LIKOVI SUGRAĐANA: Velid Gagula, dobitnik Povelje sa zlatnim grbom općine Konjic

Razgovarali smo za naše čitatelje danas sa sugrađaninom, Velidom Gagulom, profesorom u Srednjoj školi Konjic, koji je podjelio svoja razmišljanja i ideje o tome kako unaprijediti zajednicu i bolje međuljudske odnose.

Toliko rezultata i hobija ovoga svestranog sugrađanina teško je predstaviti u jednom tekstu. Kao samostalni autor i izdavač, Velid Gagula, priredio je za štampu osam knjiga, čija tematika je vezana za kulturne i historijske vrijednosti Konjica i okoline. Dao je veliki doprinos u realizaciji monografije i filma o sportu u Konjicu.

Kao samostalni autor uradio je filmove: „Graditi mostove“, (Festival jednominutnog filma Požega „Gradimo mostove“). Na internacionalnom festivalu u Ankari, kao autor filma, predstavljao je Konjic i Bosnu i Hercegovinu. Sličan film o obnovi ćuprije prikazan je na međunarodnom arhitektonskom festivalu u Istanbulu. Film „Novi život stare ćuprije“ je jedna kompletna priča o nastanku ćuprije simbolu Konjica do današnjih dana, također prikazan u Istanbulu. Film „Tradicionalni običaji u BiH“ rađen je u saradnji sa KUD „Preporod“. Vezano za Konjic i njegove vrijednosti uradio je mnoge dokumentarne filmove: Stari Konjic u sjećanjima, Nestali vinogradi, Stari zanati u Konjicu, Uspomene iz starog Konjica, Društveni dom u Konjicu, 111 godina sporta u Konjicu, Lazar Drljača stanovnik univerzuma i dr. Pored bogate video-arhive uradio je preko 1000 kratkih video zapisa o Konjicu. Učestvovao je na polumaratonskim utrkama u Sarajevu, Splitu, Slavonskom Brodu, Šujici, Zagrebu... Učestvovao je na Svjetskom veteranskom prvenstvu u planinskom trčanju na Sljemenu – Zagreb, a kasnije na mnogim trail utrkama na Bjelašnici, Igmanu, Čvrsnici, Jahorini, Prenju. Svoj doprinos univerzalnim vrijednostima dao je na svom radnom mjestu profesora u Srednjoj školi u Konjicu. Posebno se izdvaja model rakete koji je isproban javno na gradskom stadionu i na poligonima. Tu je i konstrukcija aviona na daljinsko upravljanje.

Za svoj doprinos na promociji vrijednosti općine Konjic dobio je najveće javno priznanje – Povelja sa zlatnim grbom općine Konjic. Velika njegova želja je, da se na našem području finansira projekat jedne samoodržive energetske kuće sa korištenjem obnovljivih izvora energije, gdje bi se moglo ustanoviti u kojoj mjeri je to primjenjivo za naše uslove, što bi imalo veliki značaj za buduću energetsku strategiju našeg grada i okoline.

NK: Portal Novikonjic.ba već godinama prenosi Vaše video i fotografske snimke Konjica kojima vješto približavate sve ljepote grada i okoline. Da li trebamo još više poboljšati naše životne uslove i na koji način?

GAGULA: Zahvaljujem Vam na ukazanom povjerenju da mogu iskazati svoja razmišljanja o načinima kako poboljšati civilizacijske i ljudske tekovine življenja u našem gradu.

Prije nego što pređem na ta iskazivanja moram da kažem neke opšte odrednice koje važe za sve konkretne slučajeve. Ako imamo namjeru da poboljšamo uslove života u našem gradu moramo za njih da imamo jasno definisan cilj, jer često ne znamo šta hoćemo pa lutamo.

