Printaj ovu stranu

Zanimljiv tekst o Jablanici objavljen 12.09.1897. godine u Sarajevskom listu

Naša domovina, Bosna i Hercegovina, okićena je bajnim predjelima, kojima se divi svaki, koji je imao prilike, da prođe kroz ove krajeve, ali da provede u njima neko vrijeme.

Ma koji smo se ovdje rodili a odrasli ne znamo se toliko koristiti tom ljepotom i božijim darom, koliko se koriste a u tom uživaju drugi, obrazovaniji naroda, koji iz dalekih krajeva dolaze preko lјeta ovamo, da se prijatno provedu i odmore.

Mnogi ovdje poprave svoje narušeno zdravlje a dosta ih je, koji dođu, da prouče narod, život, običaje, razne starane i narodna predanja, ili sobon nose prikupljene lijepe zbirke iz prirode.

Između takijeh mjesta ističe se i Jablanica, selo, u konjičkom kotaru, nedaleko od Mostara, u kršnoj Hercegovini na željezničkoj pruzi Mostar-Sarajevo. Udaljeva je 49 km od Mostara, što iznosi 2 sahata vožnje.

Nad morskom površavom leži visoko 199,60.m. Jablanica za se čini jednu općinu (džemat), pod koju dolaze sela; Donja Jablanica. Podbriježje, Jelečići, Zlata I Baćina.

Kroz Jablanicu protiče, od sjevera prema jugu, hučna Neretva, u koju se, s desne strane, uljeva potok Doljanka S lijeve strane, odmah uz Neretvu, dižu se, nebu pod oblake, gorstasna, strmovita i visoka brda, planine i krševa, išarana po gdje- gdje vinogradima, čudeći se, kako je tu mogla ikako kročiti čovječija noga.

Strah i nesvijest spopadne čovjeka i na sred otvorena polja, u ravnici - kad pogleda samo gore, na one visine i strmen, i još kojeg čovjeka, gdje, kao mravak, oprezno korača I radi oko vinograda.

Čini se , ne dao Bog, da se dolje otisne , ni koščica mu ne bi čitava ostala.S desne strane Neretve prostiru se plodne njive i livade, obrubljene svud u naokolo gajevima, iz kojih se razliježe veselo ptičije pjevanje.

Tuda je vrlo ugodna šetnja, osobito iz jutra a u veče, kad zahlada, udišuki svježa vazduha i osjekćajuži u grudima radost i raspoloženje.

Pa još, dragoviću moj, ako sa nekoliko drugova nađeš kad-god tu u veče, na jedno janje samžete, e nije drukčaje, nego se topiš od miline.

Doljanka je vrlo omiljen potok, jer mnogo privlači, da mu dođe i da malo kraj njeg u hladu posjedi, a ko je oran, može tu naći i zgodna mjesta za kupanje kao u kakvim banjama.

Lijepo je pogledati, osobito iz jutra a u veče, seljake i seljavne, vako navraćaju vodu na svoje njive i livade; malo dalјe čuješ lupu vodeničkog kamena u malenim i niskim mliniciama a po zelenim i cvjetnim brdašcima iskupila se vesela seoska mladež, čuvajući mirne ovce i jaganjce, ili nestašne bradonje jarce i kozlićke.

Jedne zahvaćaju vodu a pune burila; druge bijele platno i meću konoplјu u močilo.

Ori se vesela pjesma, šala i smijeh, apovrh svega toga veseli pastir cjeo na humku, izvijajukv prijatne zvuke iz napuhanih dipala.

Svud, unaokolo, okićena je Jablanica kitnjastvim brdima i planinama što joj a daje vrlo divan izgled.

Držim, da će se rijetko naći koji putnik, a da ne ode na brdo Krstac, koja se uzdiže na lijevoj strani Neretve, istočno od Jablanice, a od prilike do 150 m. visoko od nje.

Na vrh njega podignuta je lijepa hladnica, pavilјon. Treba čitav sahat, dok se gore popne po vijugavom putu, koja je naročito za to uređen, kako bi stranci mogli izlet pravati.

Cijelijem putem namještene su u izvjesnim razmacima, lijepe klupe za odmaranje.

Put vodi kroz sami goli krš, kamen, lisnik, te se u toliko još teže penjati, a osobito, kad pripeče božija zvijezda, e, misliš, oči će ti iskočiti, a kipti znoj, kao da si sav u goloj vodi.

