RAZGOVOR S POVODOM: Velid Gagula već 30 godina rekreativni trkač

Povodom predstojeće sportske utrke “Konjički noćni cener” planirane da se održi po prvi put u našem gradu (6. 7. 2019.) razgovarali smo sa poznatim sugrađaninom, profesorom, Velidom Gagulom, koji već 30 godina rekreativno trči i uključen je u uži tim organizacije utrke.

NOVIKONJIC.BA: Profesore, molimo da nam kažete nešto o sebi i Vašim sportskim aktivnostima?

GAGULA: Ja sam Velid Gagula, profesor u Srednjoj školi Konjic. Moje glavne intencije i odrednice u školi i životu su usmjerene prema osnovnom cilju: oplemenjivanje čovjeka, razvoj njegove kreativnosti, širenje spoznaja i upućivanje na univerzalne i trajne vrijednosti. Sport je jedna od aktivnosti pomoću koje pokušavam ostvariti svoje namjere. Rekreativnim trčanjem se bavim još od 1990. godine, pa do danas i imam u tome bogato iskustvo. Čak i za vrijeme ratnih djelovanja, pored redovnih obaveza, išao sam na Gradski stadion i tamo trčao. Sjećam se, tako jednom, pošao sam da obavim trening, na putu, negdje kod Motela, počele su padati granate oko stadiona gdje se spuštao helikopter Karla Bilta. U Motelu sam sačekao 15-ak minuta, dok je prestalo granatiranje i poslije toga trčao na stadionu. U to vrijeme su na stadionu bili i neki konji i ovce, ja sam tu negdje zaturio metlicu i lopaticu i svaki put kada sam imao trening nakupio sam punu vreću đubreta, tako očistio atletsku stazu, a ujedno imao ispod kuće dobru baštu ostvarenu uz pomoć đubreta koje sam nakupio.

Poslije rata sam učestvovao na prvim uličnim utrkama u Konjicu, a 1997. godine sam zauzeo treće mjesto na utrci „Mostovi prijateljstva“ u Mostaru gdje su se na taj način spajala, ujedinjavala, oba dijela Mostara. 2009. i 2010. godine sam učestvovao u organizaciji humanitarnih utrka u Konjicu pod patronatom njemačkog EUFOR-a i za tu aktivnost od njih dobio diplomu i zahvalnicu.

Prve organizovane dugoprugaške utrke u BiH su bile 2007. godine: Šujički polumaraton i Sarajevski polumaraton, na kojima sam svojim učešćem dao pionirski doprinos razvoju trkačkog sporta kod nas. 2008. godine utrka u Sarajevu je takođe spajala sve dijelove Sarajeva. Kasnije je ruta staze promijenjena, tu sam ukupno učestvovao 9 puta, a najbolji rezultat sam ostvario 2011. godine sa rezultatom 1h 32 minute. Na Šujičkom polumaratonu sam bio 5 puta, trčalo se od Kupresa do Šujice, obično početkom avgusta, tu utrku karakteriše to da je čitav grad živio za ovu manifestaciju, veoma dobra okrijepa poslije završene utrke. Karakteristično je da su za prvih 20-ak takmičara na svečanoj bini dodjeljivane medalje pred prepunim gledalištem koje je uručivao gradonačelnik. Imao sam čast da i to doživim kao jedno lijepo iskustvo. 2009. godine sam učestvovao na Svjetskom veteranskom prvenstvu u planinskom trčanju na Sljemenu – Zagreb, kao jedini učesnik iz BiH, zahvaljujući čemu se na Centralnom trgu u Zagrebu vijorila i zastava BiH. Inače, pehovi su me pratili na utrkama, pa i tu, dan prije odlaska na prvenstvo moja majka je slomila ruku, u zadnji čas sam ipak odlučio da idem u Zagreb, tu sam došao kasno, smještaji prebukirani, ujutro, kada je utrka krenula zapela mi je žila od drveta, imao sam jedan težak pad, inače jedini na utrkama, krvario, ali sam stisnuo zube i ipak uspješno završio utrku.

