Kojeg je roda imenica Velež?

Dvojba oko pisanja imenice Velež, odnosno je li Velež muškog ili ženskog roda, duga je najmanje pola stoljeća. Podsjećajući na tekst Alije Nametka, objavljen tim povodom 1967. godine, upućujemo nadležne uprave i službe u Mostaru da barem oni ne pišu pogrešno – a pišu, i to stalno – ime ove planine, jer ako niko drugi, Mostarci bi trebali znati da “na Veleži magla leži”.

Među imenice koje se sklanjaju po dvjema deklinacijama spada i vlastito ime Velež. To je ime jedne od najviših planina u središnjem dijelu Hercegovine i ime dvaju nogometnih klubova (u Mostaru – prvoligaš i u Nevesinju – mjesni klub). Planina Velež je bez ljudskih naselja, ali čitav jedan niz naselja ispod Veleži, a iznad mostarske kotline, naziva se Podveležje i njegovi etnici Podvelešci (jednina za muški rod Podveležac, za ženski rod Podveleška).

Prof. dr Tvrtko Kanaet u monografiji Podveležje i Podvelešci piše: “Podveležje je dobilo ime po planini Velež. Sama planina je ženskog roda. Vrlo često se čuje pogrešno: “u Veležu” i sl. Narod s obje strane Veleži upotrebljava tu imenicu uvijek u ženskom rodu. Podvelešci to redovno čine. U svojim ‘kajdama’ pominju je uvijek u ženskom rodu. I za Nevesinjce je Velež ženskog roda. Oni zovu vrhove Veleži: Mala VeležVelika Velež i Zapadna Velež.

Prikupio sam neke njihove kajde iz kojih se to jasno vidi:

O Veleži, ti se oborila,
što si moje zlato zaklonila...

Burazeru, hajde makni brže,
kobila ti u Veleži hrže.”

U svagdašnjem govoru u Hercegovini, osobito u onom dijelu koji je blizu Veleži, ova je riječ: u ženskom rodu kad se govori o Veleži kao planini: “Ufatila se kora na Veleži.” “Da đavo slomije nogu na Veleži, ja bih bio kriv!” Ali se u novije vrijeme čuje ova riječ i u muškom rodu u govoru doseljenika u krajeve oko Veleži i kad se misli na nogometne klubove u Mostaru i Nevesinju, koji nose ime ove planine.

Najveći broj riječi koje se završavaju na suglasnik ili -o < 1 muškoga je roda, tako da su one ženskoga roda mnogo rjeđe (ćud, kokoš, svijest, bol, misao < misal i sl.).

Prema tome, razumljivo je da oni iz udaljenijih krajeva sklanjaju ime ove planine po deklinaciji imenica muškoga roda, pogotovo jer i ne pomišljaju na planinu nego na nogometni klub. (Pri ovom mi pada na um ona misao suvremenog filozofa koji je konstatirao površnost znanja današnje omladine, da kad čuju ime Sofija i ne pomišljaju na glavni grad Bugarske, nego na Sofiju Loren.) Tako nastaju oblici: “Susret Dinama s Veležom”, “Pobjeda Veleža je zaslužena” i sl. ili “Veležova momčad”, “Veležovi navijači”, “Veležovo igralište” itd.

Govorna praksa iz sportskog života je izvojevala imenici Velež muški rod, što može ostati kad je riječ o nogometnom klubu, ali ime planine treba da je i dalje ženskoga roda.


(Časopis za kulturu hrvatskog književnog jezika, vol. 15, no. 2, 1967) Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)