Dalje, moramo biti uporni i istrajni u namjeri da ostvarimo cilj, a na bazi poštovanja zakonskih propisa, ljudskih vrijednosti i moramo biti hrabri. Svako od nas ima dosta sposobnosti, moramo doći do njih, osloboditi ih, jer se tada javlja snaga koja ruši barijere. Navest ću primjere očeva tragično nastradalih mladića Davora Dragičevića i Dženana Memića, koji znaju šta hoće, uporni su, hrabri, potpuno usmjereni ka cilju i kao takvi uzdrmali su region. Dakle, pojedinac može da ima jaku moć, a sada zamislimo 100-tinjak ljudi sa takvim pristupom mogli bi napraviti čudo. Primjer toga je i Semir Osmanagić, koji je hrabro izdržao sve pritiske i neprihvatanja i iz ničega učinio Bosnu i Hercegovinu poznatom u svijetu. Sada napreduju, kupili su zapušteno zemljište, stvorili interesantan zabavni park, dobijaju prihode od toga, izdržavaju se i napreduju u novim istraživanjima.

NK: Koji bi bili sljedeći koraci?

GAGULA: Sljedeći korak, po mom shvatanju, je da odredimo prioritete u našoj sredini, koje moramo izvršiti da bi živjeli kvalitetnije. Ja bih to uradio ovako: otvorio bih „evidencione kartone“ u koje bi evidentirao, npr. datum kada je neko prijavio prioritet, napisati šta treba tu da se izvrši, koje su kočnice toga, sa datumima aktivnosti u prevazilaženju problema i tako korak po korak stalno atakovati na taj evidentirani problem. Također, evidentirati sve važne stvari u gradu koje su potrebne da bi grad kvalitetno funkcionisao.

NK: Koji su to važni prioriteti grada?

GAGULA: Jedan od prioriteta u našem gradu koji treba hitno rješavati je problem grijanja. Sadašnji način na koji se građani griju nije adekvatan, ni vremenu ni prostoru u eri modernih tehnologija. Uglavnom se koristi ogrjevno drvo, siječe se puno šume, cjepanice se slažu ispred zgrada što ne priliči gradu koji teži da bude turistička destinacija. Bilo bi lijepo sa psihološke i ekološke strane da i mladi ljudi učestvuju u pošumljavanju naše okoline.

Živimo u regiji sa velikim brojem sunčanih dana u godini, a skoro nikako ne koristimo te blagodati. Učenicima za primjer pokazujem, kako se čak i u Švedskoj koristi solarno grijanje, a kod nas ne. Ne koristimo nikako obnovljive izvore energije što je trend u svijetu, nema inicijativa i napora da se to počne realizirati. Ja sam u školi sa učenicima učestvovao u realizaciji maketa i uređaja solarnih kolektora i vjetrenjača kroz časove praktične nastave. Osvojili smo treće mjesto u BiH za najbolju školsku praksu, dok mi je ove školske godine onemogućeno da imam ove časove.

U prvo vrijeme svakako ne bi mogli u potpunosti koristiti obnovljive izvore energije, niti bi odmah mogli eliminisati ogrjevno drvo, ali u ukupnom zbiru, moramo se boriti, biti uporni da nađemo civilizacijski način grijanja za naš grad. Opet ponavljam, kada imamo cilj, imamo jaku želju i uporni smo u tome onda ćemo ga i ostvariti. To može ostvariti bilo koja interesna grupa koja želi boljitak grada, ne nužno politička ili rukovodeća, jer ako ona stalno ukazuje na nešto, istrajna je, onda rezultat mora doći.

NK: Apsurdno je, da poslije rezultata kojeg ste postigli sa svojim učenicima ove školske godine Vam je onemogućeno da uopšte imate časove ove vrste. Znamo da ste uporni i da ne odustajete. Kako Vi vidite bolji ambijent za našu mladost?

GAGULA: Naša sredina mora da iskaže strategiju i puno veću brigu za mlade ljude. Mora im se stvoriti ambijent u kome će se pravilno razvijati, ambijent u kome će izražavati svoje kreativne sposobnosti, a ne da budu prepušteni beznađu, da najčešće provode slobodno vrijeme u kafićima, kladionicama, na ulici i slično.