2010. godine sam učestvovao na prve dvije trail utrke u BiH i što je interesantno na dužini od 10 km oba puta u stotinku sekunde sam ostvario indentičan rezultat 43 min 37 sekundi. Poslije toga, 2015. godine u BiH su ponovo počele trail utrke na Jahorini, kasnije Bjelašnici, Čvrsnici, Prenju-Rujište, na kojima sam redovno učestvovao. Bio sam i na polumaratonima u Splitu, Zagrebu, Slavonskom Brodu, Mostaru. 4 puta sam bio učesnik utrke Atletske rekreativne lige na Igmanu, na Olimpijskoj stazi od 10 km, i na zadnjoj utrci 9. 6. 2019. godine, po velikoj vrućini ostvario svoj najbolji rezultat na toj stazi od 51 minute i 8 sekundi. Opet mi je pobjeglo pobjedničko postolje za 20-ak sekundi jer nisam obezbjedio dovoljno vode za okrijepu. Za doprinos na promociji vrijednosti općine Konjic sam dobio najveće javno priznanje – Povelja sa zlatnim grbom Općine Konjic, u čemu jedan od segmenata djelovanja ima i doprinos sportu.

NOVIKONJIC.BA: Koja je Vaša uloga u Konjičkom noćnom ceneru i ljubav prema trčanju?

GAGULA: Kako sam uključen u problematiku trčanja dugi niz godina odmah sam prihvatio ideju za konačno organizovanje jedne istinske utrke u Konjicu širih razmjera, a ne samo lokalnih. Inicijator utrke Mahir Mujić je moj bivši učenik, još 2009. godine smo imali jedan značajni školski projekat pod nazivom „Taping test“, sa kojim smo bili na takmičenju iz mikroautomatizacije u Tuzli (Taping test se provodi tako što imate dva kruga od gume prečnika 20 cm, međusobne udaljenosti 80 cm, trebate jednom rukom naizmjenično dodirivati krugove, do 50 dodira, kada se završi mjeri se vrijeme za koje ste to ostvarili, test se koristi u sportu, a mi smo napravili uređaj i program po kome se to odvija. Značajno je reći da smo to napravili minimalnim sredstvima, za svega 20 KM, zauzeli 4 mjesto od 20 ekipa, jer nam je mentor konkurentske ekipe dao minimalne bodove, a stručni žiri maksimalne).

Taj dan sam poslije podne autobusom otputovao na polumaraton u Slavonski Brod, što je bar djelićem uticalo da se kasnije Mahir opredijeli za trčanje i humanitarni rad. Za utrku „Konjički noćni cener“ ispred Općine kao organizatora postoji Organizacioni odbor gdje sam ja Mahirov zamjenik. Moja uloga u svemu tome je da svojim znanjem, iskustvom i htijenjem učinim i pomognem u prevazilaženju svih nedoumica oko utrke, koliko je to u mojoj moći, da dam doprinos u organizaciji utrke.

Zajedno sa Mahirom sa bio dva i po sata na sastanku kod čelnika općine Konjic, gdje smo ipak našli modus da se utrka održi uprkos nekim nejasnoćama i problemima koji su postojali. Čak i naziv „Konjički noćni cener“ je bio moj prijedlog koga je Mahir prihvatio.

Naša želja je da se utrka održi, sa kvalitetnom organizacijom, uzimajući u obzir dosadašnja iskustva sa ranijih utrka na kojima smo učestvovali. Čak imam i neke prijedloge u vezi održavanja utrke što ranije nisam vidio ni kod jedne utrke, a to je da se npr. označi svaki kilometar staze i da se pored toga napiše neka motivaciona poruka, jer se pozitivnim pristupom stimulišu takmičari da trče bolje i ostvare kvalitetnije rezultate. Moja ljubav prema trčanju je neprekidna od prvog dana bavljenja trčanjem, tolika da sada sve češće odradim i dva treninga na dan.

