KONJIČKA SEHARA, DAN POSLIJE: Ukrajinsko folklorno društvo ima samo riječi hvale za Konjic

PIŠE: Sanela Muhibić / Novikonjic.ba

Sinoć je grad Konjic bio prepun mladih, lijepih i nasmješenih lica. U naš grad došli su članovi i članice brojnih kulturno-umjetničkih društava u svojim narodnim nošnjama. Na Partizanovom igralištu okupilo se i staro i mlado u igri i pjesmi, jer je uvijek tako kada BZK „Preporod“ pripremi „Konjičku seharu“, ovaj put 22. po redu, međunarodnog karaktera i pod pokroviteljstvom Grada Konjica u okviru Dana dijaspore „Konjic u srcu BiH“. Cilj festivala jeste promovisanje kulturno-umjetničkog stvaralaštva grada Konjica i Bosne i Hercegovine, upoznavanje i komunikacija s drugim kulturama, druženje i razvijanje saradnje među kulturnim društvima u regiji i Evropi. Za naše čitatelje jučer smo imali LIVE prenos samog događaja, a danas razgovaramo sa predstavnicima jedne od najboljih plesnih grupa – Ukrajinskim KPD „Taras Ševčenko“ Prijepolje te Vam prenosimo njihove utiske o gostoprimstvu, defileu, koncertu i drugim lijepim stvarima.

Ivica Kulena, predsjednik ovog društva iz Prnjavora u uvodnom dijelu nam je kazao:

„Želim da istaknem, Ukrajinci su na ove prostore došli prije nekih 130 godina i prvo doseljavanje bilo je baš u Prnjavoru. Poslije su se raseljavali po drugim opštinama i po drugim državama bivše Jugoslavije. Društvo, po nekim zapisima postoji od 1904. godine i njeguje tradiciju, jezik i kulturu tog naroda. Kroz sva ta dešavanja bilo je uspona i padova društva, kao i ovaj period Korone. Tu se nekako društvo gasilo i sad smo mi Bogu hvala, ove godine malo izmjenili rukovodstvo, ušli smo ozbiljno u tu priču i nadam se da ćemo istrajati u tome, da što god je više moguće produžimo kulturu, jezik i običaj ukrajinskog naroda na prostorima Bosne i Hercegovine.

Opis nije dostupan

Kako Vam je bilo u Konjicu?

KULENA: Odlično, mi smo prezadovoljni. Da budem iskren, nisam očekivao takvu dobrodošlicu. Ja sam prvi put ovdje, putovao sam kroz Konjic i nikad se nisam zadržavao da obiđem grad i vidim kako živite ovdje. Pričali su mi da je prelijepo, a ja nisam očekivao takvu dobrodošlicu. Stvarno smo prihvaćeni kao da smo ukućani Vaši, eto šta da Vam kažem.

Jeste li zadovoljni nastupom Vaše grupe?

KULENA: Obzirom da su trenirali neka dva i po mjeseca, prezadovoljan sam i moram ih pohvaliti. Ima tu kapaciteta, odlični su bili. Bit će to još bolje. Ova grupa broji nekih petnaestak članova starija grupa, a isto tako imamo mlađu grupu nekih desetak godina i njih ima isto petnaestak članova do sada. Imaju dva puta sedmično vježbe po nekih sat i po do dva s tim da oni žele uvijek još, ali nemamo mogućnosti.

Ko Vam najviše pomaže u radu?

KULENA: Najveću pomoć imamo od sveštenika Orela Zakaljuk i njegove supruge Mirjane koja je koreograf u društvu. Kada smo radili to društvo, upravni i nadzorni odbor, gledali smo da spojimo malo starije članove i neke  mlađe. Imamo tu bračni par Bortni i Jelu koji stvarno sve posvećuju, svu snagu, ka tome, da to uspije i da se održi. Ne štede ni novac, ulažu, pomažu nam. To je ta neka treća generacija, penzioneri koji žele da ostave nešto iza sebe. Ja sam ta neka srednja generacija i ispravljam neke „krive Drine“ mojih predhodnika. Administracija je jako teška, četiri-pet mjeseci “ganjam” neku “papirologiju”, ali istrajat ćemo na tome. Pomaže nam načelnik i opština te imamo neka obećanja sa nivou RS-a, koja još nisu realizovana.

Imamo problem oko nošnji, dotrajale su. Nekada u periodu Taras Sevcenka mi smo imali po školama sekcije i brojali smo po stotinu članova i više koje smo mogli obući i djece u različitim uzrastima. Ali kroz neke periode, neki ljudi su se pojavljivali i nisu vodili računa o tome. Kroz vrijeme roba se ishabala, poderala se, tako da smo sada u prijekoj potrebi da nabavimo novu opremu, odnosno te nošnje muške i ženske. Insistiramo ka tome, pošto Ukrajinu čini jako mnogo oblasti i mnogo nošnji i ne možete igrati igru, recimo neko sa Karpata u kijevskoj nošnji. Ta neka kruna sve te igre, taj „hopak“ gdje ima mnogo solo tačaka koje mogu trajati od pet do deset minuta. Sve zavisi koliko su momci i djevojke moćni da to iznesu. To su teški koraci i moraš biti fizički spreman. Recimo, sada tražimo tu nošnju iz kijevskog rejona i to nam je neki cilj.

