MIRSAD ČUKLE: KONJIC JE GRAD LJEPOTE I GRAD HISTORIJE (II dio)

Sve ljepote ovoga svijeta mogu se naći na širem prostoru Konjica.

Kad je stvarao svijet Stvoritelj je na ovom mjestu spustio najljepše planine i doline, izvore, rijeke, jezera, polja, kanjone, šume, pećine...Toliko ljepote (i historije) smještene na tako malom prostoru, prava je rijetkost u svijetu.

Nadmorska visina općine kreće se od 270 do 2.155 m i na ovom prostoru nalazi se davno opisano bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Prenj, Visočica, Bjelašnica, Bitovnja, Zac planina, Ljubina, Tisovica udomiše veliki broj endemnih biljaka (47) i životinja…”područje Zlatara i Vrtaljice uistinu je pravi botanički vrt, sa obiljem rijetkih, endemičnih i reliktnih vrsta biljaka i njhovih zajednica…”, konstatovao je akademik Sulejman Redžić u časopisu “Mostovi” (Konjic, br.11.,juni 2005.). U svome tekstu prof. Redžić, pored ostalog, dalje piše: ”Melendorfova žumenica Alyssum molenderfianum, prava je svjetska baština, genofond od neprocjenjive vrijednosti, ovo je pravi stenoendem. Raste u veoma uskom području okoline Konjica, a uzvodno uz Neretvu dopire do Glavatičeva…Konjičani nisu ni svjesni kakva rijetkost raste nadomak njihovih kuća i koliko vrijedan genofond za buduće generacije”. Prof. dalje nabraja rijetkosti u dolinama Trešanice, Neretvice, Seončice, Baščice, Krupca, Lađanice… Ovi vodotoci, sa svojim vodopadima, kao krvne žile na području cijele općine pletu najljepše niti u dužini od preko 200 kilometara.


Detaljan opis grada, ljepota Konjica i okoline, ostavio nam je prvi poznati putopisac koji je prenoćio u Konjicu 24.3.1658.godine, a to je Francuz Kikle. Kao kruna, okosnica svekolike ljepote, izvor života izdvaja se Neretva, Nera- Etva ili Božanska Rijeka kako su je nazivali Rimljani, koja se i sada može piti samo pet kilometara uzvodno od grada. Gornju Neretvu (tok rijeke od izvora 1.227 m n.v. do Konjica u dužini od 84 km), naseljavaju rakovi, a ona čuva još i potočnu i mekousnu pastrmku i glavaticu koja može narasti i do 20 kg težine. Neretva je ogrlica od kopna, vode i sunca, poveznica bogate, cjelokupne historije Konjica. Gornji tok Neretve zbog svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti predstavlja područje visokih prirodnih vrijednosti do danas sačuvanih u izvornom obliku. Među hidrološkim draguljima izdvaja se Džajića buk.Tu su još i mnoge klisure i kanjoni, brzaci, slapovi i vodopadi, obilje izvora zdrave vode i atraktivni masivi Prenja, Čvrsnice, Treskavica, Visočica i Bjelašnica, sve to odslikava da je priroda na ovom malom prostoru bila izuzetno izdašna.


Gornja Neretva činiće okosnicu i dva buduća nacionalna parka. Još prije 50 godina (1958.god.) država je pod zaštitu stavila klisure na Neretvi : Čeljina, Gradina, Mrka stijena sa tzv. Gradom Hercega Stjepana, Krstac, Hotovska brda i Veletin, Djevičin vir, te izvore Gornji i Donji Krupac. Kao geomorfološki spomenici prirode pod zaštitom države bili su izvor Pridovice kod Uloga, pećina Vrpeć u Bjelimićima i Zbrđanska pećina veličine oko 2 ha...U ovom dijelu Neretve su i poznati virovi Tihalj, Knežak i Đavolje oko. Uz obale gornjeg toka Neretve nalaze se mnogi prirodni fenomeni i veoma vrijedni spomenici hidrološko – geološke i ekološke raznolikosti.