NOVIKONJIC.BA: Kakvo je Vaše mišljenje o sportu u Konjicu?

GAGULA: Kao prvo moramo znati šta je cilj sporta, u ovom slučaju u Konjicu. U sveukupnosti, naše društvo treba da ima benefite od sporta, kvalitetniji način življenja. Sport treba da bude naš stil života, da se tako napr. cijene ljudi koji rukovode i po tome kojim se sportom bave. U tu svrhu treba razvijati masovniji sport, da se u njega uključi što veći dio stanovništva, pogotovo mladih ljudi.

Konjic nema pravu strategiju u razvoju sporta, dosta se radi sporadično, od danas do sutra, pomalo stihijski. Doduše, danas je sve u životu, pa i u sportu, uslovljeno i orijentisano prema materijalnom, nema pravog entuzijastičkog pristupa. Bilo je potrebno da se pojavi jedan Mahir Mujić, da pokrene uspavane aktivnosti, da razbije monotoniju i učmalost i da nas uvodi u mrežu svjetskih gradova i gradova u BiH koji organizuju velike sportske manifestacije, konkretno grandiozne utrke, kao što će biti i ova u koju će biti uključeni i obični građani i omladina.

Kada se počnemo navikavati na ovakve aktivnosti otvorit će nam se novi putevi i saznanja, neprimjetno će se u ovo mnogi sve više uključivati.

Pozitivna je i Mahirova ideja da se uskoro u Konjicu oformi Atletsko rekreativni klub gdje se neće naplaćivati članarina. Ja lično volim sport u onom izvornom smislu, kada se on prakticira iz ljubavi, entuzijazma i sa oduševljenjem, a najveća korist bi trebala biti naše zdravlje, proisteklo iz kvalitetnog bavljenja sportom, koje se ne može ničim platiti.

NOVIKONJIC.BA: Nešto o Vašim knjigama i filmovima?

GAGULA: Svoje bogato iskustvo bavljenja rekreativnim trčanjem već 2004. godine sam pretočio u knjigu pod nazivom „Povratak vlastitoj Prirodi“ gdje sam na jedan interdisciplinarni način predstavio sve ono što trčanje predstavlja, jedna vrsta filozofije življenja pri čemu treba znati da je kretanje u mikro i makro pogledu osnova postojanja i harmonije života i stvaranja energije koja nam omogućava da pravilno funkcionišemo i budemo u skladnoj interakciji sa okolinom. Knjigu sam sam finansirao, u našim uslovima znam da ona nije komercijalna, pa je obično dajem pojedinim osobama na poklon.

U velikoj mjeri sam dao doprinos izdavanju knjige „111 godina sporta u Konjicu“ Sulejmana Džumhura, gdje sam uložio mnogo truda da sredim sirovi materijal koga je trebalo sistematizovati, oblikovati, ukomponovati u jednu cjelinu. Uz tu knjigu ide i film o sportu u Konjicu čiji sam autor, koji predstavlja neku vrstu video enciklopedije sporta u Konjicu.

Zajedno sa Safetom Hebibovićem sam autor knjige „100 godina fudbala u Konjicu“, koja ima oko 400 strana, neka vrsta monografije fudbala u Konjicu. Ne znam da li će biti zainteresovanih za izdavanje ove vrijedne knjige koja je urađena.

Inače, do sada sam kao autor ili urednik priredio 11 knjiga, sve vezane za kulturne i sportske vrijednosti iz Konjica. Također, s druge strane, uradio sam i hiljade filmova raznih dužina trajanja o mnogim vrijednostima koje posjedujemo u Konjicu i okolini.

NOVIKONJIC.BA: Hvala Vam na razgovoru gospodine Gagula.

GAGULA: Hvala Vama na pozivu i medijskoj podršci na organizaciji velikog sportskog spektakla u našem Konjicu - Prvom konjičkom noćnom ceneru.

RAZGOVARAO: Enver Nimanović / Novikonjic.ba

ocijeni
(6 glasova)