KENAN ČILIĆ: Konjički noćni cener iz perspektive jednog volontera

U današnjem vremenu materijalizma i odbojnosti prema bilo kakvom radu volontera lagano ponestaje.

Najčešći argument protiv volontiranja je:"Zašto da radim, ako neću ništa dobiti od toga?"

Ovim tekstom nudim odgovor na to pitanje.


"Koliko te plaćaju?" je najčešće pitanje bilo u toku volontiranja.

Nakon odgovora da je to volonterski rad i da nije plaćen, najčešće dobijete pogled sažaljenja.

On dolazi od ljudi koji nemaju iskustva u volontiranju i ne mogu da razumiju o čemu se tu radi.

Vrlo je površno mišljenje da volonteri ništa ne dobiju i to zna svak ko ima iskustva u volontiranju.

Jedan od najboljih primjera jeste "Konjički noćni cener" na kojem su volonteri mnogo dobili.

Dobitak se ne ogleda u materijalnom smislu nego u novim stečenim poznanstvima i vještinama.

Ukoliko volontiraš ne možeš biti bez prijatelja.

Na volontiranju se okupljaju mnogi ljudi sa sličnim životnim vrijednostima kao i ti.

I time je razgovor i upoznavanje sasvim prirodan.

Volontiranjem razvijaš razne vještine koje su ti potrebne u svakodnevnom životu, kao npr, socijalne i finansijske vještine.

Na nekim volontiranjima možeš dobiti odličnu praksu i uvid u buduće zanimanje.

I sve to će ti se kasnije trostruko vratiti.

Također, jedna od najljepših stvari koje dobiješ je to što si dio jedne velike pozitivne priče i još si to dobrovoljno uradio.

Taj vid duševnog zadovoljstva je teško ostvariti negdje drugo.


Na Konjičkom ceneru sam stvorio nova poznanstva i ojačao postojeća.

Pored toga sam dobio čast da učestvujem u jednoj pozitivnoj priči. Ovaj tekst sam napisao baš zbog toga da bi i ti doživio ovakvo iskustvo.

Nadam se da sam kvalitetno odgovorio na pitanje postavljeno u uvodu teksta.

I da sam tebe, čitaoca, motivisao da kreneš putem volonterizma.

Zapamti, nećeš biti plaćen, ali ćeš puno dobiti.


Kenan Čilić

ocijeni
(2 glasova)