Napominjem, da u mladim ljudima postoje veliki potencijali koji ostaju neiskorišteni. Treba stimulisati otvaranje nekih kreativnih radionica i klubova tehničke kulture, što danas uopšte ne postoji u gradu. Mladi se trebaju spremati za budućnost i nove tehnologije, ali trebaju znati čuvati i našu tradiciju. Zamislite, u vremenu kada se pozivamo na našu tradiciju u gradu postoji velik broj identičnih kafića, bez sadržaja i ostalih objekata za laku zabavu (neka i toga, a ne samo to), a nemate npr. ni jedne originalne bosanske kafane, sa pravim bosanskim ambijentom, sa poslužiteljima u narodnim nošnjama, sa isključivo tradicionalnom narodnom muzikom, što bi doprinijelo očuvanju tradicionalnog identiteta i jedan lijep prilog turističkoj ponudi grada, jedna osobenost. Također, među mladim ljudima treba stvoriti masovnost bavljenja sportom, raditi na tome. Tu mora postojati organizovana grupa sportskih pedagoga koja bi to sprovodila.

NK: Konjic nosi epitet turističkog grada. Da li dovoljno radimo na tome i može li to biti bolje?

GAGULA: Pogodnosti naše sredine i okoline gdje živimo su takve da imamo velike mogućnosti za proizvodnju zdrave hrane i promociju turizma. Nedavno održani FOOD FEST je pokazao na svojim izložbenim štandovima da imamo puno vrijednih ljudi sa kvalitetnim prirodnim proizvodima. Moramo znati naći način da to sve objedinimo u jedan brend – konjički, da napravimo uvezanost i organizaciju za promociju i veći izvoz proizvoda na inostrano tržište. Također, turizam razvijati kao opšti interes tj. privrednu granu, da razvijemo strategiju kojom prihodi od turizma idu na dalji razvoj infrastrukture i objekata turizma, čime se prihodi još dalje uvećavaju. Dakle, da od turizma imamo korist kao društvo, a ne samo grupa ljudi. Imamo najljepšu planinu na Balkanu – Prenj i ne znam koliko smo uporni u tome, a čini mi se da smo to ostavili po strani, da se planina Prenj i okolina proglasi nacionalnim parkom iz čega slijede sve one pogodnosti što to podrazumijeva.

U našem gradu postoji jako puno automobile. Ne znam da li postoji strategija da im se nađe odgovarajući smještaj. Česta su parkiranja automobila po trotoarima i izgleda da ne pomažu nikakve kazne. Možda bi trebali duž krajeva trotoara postaviti neki jednostavni i estetski vid zaštitne ograde te rješiti problem dostave proizvoda u objekte duž trotoara. Razmišljati o postojanju većih parkirališta i podzemnih garaža, jer ponavljam, Konjic teži da bude turistički grad i automobili trebaju biti uredno postavljeni na adekvatna mjesta. Težiti u tom smislu da u gradu bude još više cvijeća i zelenila.

NK: Šta po Vama još nedostaje našem gradu?

GAGULA: Nažalost, naš grad nikad nije imao svoj Arhiv. Za vrijeme Austro-Ugarske formirana je jedna bogata arhiva, sa dokumentima koji su se jedno vrijeme čuvali u Repovačkoj džamiji koja je služila i kao skladište robe. Već tada su se ti dokumenti koristili za razne svrhe – za pravljenje koncepata, fišeka, potpale itd. Danas kada imamo puno bolje tehničke i prostorne mogućnosti nemamo mjesto gdje bi čuvali našu duhovnu i civilizacijsku supstancu grada. Tako propada mnogo dokumenata, foto, video, audio građe i ne ostavlja se za budućnost. Također, ne znam da li je iko ikad uputio negdje inicijativu da se oformi Arhiv grada. Ako nije, toplo preporučujem.

Novikonjic.ba

ocijeni
(2 glasova)