VANJA ŠUNJIĆ: Prvi put s ocem na izbore

Foto: novikonjic.ba Foto: novikonjic.ba

Prije četiri godine, prvi put sam imala pravo da glasam na izborima. Osjećala sam se mnogo važnom. Konačno je i meni ukazana čast da se pitam nešto, da i ja odlučujem.


Tada nisam razmišljala o moralnim posljedicama i odgovornosti svog i svakog drugog glasa. Nisam razmišljala o tome da možda baš taj jedan, moj glas, ili bilo čiji drugi može da odlučuje o sudbini jedne opštine, grada, pa i države. Bilo mi je bitno samo da glasam.


Ali, kako i za koga da glasam...?!


Odgojena sam u duhu socijal-demokratije. Najveća stvar koju su mi moji roditelji podarili jeste činjenica da su me odgajali bez ikakvih vjerskih i nacionalističkih pobuda. Nemam stereotipe i predrasude, niti mrzim. Tata me učio da budem širokih svjetonadzora, da budem drug, komunista i izviđač. Da neprikosnoveno stojim iza svojih ubjeđenja i stavova i branim ih do posljednjeg daha. Da li to znači da je moj glasački listić bio neposluh...?!


Još tada, kao i danas, u RS-u politička opcija koja treba da propagira i podržava stavove za koje se ja zalažem je glavno sjeme zla, razdora, nacionalističkog naboja i huškanja. Postali su rušioci radničkih prava i otimači penzija, počeli su da skrnave zdravstvo i školstvo, a kulturu da spuštanju na najniže, konzumerističke norme.


Nedavno mi je jedan stariji kolega kazao:
“Postoje stranke koje se dobro zovu, ali loše rade,
kao i one koje se loše zovu, ali dobro rade.“


Čini mi se da je u RS-u desnica mnogo više ljevičarski orjentisana.


U duhu tih promišljanja, 2012. ja nisam imala za koga da glasam. No, da za mene ne bi glasao neko drugi, ja sam zaobišla ideologiju i izabrala sam čovjeka. Čovjeka koji je za ove četiri godine dokazao da je zaslužio povjerenje svih nas. Čovjeka koji je oko sebe okupio kompetentan tim entuzijasta koji vole svoju opštinu, žive i rade za nju.


Otišla sam iz Petrova, ali znam da sam svoju opštinu i svoje građane ostavila u dobrim rukama. U Petrovo se danas dovode nove investicije, a one opasne s mnogo hrabrosti i drskosti odbijaju i šalje se jasna poruka kako Ozren nije nikakva deponija, niti eksploataciono podrčje.
Drago mi je kad se čujem s familijom, a oni kažu kako svi rade i kako su zadovoljni. Ponosna sam na svoje vršnjake koji su nastavili školovanje. Gotovo svi primaju stipendije i jasno je da će se po završetku fakulteta vratiti u svoju opštinu da se zaposle i osnuju porodicu. Još sam ponosnija na one koji već rade, imaju nekoliko godina staža i svoju porodicu. Nije li to najveće bogatstvo?


Danas, odgovornije razmišljam o tome kome ću dati svoj glas. I vas dragi glasači pozivam da malo bolje razmislite. Vaš glas odlučuje o sudbini vas, vaše djece i vaših komšija.
Ne dozvolite da neko kupi Ozren, uništi i skrnavi sva njegova prirodna i kultirna bogatstva, a vas ostavi na kršu i goleti, da se kao feniks morate podići ni iz čega. Dosta je više podizanja iz pepela, vrijeme je da se ide dalje, a u prethodne četiri godine stvorena je sasvim solidna startna pozicija.
Pa nastavite dalje dragi moji Ozrenci, u izdradnji lijepe opštine Petrovo, u kojoj žive zaposleni, srećni i zadovoljni ljudi.

Vanja Šunjić/ novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)