Ali, što čovjek vidi truda, dok se gore popne, u toliko to sve poslije radije snosi, uživajući, kad se dođe željenog mjeta.

Seljav, koja nam je nosio u torbi po gdješto jela i pića reći će uz put: Ja vrućine gospodre?

Vrućina, brate, sveosve! E, vjeruj, ne bi drugi put nizaša’ gore ni sa dva groša.

Ja se na to malo nasmijah, a u sebi mišljah, za koliko bi ja gore uzašao, pa počeh uspoređivati s njega i mene, njegov život i stanje sa mojim, njegovu zaradu i moju, njegov groš i moj.

Dođe mi teško i žao. Žalio sam njega, ali sebi nisam odobravao.

Ma često puta, što više imamo to sve vaše tražimo i sve manju vrijednost novcu odajemo, i ako mnogi od nas s teškom mukom zarađuje ono svoje mjesečne plate, s kojom se jedva može na kraj izlaziti.

A kako li je tek seljaku, osobito kad mu godina slabo rodi žitom, lozom i ostalijem, što mu je jedini oslonac i pouzdanje.

O tom dosta govore ta njegova dva groša. E oćemo li se malo odmorati na ovoj klupi u hladovini? povikaše neki iz družine. Oćemo, oćemo!

Donesi nam tu vašu brašnenicu, prijatelјu rekao je jedan bratac selјaku.

A ha, eto tako! Oćemo li šljivovicu? Ja kako? E, pa mi ćemo ovako iz boce.

Ah draga moja siso! Svi mu se nasmijesmo. Živjela! Živio! Brrr, ala peče, kao živa vatra! Izređasmo se svi, pa onda ponudismo seljaka. Hvala vam, ja ne pijem.

Ama, kako ne ćeš piti, dobar čovječe ? Ded' malo, potkrijepi se!Hvala vi isto, ne mogu; znate, oženjem sam. Pa ako si oženjen! Evo, a od nas je ovdje većina oženjena, pa opet za nijesmo pijanci, ako koju u društvu popijemo.

Taj naš selјak je Muhamedanac kao što je u cijeloj Jablanici i okoloni masa muhamadenski elemenat.

Kod njih je tu običaj, da muški upotrebljavaju piće, dok se ne ožene, a kad se ožene, nipošto ne će uzeti alkohola pića, nego se gada na nj! Nabrvo se i gore ispesmo.

Čisto odahnusmo! Svud okolo gusta šuma, a posred nje, skoro na samu ivicu Krstaca, izdiže se lijep paviljon, kao vilin dvor.

Dalјe vidiš, kao u perivoju, prostrla se Jablanica sa svojim kućama u jednom dugačkom redu, te bi prije rekao, da je kakva varalica, a ne selo.

Malo opet poviše nje pruža se visoravna, tri krasna, plodna polja: baćinsko, jelečičko i luško, zasijana raznim žitom i konopljom, kao da su razastrti sve sami šareni prirodni ćilimi, jedan do drugog.

Iznad Jablanice, a pri rubu jelečačkog polja, inponira kao zamak lijepa vojnička kasarna, koja kao kruna krasi Jablanicu, i upada u oči putnicima, bilo da dolaze iz Sarajeva ili iz Mostara.

Oko kasarne je lijep park a šetalište, a na lijepo jelečičko polјe, skoro svaku veče, osobito nedjelјom i praznicima izlaze Jablaničani i goste, te se tu do kasno u veče provađaju u pjesmi i igri.

U naokolo se načičkala brda i planine: Crni vrh, Plasa, Zlata, Brusa, Tovarnica, Glogovo, Popračai, Rječica, a sve natkrivlјuje glomazna Čvrsnica planina (2220m) i koštunjavi i sijedi starina Prenj planina (2100m)na kome se, u sred ljeta može snijega naći.

Dolje buči vijugava Neretva, primajući u zagrlјaj Dolјanku, a s njome teče dalje, dok ne upane u čeljust sinjem moru. Sve ovo napuni grudi čovječaje slatkim miljem, diveći se i uživajući prirodnoj ljepoti ovog svijeta.

Infobiro.ba / Novikonjic.ba

ocijeni
(3 glasova)