti od vlastitog roditelja i td. Naravno, tu je i patnja i bol ostalih članova obitelji, supruge, roditelja, sestara i braće, te svih drugih.
Slučajevi u kojima oni koji kockaju, a nekada i članovi njihovih obitelji nemaju više volje da žive, prave planove kako da sebi oduzmu život su posebno teški. Takvih sam susreo na desetine.

Odakle dolaze osobe u Klub? Koliko trenutno imate u Klubu osoba koji su na liječenju?

U Klub liječenih ovisnika o kockanju najvećim dijelom dolaze ljudi iz Hercegovine, od Livna i Ivan sedla do mora. Ali dolaze neki i iz Hrvatske, iz Republike Srpske, Crne Gore. U zadnje vrijeme počeli su se javljati ljudi iz Makedonije. Trenutno je u procesu liječenja dvadesetpet bivših patoloških kockara. S njima dolaze i članovi njihovih obitelji.

Kako izgleda proces odvikavanja?

Taj proces se odvija na dva „kolosjeka“. Najprije se napravi procjena stanja, koja uključuje procjenu ozbiljnosti problema, odnosno stupnja patologije, procjenu općeg psihološkog stanja, procjenu kapaciteta za liječenje. Potom se osoba uključuje u grupni rad, odnosno u Klub liječenih ovisnika o kockanju. Taj Klub ima redovite sastanke jednom tjedno, petkom navečer. Na klub obvezno dolazi i član obitelji (ako je u kockar u braku onda treba dolaziti supruga, odn. suprug, a ako nije onda drugi član obitelji ili blizak prijatelj). Na Klubu se razgovara o tome kako se treba ponašati i što sve treba činiti odn. ne činiti, razgovara se o aktualnim problemima, zajednički se traže rješenja i sl. Također, uče se neki bitni teorijski postulati. Terapijska i motivacijska moć grupe je nešto što čovjeka drži i nosi u danima borbe protiv kockanja.

Prema Vašem mišljenju, što je potrebno napraviti u BiH da se pomogne osobama koji kockaju, odnosno imate li pomoć od institucija BiH?

Nemam nikakvu pomoć institucija. Naše institucije su apsolutno nezainteresirane za ovaj problem. Zapravo, one su zainteresirane za raspodjelu novca od tih kockarnica. Ne mogu ne reći, zainteresirane su za raspodjelu novca koji je prečesto natopljen dječjim suzama, suzama supruga i roditelja. Taj je novac natopljen, također i znojem i krvlju tih nesretnika, patoloških kockara. U ovih deset godina ja mi se sastajemo u prostorijama Franjevačkog samostana, a ja radim volonterski. Na Klub dolaze ljudi raznih vjera ali njima nije problem dolaziti u sakralni objekt.
Iako je ovaj Klub jedan od najozbiljnijih i najučinkovitijih primjera borbe protiv posljedica patološkog kockanja u Bosni i Hercegovini (izuzimajući terapijske zajednice koje djeluju u okvirima crkve ili drugih vjerskih organizacija), nikada se nije našao nitko sa bilo koje razine vlasti ili iz bilo koje institucije tko bi rekao „hvala“. Ja to ni ne tražim. Ovo radim zato što mislim da je to dobro. Država bi trebala napraviti puno toga. Od zakona koji bi se stvarno provodio, preventive koja bi trebala početi u ranim razredima osnovne škole i biti stalna tijekom svih godina školovanja, javnih kampanja – koje bi trebale biti stalne, multidisciplinarnog pristupa i djelovanja od najnižih do najviših razina.

Vraćaju li se neki od liječenih ovisnika porocima?

Kockanje je ovisnost, a sve ovisnosti su, po definiciji, recidivirajuće bolesti. To znači da se mogu nanovo vraćati, bilo kada. Kockanje je, po nekim svojim karakteristikama teža ovisnost od drugih ovisnosti. Stoga su i recidivi prisutni. U pravilu, mi nikada ne bismo smjeli tvrditi da je netko izliječen, u smislu da dajemo garanciju da nikada više neće kockati. To bi bilo nekorektno i neistinito. Ali, kada imamo čovjeka koji je kockao npr.dvadeset godina, a uspjeli smo uspostaviti apstinenciju i održavati je tri ili pet godina, mi imamo pravo nadati se i vjerovati da takva osoba više neće kockati, jer sve one godine propasti i patnje, te novi život u miru i bez kocke mogu biti dovoljno jaka snaga da čovjeka drže dalje od tog zla.


Eur.tel / Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)