MIRSAD ČUKLE: Djeca Konjica na margini su društva

FOTO: VIPK FOTO: VIPK

Djeca imaju pravo na igru i razonodu primjerenu njihovoj dobi propisano je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

Igra je sastavni i važan dio djetinjstva jer pridonosi cjelokupnom psiho - motoričkom razvoju djeteta. Važan dio igre na dječijim igralištima i igraonicama je aktivnost kojom djeca kroz igru uče savladavanje izazova.

Lijepo napisano, ukazano na značaj djece i važnost igre u zdravom odrastanju i odgoju djece, ali za proteklih 70 godina, to još nije stiglo od sjedišta UN do Konjica.

Dužnost svih nas je, posebno onih koji na bilo koji način neposredno sudjeluju u stvaranju uslova nužnih za sigurnu igru djece na dječijim igralištima i u igraonicama, osigurati djeci ostvarenje njihovih prava. Obećanja ove vrste svih konjičkih političkih stranaka i same vlasti, data su više puta, ali samo dok traje predizborna kampanja. Dokle tako?

Općina Konjic, prema Popisu 2013. godine, ima 1.046 djece od 0-4 godine, 1.237 djece od 5-9 godina i 1.390 djece od 10-14 godina, što ukupno iznosi 3.673, od čega je muške 1.830 i ženske djece 1.843. Mladih od 15-19 godina ima 1.851., što je ukupno 5.524 djece i mladih koji čine 22% stanovništva.

Ova djeca nemaju ni jednog cm2 otvorenog, uređenog, lijepog, čistog, svima dostupnog, bezbjednog parka niti igrališta, osim igrališta na Vardi iznad škole, koje bi moglo zadovoljiti strožije kriterije.

Mobilijar u tzv. parku na Luci, u Koloniji i u Trešanici je polomljen. Četiri ljuljačke su u funkciji, znači jedna ljulja na 918 djece, pa za jednu minutu ljuljanja konjičko dijete treba čekati u prosjeku 15 sati. Nedostatak parkova i igrališta, kao primjedbu Konjicu stavljaju čak i turisti.

Pitanje organizovanog slobodnog vremena je i pitanje slobodnog, besplatnog pristupa svoj djeci sportskim terenima i kulturnim udruženjima. Članarine u klubovima, likovnoj i muzičkoj školi i dr., iznose od 20 do 30 KM mjesečno, kursevi stranih jezika, informatike i dr. koštaju i do 300 KM, što je rezervisano samo za oko 500 najbogatije djece, čiji roditelji to mogu plaćati i koji djecu dovoze skupim limuzinama.

Sportske školske sale su ljeti dobro zaključane, a ulaz u gradsku dvoranu se plaća.

Djeca iz tri nebodera na Radavi, odrastaju nevidljiva, stiješnjena u betonu, između ogromnih kamara drva, između parkiranih automobila, između magistrale i Neretve, posebno su zanemarena, imaju sve uslove da budu frustrirana, destruktivna, depresivna, nervozna, otuđena.

Stručnjaci kažu da mladi čovjek kojem nisu osigurani uslovi za kreaciju, kreativnost, okreće se ka destrukciji, to potiče devijantno, asocijalno, delikventno ponašanje. Veza između mentalnih problema i društvene marginalizacije, nezaposlenosti, beskućništva, i poremećaja koji nastaju zbog zloupotrebe droge i alkohola, priznata je rezolucijama Savjeta Evrope i SZO iz 1975. godine.

Površine namijenjene djeci ne da se povećavaju nego se u Konjicu smanjuju, primjer za to je djeci oduzeti sportski poligon u Trešanici. Članovi Udruženja Volonteri i prijatelji konjičke regije (VIPK) skrenuli su pažnju javnosti na ovaj problem, borili se svojski da ga vrate djeci, privedu namjeni, molili za pomoć pojedine općinske vijećnike, održavali sastanke sa nadležnima u općini i mjesnoj zajednici, pisali međunarodnim organizacijama, organizovali pisanje peticije građana, ali općinska birokratija bila je jača. Prostor je oduvijek bio, a i sada se u gruntovnici vodi kao sportski poligon od 420 m2, ali još uvijek ga naseljavaju limeni ljubimci, njihove drage vektre, mercedesi, škode i drugi automobili.