Za jednu takvu rijeku sve bi dali Las Vegas, Pariz ili London, ali je nemaju. Ona je radost za ribolovce, plivače, šetače, penzionere, slikare, pjesnike, đake. ..Zadivljen plažama Neretve francuski putopisac Kikle još 1658. zapisa „Nije krivica Konjica što će postati hercegovačka Nica“. Drugi su pisali da je ovo grad između cvijeta i snijega, ljepotan na vodama, grad bogate kulturne tradicije i sl.


BORAČKO JEZERO, najveća je prirodna vrijednost na području općine pa i cijele BiH, udaljeno je od Konjica 21 km (30 minuta), Sarajeva 77 km i Dubrovnika 246 km, O njegovom postanku ima više shvatanja, ali ledničko jezero je to, zapisali su ugledni naučnici Cvijić, Mihić i dr. Nalazi se na 402 m n / v, površina mu je 0,26 km2, dužina 786 i širina 502 m, srednja dubina 10,3 m, dužina obale 2,4 km. Važno je reći da prosječno svaka dva mjeseca dolazi do putpune izmjene vode u jezeru, u toku zime još i brže. Temperatura vode tokom ljetnih mjeseci iznosi oko 18 stepeni, a providnost oko 5 m. Jezero je okruženo četinarskom i listopadnom šumom, u njemu živi osam vrsta riba, potočna, jezerska i kalifornijska pastrmka, šaran, kljen, babuška, gagica i pliska.Rijetkost ovoga jezera je brojna populacija dekapodnog raka koji je obilježje čistih voda, tako da je ovo pravi raj za kupače, šetače i ribolovce. Prvi objekat sa 20 postelja ovdje je 1934. napravilo Društvo prijatelji prirode iz Sarajeva.
Međutim, takvu ljepotu trebali bi svi malo bolje čuvati i cijeniti. Mjerenja pokazuju da se Jezero smanjuje i ono će za oko 800 godina nestati, ako se ne zaštiti od nanosa i drugih načina uništavanja, kažu stručnjaci. Boračko jezero, glavna ličnost u istoimenom filmu Dinne Kasala poručuje: “Moje vrijeme je isticalo. U meni je raslo nešto što mijenja moju bit. Strukturu. Znaci i signali - da li je to krajnji domet čovjekovih istraživanja mojih nastojanja da mu skrenem interes prema suštini - da nestajem brzo, mnogo brže nego što misli.”


IDBAR je imao nekoliko staroslovesnkih svetilišta Djedova glava, Zatrijebić, Kuk, Borike i Uborak, a i sada postoje ostaci srednjovjekovnih gradova Dbar i Borovac.U Baščici živi potočna pastrmka, a iznad Idbra dolaze divokoze, selo ima oko 100 izvora vode od kojih su ljekoviti i najpoznatiji Had, Vrtline, Barica, Resnik, Studenac, Baščica i dr. Na ulazu u selo stoji brana, koja je sagrađena jula 1959., punjenje vodom počelo 31.8.1959. i obustavljeno je zbog pucanja brane koja je visoka 38 m. Ova lučna brana prva je brana kupolnog tipa izgrađena do tada u Jugoslaviji.


Dolinu Neretvice ili Klis čini oko 50 sela, kraj je dobio naziv po rijeci Neretvici ili Maloj Neretvi, koja se od izvora do ušća, na putu dugom 27 km, sa 1 580 m spusti na 350 m n / v, umiri se tek na putu kroz Goransko polje i praveći malu deltu, ulijeva u Jablaničko jezero u Buturović Polju, gdje se tradicionalno održavaju proljetni i jesenji vašar, 6. maja, odnosno 18. oktobra.Kraj je poznat po proizvodnji zdrave hrane, kvalitetnom voću i povrću, a posebno je prepoznatljiv klišanski paradajz, kruške, trešnje, kesteni, borovnice, med i šljive. Ovaj kraj pamte svi ljubitelji lijepe prirode, lova, ribolova, čiste okoline, zatim po mnogobrojnim izvorima zdrave vode, tu je i poznati rudnik pirofilita, a Bitovnja i Zec - planina, u svijetu su poznati kao područja najbogatija bobičastim voćem,borovnica, malina i brusnica. (Zoran Bibanović:Turizam u BiH) . U dolinu Neretvice stiže se preko visećeg mosta u Ostrošcu ili preko mosta Čelebići – Lisičići. U ovom kraju, pored džamija, nalaze se i katoličke crkve Kostajnica, Solakova Kula, Obri, Bare i crkva Žitače.

