Daytonski kamp za vještice

Foto: Google Foto: Google

Kako da ponukamo ljude da se empatiziraju s drugim ljudskim bićima i prestanu ih zlostavljati i stigmatizirati? Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, istovremeno snažni i ranjivi, sposobni da budemo zli jednako kao i dobri“ Pitao se, a potom zaključio fotograf Eric Gyafi, tokom svog boravka u Gani tačnije u Gambagu, logoru za vještice, sa izrazito nehumanim uslovima, u kojem boravi oko 130 žena. Vjerovanje koje se vuče iz daleke prošlosti, da neposlušnost žene ili samo insinuacija o njenoj neposlušnosti, povlači kaznu zatvaranja u taj logor, proglašavajući je vješticom, pravilo je sa kojim živi ova afrička zemlja.

Iako smo kilometarski predaleko od Gane, crnilo našeg političkog previranja, nahajcanog negiranjem postojanja države Bosne i Hercegovine sa jedne, i hadumskog odgovora sa druge strane, što za posljedicu ima životarenje većinskog dijela njenih stanovnika, daje nam itekakve razloge kompariranja s njom. I nije bezmudost kojom su krunisani predstavnici Bošnjaka u vlasti, ili ti totalni hendikep, kada su u pitanju predstavnici Hrvata, toliko zabrinjavajuća, pored činjenice da se taj sindrom nije pokazao i kod Visokog predstavnika od metar i žilet, i bjelosvjetskih mešetara koji od Bosne i Hercegovine napraviše marionetu.

Njihovo ponašanje, ponovo je dovelo u pitanje Darvinovu tezu „da je majmun nastao od čovjeka“ ???

Biće da se stari Darvin samo zajebao u smjeru a evolutivni pravac je ostao isti!

Helem, kako je Daytonski sporazum, ustvari kamp vještica, koje nam evo dvadeset i kusur godina plešu odvratno prljavi ples, ostavljajući na podiju likove ogrezle u mržnji i žednih krvi. U tim likovima su džehenemska bića ili ti stanovnici pakla, pa se nameće potreba, uraditi im iscjeljenje ili ti istjerivanje. Oni su samo poslušnici međunarodno sakrivenih spodoba u kojima instalirani šejtan ili ti đavo stanuje.

Kako Bosna i Hercegovina i pored indoktrinirane zaboravnosti, kao država postoji i opstoji evo više od milenija, dobro je zarad ozdravljenja tih bolesnika, i njihovog konačnog iscjeljenja, koristiti se njima poznatim, drevnim vještinama, koje su u južnosusjednoj državi ekranizovane na filmskom platnu, kao istjerivanje đavola. Eh sad!

Ako je ta nečastivost nastala uz superviziju velikih sila, a jeste, koje se okupiše zajedno sa pohlepnicima iz regiona, kao tobože garantima mira, biće da ga je neko od tih velikana i utjerao predhodnicima, danas svosve izvještačenih likova, poput Dodika i Ivanića sa jedne, i Vuka i Nikolića sa druge strane Drine. One, koji se ovom prigodom ne oglašavaju, a u pričuvi su da na njih padne svjetlo pozornice, i imaju identične vještičije korake, sada nećemo elaborirati. Ali, ko se to može u Bosni i Hercegovini uhvatiti posla na nečastivim?

Zasigurno, to nije Visoki predstavnik! Koji od svoje visine već godinama ima vrtoglavicu pa ne zna kako potrošiti na desetine hiljada bosanski maraka nezarađene plate. Nije to ni bošnjački član Predsjedništva BiH, kome je ponos, a s njim i hrabrost, ostao negdje na tarabi, dok ih je u mladosti preskakao.Nije to ni „gatara na daljinu“ koju seoske cure zovu za marku da im kaže datum i mjesto udaje. To nikako nije, kao prezervativ potrošeni vojskovođa, koji ponovo postrojava olovne vojnike, nikako svoju djecu, spremajući ih za rat. Iluzorno je, da će to biti i nadležni organi zaduženi za primjenu Ustava Bosne i Hercegovine, i Odluka Ustavnog Suda. Jer su 92 prekršene, a da niko nije zato ni čvoku dobio po glavi. Neće to nikako biti, ni Međunarodna zajednica, ili ti skup bjelosvjetskih hohštaplera koji temeljito razvaljuju svijet pod motom da ga uređuju, i sami odavno, u sebi noseći đavola. Ko li ga njima utjera još je nedokučivo?

Kao aura misaonih traženja rješenja, nameće se jedino mali čovjek, Bosanac i Hercegovac. Bio on u Banjoj Luci, zašto ne, Prijedoru, Drvaru, ili Čeliću, Gradačcu, Bužimu, Ključu, Čitluku, Posušju, Mostaru ili Zenici, svejedno. On je zaboravljeni čovjek, na kojeg još od Daytona padaju čini „demona sile“ a isti se okrivljuje za sve i svašta, i povrh svega zatvoren je u kampu za vještice, u kojem je samo pokusni kunić dok „demoni ublehaši“ svoje bankovne račune kriju daleko od ove zemlje i njenih hodajućih paćenika.

Upravo je taj mali čovjek rezultanta, koja i sa predznakom Bošnjak, Hrvat, Srbin, Jevrej ili Rom, može i mora uhvatiti se štapa pravednosti, i vratiti pravdu ondje, gdje odavno ne stanuje. Istjerati đavola biće zasigurno mukotrpan posao koji iziskuje odricanje dijela sebe, kao pojedinca ili skupine. Ali imamo li izbora? Dirigovana migracija sirijskih, ali i izbjeglica iz drugih arapskih zemalja, što su preplavile Evropu, samo su podsjećanje da „đavo nit' ore nit' kopa“, nego smišlja kako napakostiti čovječanstvu. To je ujedno i retrospektiva bosanskih izbjeglica koje se rasuše diljem svijeta, pa danas, iako dijelom zbrinuti u dalekim zemljama, ostavljeni su kao jagnje izvan stada. Ostati ovdje i konačno mrziteljima čovječnosti sa nametnutim razlikama, umjesto naših postojećih sličnosti, tim štapom pravednosti, konačno istjerati đavola kojeg nose u sebi. Time nikako ne mislim na rat, niti pozivam na takvo što, kako to neki „namazani“ likovi čine, da se razumijemo. Osim istrajnosti da ostanemo ljudi, što je danas naopako teško, ali šta je to i kad bosanskohercegovačkom čovjeku bilo lahko? To jedino polazi za rukom ulizicama i podrepnicima, ili onima koji i svoje „vjerovanje“ u Boga znaju debelo unovčiti. U međuvremenu iscjeljenja, ukoliko proces istjerivanja đavola ne bude išao željenim tokom, jer je opet izborna godina, onda ga treba dobro utjerati. U prvu nedjelju koja dođe! Princip je isti, samo je razlika u smjeru!

Said Šteta/ novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)