Na igru djece i igralište prije rata, podsjeća samo jedan stari koš. O tome smo razgovarali sa Adisom Muhibićem, predsjednikom Udruženja VIPK, koji je za sanaciju poligona bio osigurao 5.000 KM, ali sredstva su vraćena donatoru Centru za promociju civilnog društva (CPCD), jer je općina Konjic onemogućila upotrebu ovog novca namijenjenog djeci.

“Pokrenuli smo građansku inicijativu pod nazivom „Vratimo sportski poligon djeci Trešanice“, te smo 13. 7. 2009. godine prvi put razgovarali sa predstavnikom vlasti, šeficom Odsjeka za prostorno uređenje i građenje općine Konjic. Prikupili smo oko 320 potpisa podrške građana,a reakcija općine uslijedila je tek naredne godine. Komisija za bezbjednost saobraćaja svojim zapisnikom od 2. 7. 2010. godine predložila je „miksanje terena“, tj. pola parking, pola poligon. Vođeni usmenim obećanjem od 26. 2. 2012. godine pisali smo predsjedniku Kluba vijećnika SDA u OV Konjic i predsjedniku Komisije za pitanja mladi, ali bez rezultata. 2013. godine pokrenuli smo projekat “Zaštitimo sretno odrastanje”. Za sanacije ovog poligona kroz Program malih grantova CPCD osigurano je 5.000 KM, napravili smo projekat ali, tada iz općine traže od nas projekat o načinu korištenja igrališta, traže „Idejni projekat ograde“. VIPK je prihvatio prijedlog općine da u periodu od 09-16:00 sati, to bude prostor za dječiju igru, a od 16-09:00 sati parking za vozila, kao i prijedlog da polovina igrališta bude parking, a pola igralište, ali predstavnik stanara 16. 12. 2013. godine, odbio je da potpiše ranije prihvaćeni Protokol”, rekao nam je gospodin Muhibić.

Ima li sluha, ima li nade za djecu Konjica?

Na 5. sjednici Općinskog vijeća Konjic (6. 7. 2017.), vijećnik, Ajdin Tinjak uputio je inicijativu za adekvatno uređenje zelenih površina u Konjicu, za „Parkove po mjeri djeteta.” – da parkovima u Konjicu vrate estetsku i rekreativnu funkciju, postavljanja sprava za fitnes i prilagođavanje pojedinih parkova djeci školskog uzrasta kroz idejna rješenja za male košarkaške terene, površine za skejt staze, teren za stoni tenis; voditi računa o djeci sa posebnim potrebama, te planirati postavljanje ležećih policajaca, te definisanje pješačke i biciklističke zone“, stoji u inicijativi.

U općinskom budžetu za 2016.-tu i 2017.-tu predviđeno je po 20.000 KM za „Igralište, parking i režim saobraćaja u CŽR“. Međutim, sve još stoji u mjestu, dokle? Da li su djeca najvažnija ili su to pojedini tajkuni i moćnici koji su iznad i izvan zakona?

U bh postraumatskom društvu evidentna je nepravda, nezakonitost, razočarenje, nasilje, socijalno raslojavanje, siromaštvo, nezaposlenost, bolesti ovisnosti, djeca i mladi su usamljeni, diskriminisani posebno oni iz seoskih i svi iz siromašnijih porodica, bez odgovornosti za sebe i za zajednicu, bez uzora i pravih ideala i idola.

Baš u takvim uslovima potreban je pojačan nadzor, briga i ulaganje u djecu i mlade, borba za zdravo tijelo i duh mladih. Problem mentalnog zdravlja na globalnom i nacionalnom nivou je zasigurno jedan od najaktuelnijih i veoma ozbiljnih problema, čije posljedice osjeća cjelokupno društvo i država danas, ali još oštrije će osjećati u skoroj budućnosti.

Kada će Konjic postati dio svjetskog pokreta za djecu „Gradovi-općine po mjeri djeteta“, da li su nadležni čuli za UNICEF, za univerzalna prava djeteta, za evropske projekte Djeca prije svega, Glas djece, Program za djecu ulice, Dječiji parlament i dr.?

Da li se za OV prave redovni izvještaji o stanju djece i njihovih prava, kada će djeca u ovoj zajednici biti u središtu planova razvoja, da li nadležni znaju da je dobrobit djece krajnji indikator zdravog društva. 22% djece i mladih u općini Konjic zaslužuju mnogo veću brigu i pažnju društva, imaju pravo na najmanje toliki procenat sredstava od 21.238.278,00 hiljada ovogodišnjeg općinskog budžeta.

MIRSAD ČUKLE/Novikonjic.ba

ocijeni
(3 glasova)