MIRSAD ČUKLE: KONJIC JE SRETAN GRAD

FOTO: Novikonjic.ba FOTO: Novikonjic.ba

Kada se jedan grad nalazi na rijeci, kažu to je sretan grad.

Ali, kad se uz to nađe i na glavnoj, magistralnoj cesti, pa još i na željezničkoj pruzi, onda je to tri puta sretan grad. Takav je Konjic, kažu grad ljepote i grad historije.

Kad je Stvoritelj stvarao Zemlju, iznad Konjica je spustio ogromni lanac planina i dolina, pa rijeke, šume i jezera, kao biseri. Konjic je jedno od starijih bh naselja, sa mnogo posebnosti, a jedna od njih je što se nalazi i u Bosni i u Hercegovini, što ima bogatu prošlost, sa izuzetno značajnim arheološkim, privrednim, turističkim, ljudskim i drugim potencijalima.

Darežljiva priroda obdarila je, a Bog dao sve moguće ljepote što je mogao dati, tako da je ovo područje, uljepšano mnogim i raznovrsnim ljepotama, zanimljivo za turiste, privrednike, historičare, geografe, geologe, ekologe, biologe, etnologe, arheologe, umjetnike, speleologe, pustolove, boeme, lovce i ribolovce, sportaše, planinare i raftingaše, za sve one koji vole sve što je lijepo, vrijedno, zanimljivo, neobično, uzbudljivo... Ovaj geografski prostor, zbog svojih raznovrsnih ljepota i vrijednosti, čiji slava i značaj nadrastaju lokalne okvire, oduvijek je bio privlačan za ljude, zbog čega ima bitne pretpostavke da živi od svoje ljepote.

Konjic kao jedinstven grad, mnogi s pravom nazivaju bosanska Švajcarska, ljepotan na vodama, hercegovačka Nica, bosanska Runnymede, grad-most, ključ i vrata Hercegovine, a poslije njegovog opisa od strane jednog konjičkog hadžije, neki ljudi u Mekki, rekli su „pa to je džennet“ tj.raj, dok su ga drugi uporedili sa Misirom.

O bogatstvu i raznolikosti prirodnih ljepota Konjica i okoline, mnogo je napisano. Malo je mjesta na Planeti gdje se u jednom danu može skijati (Prenj), kupati u prirodnom Boračkom jezeru i Neretvi koja je pitka uzvodno od Konjica, zatim čamcem se niz Neretvu spustiti do Starog mosta i do mraka istoga dana biti na moru. To nemaju ni Pariz, ni London, Njujork ni Las Vegas.

Ovaj prostor ima oko 4000 stećaka (svaki 15-ti u BiH). Jedna od svjetskih atrakcija je i Alternativna ratna komanda (ARK D-0), pravi podzemni grad građen 26 godina za potrebe vojnog i političkog vrha bivše države, na čelu sa Titom. U ovom prostoru ove godine održano je peto bijenale savremene umjetnosti. Druga atrakcija je, osim 54 nacionalna spomenika, nekropola Biskup kod Glavatičeva koju je UNESCO, kao kulturno-historijsko naslijeđe cijeloga svijeta, 15.6.2016-te stavio pod svoju zaštitu. Konjičko drvorezbarstvo kao nematerijalnu baštinu, UNESCO je upisao 6.12.2017-te.

Konjic je grad-most između mediteransko - jadranskog i kontinentalnog dijela regije, most između Hercegovine i Bosne, grad znamenite i zgusnute povijesti, gdje samo u jedan pogled stane više stoljeća (jednim pogledom obuhvate se stećci, Stari most, džamija, dvije crkve, zgrade iz austrougarskog perioda, spomenici iz 2.svjetskog rata, fabrike iz socijalističkog perioda i drugi ukrasi grada).