Dolina Neretvice ili Klis zauzima površinu od oko 400 m2, što je trećina teritorije općine Konjic, koja je oivičena vrhovima Zec - planine, Bitovnje, Studenske planine i Bokševice, a graniči sa općinama Jablanica, Prozor – Rama i Fojnica. Osim izvora Neretvice (1580 m n.v.), atrakcija ovoga područja su pašnjaci na visoravni Bitovnje, koji prošarani bojama borovnice, brusnice, planinskog cvijeća, smreke i šumskih jagoda, izgledaju kao pravi bosanski ćilim. To je i prava tvornica ozona, oaza tišine i zelenila.


Kulturni razvoj Konjica za vrijeme osmanske vlasti opisao je Dr Fehim Nametak u časopisu Islamska misao, god XIII broj 147-148, mart-april 1991.godine. Prve podatke o Konjicu za vrijeme osmanske vlasti susrećemo u opširnom popisu hercegovačkog sandžaka za 1477., a zatim u popisu kliškog sandžaka za 1537.godinu. Dr Nametak u svome radu govori o podizanju i rušenju samostana 1524, o gradnji džamija, mekteba, hanova, kupatila, mostova, o zanatima, o djelovanju kaligrafa (Salih i Derviš Gače, Sejfulah Proho, Mustafa sin Abdullaha al-Bosnevi al-Belgradčikli i dr.), na kulturnom planu ističu se muderiz Proho, Pajić, Humo...Od zanata prisutni su bili kovači, zidari, tesari, stolari, kamenoresci, bojadžije, kazandžije, kujundžije, tabaci, mudželiti-knjigovesci.U Parsovićima je nađen najstariji astrolab u BiH, a u Konjicu je djelovao izvjesni Muhibić astronom, koji je bio učitelj poznatom sarajevskom astronomu, muvekkitu i historičaru Salihu Sidkiju Hadžihusejnoviću Muvekkitu (1825-1888.).


Kao učenjak toga vremena izdvaja se Hadži Salih Gaće (Konjic 1863.- Konjic 23.12.1936.), koji se školuje u Konjicu, u Sarajevu 1887. upisuje Kuršumli medresu, a 1886. odlazi u Carigrad u medresu. Kao muderiz u Konjicu je radio od 1893.do 1899. Otac ef. Gaće Derviš završio je sarajevsku medresu i kao učenik prepisao tri knjige 1855,1858 i 1859., a potpisivao se ovako : Siromašni rob, Derviš sin Mustafin iz Belgradžika (Konjica). Pajić Nasih, tj. Hodža Kadri, školovao se u Konjicu, Sarajevu i Carigradu, bio je toliko ugledan da je na glasanju 28.11.1909. bio kandidat za reis-ul-ulemu BiH. NasihPajić rođen u Gornjoj Bijeloj u 6-oj deceniji 19.st., u rodnom gradu završava osnovno i srednje obrazovanje, a dolaskom austrougarske vlasti seli u Istanbul gdje je stekao visoku naobrazbu. U Kairu je živio pet godina, a u Parizu je izdavao časopis Tereki - Napredak. Umro je u Ženevi 1918.


O ugledu tadašnjeg Konjica govori i podatak da je na glasanju 11.1.1910. kandidat za reisa bio Sadik Džumhur iz Konjica.Sejfulah Proho (1892-1932.)u Konjicu je učio pred muallimom Gačom Derviš efendijom (umro 1870.), školovao se u Sarajevu i Istanbulu, a napisao je oko 40 djela na turskom, arapskom i bosanskom jeziku.


(nastavlja se)

ocijeni
(1 glas)