Dragi naši roditelji, ne mogu Vam oprostiti!

Došlo je do grla, rečenica je koju sam danas izgovorila u programu radija. Dok sam u ulozi “malog čovjeka” iz radija pričala o problemima penzionera, ljekara i pacijenata, pitala sam se, a gdje je raja s fakulteta?

Nama je dobro dok čekamo pred ambasadama vize za budućnost, penzionerima nije dobro, pardon, zar to nisu roditelji, nane i djedovi onih što u redovima stoje pred ambasadama?

Pacijenti koji mole za život i oni su nečiji roditelji, a ljekari naši profesori.

Svima njima je stalo do boljeg sutra nakon 22 godine, samo nama nije, mi ispijamo kahve od njihovih crkavica i tračamo prolaznike.

U domovima putem društvenih mreža kukamo kako smo ugroženi, kako nam nije dobro i eto, jadni mi, o nama niko ne brine.

“Mladi akademci” brine se o djeci, starijima i ljudima koji nisu sposobni. Odrasli i intelektualno sposobna osoba treba brinut o sebi. Mi očigledno nismo sposobni. Mrsko nam je da kažemo DOSTA JE!

Na protestima jedna od gospođa iz Sarajeva je rekla, kako je tu zbog svoje djece. Kakve djece?

Lijene bagre što sjedi u udobnom domu i ždere sve što joj se servira. Živimo od Vaših penzija i čekamo kad će nam pasti s neba prilika iz stranke ili negdje u Evropi. Da pitamo nisu nas naučili klimoglavci u obrazovanju, a i kad bi imali priliku, mnogi ne bi ni znali šta pitati.

Dragi moji roditelji,

Ne mogu Vam oprostiti što ste odgojili generaciju lezihljebovića i naučili da žive od Vaših 300 KM. Ne mogu Vam oprostiti što ste nas naučili da samo postoji pasoš i granični prijelaz, pa ste danas umjesto nas, Vi stajali pred institucijama voljene nam države.

Nek ste Vi nama utkali nacionalni sistem vrijednosti, za egzistencijalni nije bitno!

Naučili ste nas da svake dvije godine izlazimo turistički na izbore i glasamo “za svoje”.

Zajedno s nama i Vi ste krivi, nikakva Evropa, nikakva država jer država smo mi, a ne oni koje biramo.

Koga psujemo dok uzvikujemo slogane podrške “svojima” sa sve trubama i kolonama automobila kojim se vozamo za cenera što je stranka dala?

Jel’ nam cener cijena?

I na kraju dragi roditelji, ne mogu da Vam oprostim što svake dvije godine gurate tinejdžere u prve redove predizbornih skupova i zaglupljujete im mozak.

Ne mogu oprostiti sebi, tebi, nama i vama što smo idioti već 22 godine.

Mreža za izgradnju mira/Anisa Mahmutović/Novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)