Konjic je svijetu dao oko 200 poznatih stvaralaca iz svih oblasti života. Zuko Džumhur, Kasim Prohić, Vladislav Lam, Lazar Drljača ime Konjica upisali su u sve svjetske enciklopedije. Prava je privilegija živjeti ovdje. Čuvajmo sjećanje na njegove graditelje, umjetnike i branitelje, poštujmo sve ljude koji su ovdje rođeni, koji su ovdje došli i ostali, koji su svojim znanjima i ljubavlju gradili kosmopolitski duh grada, gradili mostove prijateljstva, drugo i drugačije prihvatali kao dio svoga, ugradili mnogo ljubavi u Konjic, dali mu dodatni šarm i energiju, obogatili ga kulturnom raznolikošću.

Sudbinu Konjica, osim geostrateškog položaja, odredila je i svjetska politika, koja je utjecala na to da se ovdje izgradi vojna fabrika „ Igman“, Titov bunker tj. ARK D-0, Jablaničko jezero i hidrocentrala i dr. Velika gradilišta, ljepote Konjica i drugi razlozi, privukli su mnogobrojne ljude iz BiH, iz regije i cijele Evrope, da dođu u ovaj grad, da tu ostanu i žive, zavole ga i obogate svojim radom, znanjem, kulturom, energijom, dobrotom, prijateljstvima. U ovaj grad donijeli su neke nove i lijepe običaje, uz poštovanje svega domaćeg, obogatili su konjičku kulturu, običaje, kuhinju, cvijetnjake, komšiluke...

Bili su majstori, inžinjeri, inovatori, arhitekte, prosvjetni radnici, muzičari, glumci amateri, fudbaleri, aktivisti, ekolozi, planinari, fotografi, slikari... Radili su u „Soči“, „Rudaru“,“ Žegrapu“, „Majevici“, „Gortanu“,“Hercegovini“, „Igmanu“, „Rudaru“, „Bujicama“, prosvjeti, općini...pravila se željeznička pruga uzanog (0,76m) pa normalnog (1,435 m) kolosijeka, mnogobrojne ceste, tuneli, mostovi, zgrade, fabrike, hidrocentrale, ARK i druga velika gradilišta koja su tražila stručnu i drugu radnu snagu...

Bili su Crnogorci, Česi, Hrvati, Rusi, Rumuni, Bugari, Turci, Makedonci, Slovenci, Slovaci, Romi, Nijemci, Albanci, Srbijanci, Mađari, Zagorci, Vojvođani, a Lazar Drljača bio je Bogumil. Svi su voljeli Konjic i dali mu dio sebe. Svaka ulica u Konjicu bila je Evropa u malom, čuli su se razni jezici i narječja, imali smo osjećaj da pripadamo Evropi i svijetu.Vozovi brzi, poslovni i drugi, sa konjičke željezničke stanice direktno su vozili u Evropu-Štutgart, Novi Sad, Ljubljanu, Beč, Budimpeštu, Zagreb, Beograd, Trst, Minhen...U porodicama i ulicama, kao i u cijelome gradu njegovalo se prijateljstvo raznih nacija svijeta, zajednički su rješavani svi problemi, zajedno se radilo, gradilo, slavilo, putovalo, tugovalo. Oduvijek su se ravnopravno čule riječi hljeb i kruh, vazduh i zrak, pasulj i grah, čas i sat, fudbal i nogomet.... Bili smo upućeni jedni na druge, jer ulica je imala jedan fudbal, jedan televizor, jedno biciklo, jednu veliku šerpu za bestillj.Tako smo svi zajedno imali i mogli sve, a pojedinac sam, malo je imao i malo mogao.

Bila je to harmonija različitosti, običaja, tradicije i suživota, vrijeme razvoja, druženja, putovanja, tolerancije, uspjeha grada na svim poljima, gradili smo zajednicu zajedno, razvijena komunikacija uvezivala je kulture i ljude, koji su se dijelili po sposobnosti i po pripadnosti pojedinom kvartu, ulici, dijelu grada…U kulturno-sportskom životu bilo je angažovano skoro 10.000 pretežno mladih (sve je bilo besplatno). Pored zdravog duha, ovo je razvijalo komunikaciju, zbližavanje i integraciju ljudi. Bila je to bajka, čarolija zvana Konjic koji je sav bio igraonica i pozornica. Ponosni smo na takav, evropski Konjic , u kojem se razdvajao rad od nerada, sposobnost od nesposobnosti, Konjic koji je imao bogat etnički mozaik i naglašen senzibilitet za toleranciju i sve vrste različitosti.

