MEDINA ČOLAK: PITALI SU ME, ŠTA JE BOSNA?

Često u svojim esejima pišem o Bosni i Hercegovini.

Pišem o onome šta je ona bila, šta je proživjela, pišem o velikanima BiH, pišem o državi u kojoj bih voljela živjeti, svi tako pišemo.

Stvaramo državu u svojoj glavi, državu koja odiše mirom, tolerancijom, kulturom, pravdom, životom, ali malo toga realizujemo. Stvaramo bolju perspektivu u glavi naravno. Govorimo sebi bit će bolje, slušamo lažove sa televizije koji kažu: „Bit će bolje.“

Slušate ih godinama pa evo slušam ih i ja.

Sluša ih cijela moja generacija, veoma mlada generacija. Neću da pišem o ljepotama BiH, prirodnim naravno, jer drugih i nemamo. Ne želim da pišem o dugogodišnjoj tradiciji i običajima ,te su priče ostavljene da nam ih nane i dede pričaju. Neću da pišem o ratu, nisam bila tu. Nisam bila rođena kada su sa brda pucali na moj zavičaj. Nisam bila rođena ni kada je BiH bila dio Jugoslavije. Ne mogu o tome pričati. Moje znanje iz knjige je ništa, naspram iskustva mojih starijih.

Ja znam za to vrijeme sa časova historije, ali mogu i hoću da pišem o Bosni u 21. stoljeću. O onome šta je postala. O tome kako su je pogrešni ljudi pokvarili. Mogu pisati o onome što se zove Bosna zadnjih nekoliko godina. Mogu pisati o ljudima koji su ispunjeni nacionalizmom. To su pogrešni ljudi. Bio Hrvat, Srbin ili Bošnjak, ako ima i malu dozu nacionalizma u sebi, on je pogrešan čovjek. Pogrešan čovjek za državu u kojoj živimo. Jeste li svjesni šta je nacionalizam uradio?


-Nemoj se sine družiti s njima, vlasi su to. Sutra da se zarati, prvo će oni na tebe pucati.


Ovakve rečenice su svakodnevnica. Ljudi žive u toj mržnji. Tri naroda u jednoj državi, isti jezik, sa par razlika, neprimjetnih, ista boja kože, živjeli pod istim osvajačkim čizmama tri religije i taj narod nema zajedničke riječi. Govorim u cjelini, ne izdvajam pojedince. Ono što je uočljivo, kada se desi, težak događaj u državi, svi su kao jedno, svi se podržavaju, svi su zajedno protiv vlade, svi zajedno protestuju, odjednom se svi vole, a čim prođe cijela uzburkanost, nastavljamo sa životom na koji smo navikli. Da li je potrebno, da se u jednoj državi ubije dijete, mladić, izvrši se takav zločin, da bismo svi bili za jedno, za pravdu, slobodu?

Da li je potrebno da se takvi slučajevi zataškaju, kako bismo opet svi bili za jednu, za pravdu?

Šta reći za državu koja ubija svoju budućnost? Niko, sem Boga, nema pravo oduzeti nekome život. Zašto mladi, puni potencijala da ostvare nešto, bježe, kao da ih neko juri iz ove države? Jesmo li se uvjerili šta se radi sa onima koji su više od prosječnog. Na nemilosrdan način, bez imalo žaljenja, oduzmu život. Takav čin je za svaku osudu. Ono što je još tužnije je činjenica da to rade oni koji upravljaju ovom državom. Oni za koje ljudi izlaze na izbore i glasaju. Oni koji trebaju biti na strani naroda. Ova država je postala država kriminalaca, ubica, mafije, lopova, prevaranata.

Ovo je slika Bosne i Hercegovine u očima jedne četrnaestogodišnjakinje. Ovo nije nametnuta priča od strane mog oca, majke ili rodbine. Ovo je ono što vidim kada izađem na ulicu. Kada upalim TV i čujem vijesti. Ovo je ono o čemu malo ljudi govori, a još manji broj sluša. Problemi, kao nefunkcionisanje gradskog prijevoza, zagađeni parkovi i slično, su problemi koji se mogu riješiti. Oni imaju rješenje, ali problem kao ubistvo nekoga, od strane nadležnih ili od strane bilo koga drugog nemaju rješenje. Ostaju posljedice, neizlječive, a takvih je danas sve više.

Zašto šutimo? Zašto se plašimo reći istinu?

Ako ne oni, onda barem mi trebamo. Ovdje su ljudi izreku „šutnja je zlato“, previše pogrešno i bukvalno shvatili. Krivu Drinu niko ne može ispraviti, ali hajde da barem nove generacije učimo da ne šute, da se bore. Ljudi se ovdje guše od nepravde od onoga što nam nameću.

Kad opet razmislim, nemojte ovdje biti više od prosječnog, nemojte ovdje govoriti istinu, nemojte ovdje tražiti pravdu, jer ovdje nema pravde, ovdje mozak ne vrijedi ništa, ovdje je najbolje da ćutimo, jer u suprotnom naše tijelo može završiti u nekoj od rijeka BiH. Osim, ako ste u bliskim odnosima sa nekim od političara, onda vam je siguran život potpisan.

Pitali su me šta je Bosna, rekla sam im istinu te su i meni stavili ruku na usta.

MEDINA ČOLAK IX r.

Pozivamo sve mlade da nam se jave sa svojim tekstovima, idejama, pitanjima, prijedlozima, sugestijama.

Novikonjic.ba

ocijeni
(3 glasova)