Preminuo fra Slavko Topić, svećenik franjevac Bosne srebrene

Ispraćaj od fra Slavka bit će 29. srpnja u crkvi Sv. Ante na Bistriku u 10 sati, a ukopni obred sa Svetom misom u Kreševu u 14 sati.

S ljudskom tugom u srcu, ali i u vjerničkoj radosti koja vjeruje da je smrt početak vječnoga života, javljamo svima da je danas 27. srpnja, u 13.30 sati u Kliničkom centru na Koševu u Sarajevu preminuo fra Slavko Topić. Ispraćaj od fra Slavka sa Svetom misom zadušnicom u samostanskoj crkvi sv. Ante na Bistriku bit će u ponedjeljak, 29. srpnja u 10 sati, a ukopni obred sa Svetom misom bit će istoga dana u samostanskoj crkvi u Kreševu s početkom u 14 sati.

Fra Slavko Topić je rođen 24. ožujka 1940. u mjestu Bukovica, župa Podhum/Žitače, od oca Andrije i majke Kate r. Baticeli. Osnovnu školu pohađao je u Goranima, Seonicama, Konjicu i Jablanici (1948-1956), a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956-1960).

Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1960. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio 13. kolovoza 1966. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 11. listopada 1966. u Sarajevu po rukama nadbiskupa Marka Alaupovića. Franjevačku teologiju je završio u Sarajevu (1961-1967), a nakon toga pohađa u Zagrebu Institut za crkvenu glazbu (1968-1969). Božji dar i ljubav koju je imao za glazbu razvit će dalje te najprije u Rimu magistrirati na Pontificio Istituto di Musica Sacra (1969-1973), a onda doktorirati glazbu u njemačkom Kőlnu na temu etnomuzikologije (1978-1979).

Fra Slavko je oduševljeno živio svoje redovničko i svećeničko poslanje obnašajući brojne službe, a svoje glazbeno umijeće godinama prenosio brojnim genaracijama sjemeništaraca, novaka i bogoslova.

Najprije je početkom 1967. bio pastoralni pomoćnik u župi Špionica, a zatim iste godine i župni vikar u župi Bihać. Nakon toga je vršio službu župnog vikara u župi i samostanu Kreševo (1967-1968), a onda istu službu u župi Kiseljak (1980-1981). Obavljao je službu II. meštra bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1991-1992), kao i službu profesora glazbe u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Najprije u periodu (1974-1978), a zatim od 1981-1985. U isto vrijeme je bio i profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji (1985-1992). U Visokom je ujedno bio i II. meštar novaka (1984-1985). Istu službu obnašao je i u Sarajevu (1985-1988).

Za vrijeme i neposredno nakon rata kada je naš Novicijat bio u samostanima Monopoli i Belmonte u Italiji fra Slavko je ondje vršio službu profesora (1992-1997) te samostanskog vikara (1995-1997). Vršio je nadalje službu samostanskog vikara u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu (2001-2003), a onda i službu gvardijana u samostanu Sv. Pavla na Nedžarićima (2003-2012). Profesorsku službu obnašao je ponovno na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997-2012) te u isto vrijeme predavo i glazbu u Gimnaziji u Visokom (1997-1998) i u Novicijatu u Livnu (1997-2003). U Gimnaziji u Visokom je vršio također službu zborovođe (2009-2012). U Papinskoj bazilici u Rimu je obnašao službu ispovjednika (2012-2013) te ujedno bio član brastva u samostanu lateranskih franjevaca. Zadnje godine svoga života proveo je u samostanu sv. Ante na Bistriku, najprije kao član samostanskog brastva (2013-2016), a zatim je obnašo i službu gvardijana (2016-2019).

Jedna od fra Slavkovih vrlina je velika ljubav prema rodnoj grudi. Nikada nije zaboravljao mjesto odakle je potekao i trudio se sve do svoje smrti duhovno, ali i materijalno pomoći ratom poharanoj Bukovici. Fra Slavkovim zalaganjem i nepokolebljivom vjerom u bolje sutra, u suradnji s Kruhom sv. Ante i drugim dobrotvorima, obnovljene su mnoge kuće u njegovom rodnom selu.

www.ktabkbih.net,info

pripremio M.Čukle

ocijeni
(0 glasova)