FELJTON NOVIKONJIC.BA (13): Na tragu dobrih ljudi – ZUKO DŽUMHUR

FOTO: Google FOTO: Google

Redakcija portala Novikonjic 20. jula 2017. godine počela je objavljivati feljton publikacije „Na tragu dobrih ljudi“ koju je priredio autor, Ibro Hero iz Konjica u organizaciji tima Koalicije za borbu protiv mržnje „Peace Buliding“ Konjic.

"Ovo je priča o ljudima koji su imali snage da ostanu ljudi u neljudskim vremenima, da pomognu svojim komšijama i ljudima druge nacionalnosti, a većinu njih i nisu poznavali. Zbog nesebičnog zalaganja za zajednicu i društvo u cjelini dovoljan je povod i inspiracija da takve ljude imenom i prezimenom potražim te u konačnici sva njihova dobra djela evidentiramo u pisanoj riječi.", kazao je Hero za portal Novikonjic.ba.

Zuko Džumhur

Bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist. Zuko je rođen 24. 9. 1920. godine u Konjicu, a umro 29. 12. 1989. godine u Herceg Novom, u Crnoj Gori. O čovjeku kao što je Zuko manje više se sve zna. Pa ipak, kroz naredni prilog sve ono što čovjek i nije uspio dokučiti o Zuki, kazao je Zuko sam o sebi. Bolje rečeno, skromnost pršti na sve strane.

INTERVJU SA ZUKOM DŽUMHUROM

U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz jednog intervjua (70 – ih godina XX stoljeća) sa Zukom Džumhurom.[1]

  • Za Vas kažu da ste dobar čovjek?

„Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje, to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla sa jednim od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali.“

  • Pa zar to nije glavna odlika dobrog čovjeka, da nadzire i kontroliše svoje zlo?

„Možda i jeste, ali ako već pričamo o meni to ne mogu reći ja, samo neko drugi. Ja u sebi nosim neke druge ideje. Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi. Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih kvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku.

Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta toga biskanja, da je loš karakter naš duševni korov. Ti ga pljeviš, a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane do kraja, ali nikada ne smiješ prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš samog nekog nasmijanog i smirenog sebe. I tu ti je možda ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh. Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh. Razvučeš ove svoje žvalje od uha do uha i kažeš sebi: „Pa jebem mu miša, možda baš i nisam ispao tako loše…“[2]

[1] www.gracija.ba/novosti/18392

[2] buka (c) Centar za informativnu dekontaminaciju mladih Banjaluka. www.gracija.ba/novosti/18392

Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)