Zanimljiv tekst o Jablanici objavljen 15.09.1897. godine u Sarajevskom listu

Zanimljiv tekst o Jablanici objavljen 15.09.1897. godine u Sarajevskom listu Foto: Sejo Ivković

Tekst koji danas prenosimo objavljen je u Sarajevskom listu 15.09.1897. godine od strane nepoznatog autora:

Kad smo se malo odmorili,stadosmo milovati torbu po trbuhu,vadeći iz nje pečenu ribu, pile i rumenku vino te se zakitisno, neko batakom, neko krilom, a drugi repom; a u to se sjetismo i neumrlog starca Baha, te mu pripalismo nekoliko kandila. Ni pjesma nije izostala. Ona hrabri,tješi n liječi; pjesma razveseljuje čovjeka i otklanja misli; spaja srca, a duši daje noviji i življi polet. Ta nije badava kazano:„Ko pjeva, zla ne misli“, a ko može oduševljenije pjevati, nego mlad čovjek, osobito u veselom društvu.

Pozdravismo se s Krstacem i njegovim čarom, te pođosmo niza stranu u Jablanicu.Brzo smo sišli, a na podnožju još razgledasmo lijepi jablavički tunel (prokopan 1888. god.) kud prolazi željeznica, na preko tvrdog željezničkog mosta izađosmo na cestu. U Jablanici je vrlo lijepao uređena cesta. Kao šetalište,jer su sa obadvije strane zasađena lisnata drva, ponajviše orasi,te je cijelom testom dobar hlad, počevši čak od Podbriježja,pa do Doljanke.Cesta i dalje vodi put Konjica i svuda se može vidjeti čistota i urednost.

Ali, pored svega ovog, ima nešto u Jablanici, što joj stoji kao nakit i rijetko se može naći i u kakvoj većoj varoši, a to je zemaljsko-erarni „Hotel Jablanica“, podignut u blizini željezničke stanice, na najljepšem mjestu. Koliko mu ce čovjek divi spolјašnosti, toliko još više, kad uđe unutra, na vidi onaj red i čistotu. Tu vam je dvorana sala za ručavanje, krasno namještene sobe za stanovanјe i ostala odjelenja. Snabdjeven je skupocjenim namještajem i svima potrebama modernog hotela, da se na svemu ogleda blijesak i pobuđuje dopadanje.Ko od stranaca dođe kad god kao gost u Jablanicu da provede neko vrijene, moći će u hotelu dobiti vrlo udoban stan i odabranu hranu: doručak, ručak, večeru a mlijeko po vrlo umjerenoj cijeni.

Tu se nalazi i nekoliko raznih listova, što svakidan redovno dolaze; knjige, slike, klavir i „knjiga spomenica“ u koju gosti bilježe svoja imena i pojedine utiske za uspomene svoga boravljenja u Jablanici u hotelu. Oko hotela je velika perivoj, okićen svakovrsnim mirisavim cvijekem i lisnatim drvećem. Sve je uređeno, ponosito, svježe i bujno, ističući se u pravilnim figurama i piramidama. Po uskim, sitnim šljuvkom posutim stazama, namještene su lijepe klupe za počivanje, e ti je milina sjesti s knjigom u ruci, i naslađivati se u slušanju omiljenog slavuja i ostalih pjevačica; u udisanju svježeg, čistog vazduha, a u posmatranju raznobojnog cvijeka a drveća kao: javora, jele, šimšira, katalpe, pavelonije, platana i dr.

Preko Doljanke su načinjena dva velika i lijepa željezna mosta. Preko jednog prelaze pješaci i kola, a preko drugog željeznica. Tu je veliki Doljanka-klanac, kuda potmulo huči Doljanka, i odvah u blizini, utiče u Neretvu. Kao što je samo mjesto Jablanica lijepo, tako joj je i okolina romantična, gdje gosti također mogu naći prijatne zabave. Hoćeš li pješke, idući sjevernoj strani, eto ti za nekoliko minuta, lijepo sve testom u Neviđenu i Kestenskoj šumi pa da se najprijatnije provedeš i prohodaš po mračnoj hladovitoj gori,kroz koju žubore bistri potočići. Baciš li pogled desno, ugledakeš, odmah uz testu, na ravnici, ciganske čerge, pa, ako si voljan, a ti malo i tu zastani, da se malo našališ i nasamiješ. Obično se odmah iskupe Cigančad te počnu igrati i prstima udarati; Cigani zovu pod čergu, a Ciganka se nameke, da ti „Faleta“.