Kanjoni Rakitnice, Trešanice, Neretvice, Seončice, Baščice, Krupca, Lađanice… sa svojim vodopadima, kao krvne žile na području cijele općine pletu najljepše niti u dužini od preko 200 kilometara.

Detaljan opis grada, ljepota Konjica i okoline, ostavio nam je prvi poznati putopisac koji je prenoćio u Konjicu 24.3.1658.godine, a to je Francuz Kikle. Kao kruna, okosnica svekolike ljepote, izvor života izdvaja se Neretva, Nera- Etva ili Božanska Rijeka kako su je nazivali Rimljani, koja se i sada može piti samo pet kilometara uzvodno od grada. Gornju Neretvu naseljavaju rakovi, a ona čuva još i potočnu i mekousnu pastrmku i glavaticu koja može narasti i do 20 kg težine. Neretva je ogrlica od kopna, vode i sunca, poveznica bogate, cjelokupne historije Konjica. Gornji tok Neretve zbog svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti predstavlja područje visokih prirodnih vrijednosti do danas sačuvanih u izvornom obliku. Gornja Neretva činiće okosnicu i dva buduća nacionalna parka... Uz obale gornjeg toka Neretve nalaze se mnogi prirodni fenomeni i veoma vrijedni spomenici hidrološko – geološke i ekološke raznolikosti. U jednoj konjičkoj ribolovnoj dozvoli iz 1934 pisalo je da je zabranjen rakolov, jer je rakove iz Neretve dobijao kralj u Beogradu.

Za jednu takvu rijeku sve bi dali najbogatiji, ali je nemaju. Ona je radost za ribolovce, plivače, šetače, penzionere, slikare, pjesnike, đake. ..Zadivljen plažama Neretve francuski putopisac Kikle još 1658. zapisa „Nije krivica Konjica što će postati hercegovačka Nica“. Drugi su pisali da je ovo grad između cvijeta i snijega, ljepotan na vodama, grad bogate kulturne tradicije i sl.

Boračko jezero, najveća je prirodna vrijednost na području općine pa i cijele BiH, udaljeno je od Konjica 21 km. O njegovom postanku ima više shvatanja, ali ledničko jezero je to, zapisali su ugledni naučnici Cvijić, Mihić i dr. Važno je reći da prosječno svaka dva mjeseca dolazi do putpune izmjene vode u jezeru, u toku zime još i brže. Temperatura vode tokom ljetnih mjeseci iznosi oko 18 stepeni, a providnost oko 5 m. Jezero je okruženo četinarskom i listopadnom šumom, u njemu živi osam vrsta riba, potočna, jezerska i kalifornijska pastrmka, šaran, kljen, babuška, gagica i pliska.Rijetkost ovoga jezera je brojna populacija dekapodnog raka koji je obilježje čistih voda, tako da je ovo pravi raj za kupače, šetače i ribolovce. Prvi objekat sa 20 postelja ovdje je 1934. napravilo Društvo prijatelji prirode iz Sarajeva.

Bitovnja i Zec - planina, u svijetu su poznati kao područja najbogatija bobičastim voćem,borovnica, malina i brusnica. Dolina Neretvice ili Klis zauzima površinu od oko 400 m2, što je trećina teritorije općine Konjic, koja je oivičena vrhovima Zec - planine, Bitovnje, Studenske planine i Bokševice.Osim izvora Neretvice (1580 m n.v.), atrakcija ovoga područja su pašnjaci na visoravni Bitovnje, koji prošarani bojama borovnice, brusnice, planinskog cvijeća, smreke i šumskih jagoda, izgledaju kao pravi bosanski ćilim. To je i prava tvornica ozona, oaza tišine i zelenila.

MIRSAD ČUKLE, povodom Dana općine,

Konjic, 16. 6. 2019.

ocijeni
(5 glasova)