Tu se odmah sjetih one poznate pjesme Zmajeve, u kojoj je vjerno ocrtan ciganski život: „Čergo moja, čergice, OD čađava platna, Ti si meni kućica, srebrena i zlatna i.t.d., spominjući im živu vatricu; plavkaste dimove, što se kupe a motaju k’o haveti po mraku, čilu porodicu, što je na najvećoj studeni kočoperna, malenu lulicu, ćemane i.t.d. A kad se dignu i odu na drugo koje mjesto, ostaje iza njih, kao spomen prošlih dana, nekoliko udarenih kočića, slama, ljuske od oraha i lješnjaka i po koja izdrpana krpetina. Iza Neviđene i Kestenske šume dolaze Mirke i Bukov pod.Na Bukovu podu je vrlo dobra a studena voda, da je već i u riječ ušlo: „Koliko se god puta čovjek napije,toliko puta ogladni.“

Južno od Jablanice, idući ka Grabovici, odmah u početku veličanstvevo sjenovitog klanca Neretve lijep je izlet na vodopad Perutak (Komadinovo vrelo), što ispod teste, kroz dva izidana otvora iz stijene, pada sa dosta velike visine i silnon hukom — u Neretvu. Narod pripovjeda, da su na Plasi planini bacala u neku jamu jednog crnog ovna, te je čak ovdje, kroz ovo vrelo, izašao i pao u Neretvu. Pred Grabovicom, s desne strane od željezničke pruge je Crno vrelo, slično vrelima Radobolјe i Bune kod Mostara, samo što se ovdje ne izdižu nad vrelom onako visoka brda, nego ga ozgo pokriva lijep prirodni svod, kao crkveno kube. Više vrela na neliko koračaja, zja velika pećina, više koje stoji krupna i slovama napisano:„Čudna jama“.

I zaista je čudna, kad se uđe kroz malena vrata u nju a sa divljenjem razgleda, šta je priroda vjekovima učinila. Po negdje se može ući u pravoj čovječajoj visini, a po gdje-gdje, bome, i četvoronoške pazeći dobro, da se ne udari glavu o stijene i o mnoge stalaktite (kapavice), koji ozgor vise kao ledene svijeće. Negdje ih se toliko sastalo,da izgledaju kao kruna, bokor cvijeća ili ruka sa prstima. Tako,opet,salijeva se niz njih voda, te ih zaoblјuje,kao što se prave voštane i lojane svijeće. Ima mjesta, gdje su stalaktati spojeni od svoda, pa po zemlji, te izgledaju kao stubovi kakvog hrama. Kad se koja prelomi unutra je šupalja. Ulazeći u pećinu, morali smo ponijeti dosta svijeća, inače se ne bi moglo vidjeti, te smo ih na više mjesta ponamještali i zapalali, što je izgledalo vrlo lijepo i nekad tajnstveno, kao da se nalazimo u starodrevnim lisirskim katakombama, ili tako negdje, u drugom podzemnom svijetu, o kome stara istorija banoslovno priča. Od desne strane blista se na više mjesta voda, a na jednon je mjestu ima toliko, da izgleda kao čitavo jezero.

Po zidovima pećine i dolje, na zemlji, načinila je voda čitave figure, kao oblik ruke, noge, čovjeka, prozora i.t.d.,slično onome što se vože vidjeti u katakonbama u Jajcu, s tom razlikom, što je to u Jajcu djelo čovječijeg uma i ruku,a ovdje je djelo prirode. U pečini smo proveli preko po sata, a za tijem se, puzajući, vratismo izlazu, što je pri slaboj svjetlosti izgledalo, kao da idu tromi međedi. S ovijem bih već mogao završiti o Jablanici i njezinoj okolini. Spomenući još, da tu ima financijska i žandarska postaja, vojnička pošta, a što je vrlo značajno a od velike koristi,da tako malo mjesto ima svoj vodovod,sa zdravom vodom,koja je sproveden na viuše mjesta u Jablanici, pa i u hotelu.

Preko dana prolazi dva puta željeznica; jedna u 10 sata prije podne iz Mostara u Sarajevo, a druga u 5 sati po podne iz Sarajeva za Mostar, te tako vam eto i tu prijatne zabave, a za čas ste iz Jablanice preko Konjica u Sarajevu, ili preko Grabovice i Drežanice u Mostaru. Iz Jablanice vode tri glavne teste: za Mostar, Sarajevo i Prozor. Ima prilpčan broj privatnih kuća i trgovačkih radnja. Narod je vrijedan, dobar i uslužan. Jablanica nama veleljepnih palata,niti mnogih zagušljivih ulica; nema kupatila niti kiseljaka, ali ima svoja divna jutra i večerid; ima svoju zdravu klimu i romantičnu okolinu. „E, pa dotle, a kuda ćeš više!“

Adnan Jusupović / novikonjic.ba
ocijeni
(3 glasova)