Oni sada su radili neke lakše koreografije, ali nije ni to lahko. To je cilj i želja tih momaka. Otac Orelo gostovao je u Odesi i oni su odnijeli prvo mjesto u Ukrajini. Toliko su bili istrenirani, tako da se nadam, ako Bog da, zdravlja i sloge među nama Ukrajincima, pomoći drugih naroda, mi smo otvoreno društvo i svi su dobrodošli. Ne pravimo nikakve razlike i ja se ne brinem za budućnost društva.

Koja je Vaša poruka za naše Konjičane?

KULENA: Odlični su i super su. Moj utisak je vrlo pozitivan sa tog koncerta. Jako sam se iznenadio i što me raduje – vidio sam mnogo mladosti. Djece na tom podijumu kako plešu okolo, e to je ono nešto. Trebamo biti mi stari i srednja generacija, ali kada vidite da imate djecu to je budućnost i meni je jako drago da smo mi okupili ovu djecu ovako, jer oni su naša budućnost.

-----------------------

Razgovar nastavljamo sa Mirjanom Zakaljuk, koja radi poslove koreografa u ovom društvu o njenom radu u društvu i utiscima koje nosi iz Konjica.

Opis nije dostupan

ZAKULJAK: Mnoge godine sam uz izrastanje cijeli svoj život posvetila folkloru i radu sa djecom. Velika mi je čast, da je ta uloga dopala u moje ruke, jer moja cijela porodica, kroz neko moje odrastanje i djetinjstvo, moji roditelji su punih petnaest godina igrali i majka i otac u ovom istom društvu, a također i moj svekar i svekrva su isto tako igrali. Prije su oni zajedno činili jedno društvo i iz te njihove ljubavi, evo rodila se ljubav supruga i mene i mi sada imamo troje male djece u našem braku i to nam je na neki način kruna ljubavi prema tom folkloru. Nekako sam dužna i osjećam veliku čast da ja radim kao koreograf u tom društvu, da mogu zajedno s njima da stvaram neke lijepe uspomene i da putujemo i da se družimo. 

Koliko godina Vaše društvo već postoji?

ZAKALJUK: Postoji već 120 godina, s tim da je prošlo kroz mnoge uspone i padove. Tu su neke poslijeratne godine, neki periodi koji su bili izuzetno teški. Međutim, uvijek smo se mi zbog te velike ljubavi čvrsto držali i dizali na noge i naše društvo je stvarno ostvarilo mnoge uspjehe u svom radu.

Ono što je najvažnije naglasiti, da smo u svom radu godine 2008. na jugu Ukrajine u Odesi osvojili prvo mjesto na svjetskom takmičenju svih folklornih sekcija. Tu su bila društva iz Gruzije, SAD i drugih zemalja svijeta i to je bilo takmičenje na svjetskom nivou. Tu smo odnijeli prvo mjesto što nam je baš onako kruna našeg rada. Čast nam je i uvijek se pohvalimo sa tim uspjehom. Ovo je sada neka oživljena varijanta društva. Tu smo sa nekim novim članovima, sa mlađom grupom koja broji nekih petnaest do dvadeset članova i da naglasim, ovo je tek dva mjeseca našeg rada. Mi smo tek na početku i planiramo da će ti uspjesi biti sve bolji i veći.

Prvi put ste i Vi u Konjicu. Kakvi su Vaši utisci?

ZAKALJUK: Što se tiče utisaka kada smo došli, prvo smo vrlo lijepo i srdačno dočekani. Što Vam se ovom prilikom zahvaljujem. Jako srdačna atmosfera i osjećaj kao da mi uopšte nismo prvi put tu, već kao neko ko dolazi ovamo bar deseti put. Prošli smo kroz grad, vidjeli smo da neko ko je prvi put tu ima šta i da vidi, a grad ima sigurno čime da se pohvali. Tu je historijska kultura, spomenici kulture koji nas puno raduju.

Imali smo čast, da prođemo Kamenom ćuprijom koja je obnovljena 2006. godine. Dakle, jednostavno takav utisak smo dobili, da sigurno ovo nije posljednji put koji smo došli i da ćemo se vjerovatno ako Bog da iduće godine ponovo odazvati “Konjičkoj sehari”.

Drago nam je da smo čuli pohvale. Sreli smo čak neke mlade ljude iz gradske uprave koji su nas isto tako mnogo lijepo pozdravili. Jednostavno, dobijete taj neki osjećaj dobrodošlice i sve nekako odiše tom lijepom i pozitivnom atmosferom, tako da smo mnogo zadovoljni. I još bih nešto dodala. Prilikom defilea, baš kada smo prolazili preko tog mosta, čuli smo jako lijepe i pozitivne komentare ljudi. Oni su vidjeli da smo mi društvo koje predstavlja Ukrajinu, oni su nas pozdravljali, aplaudirali što je nama svakako dalo motiv i elan da smo mi nekako dobrodošli i da su ljudi oduševljeni što nas vide. I da nekako sve to što mi radimo ima svoju cijenu i da to ljudima puno znači i da to zaista respektuju. 

Jeste li zadovoljni nastupom Vaše grupe?

ZAKALJUK: Unazad dva mjeseca smo radili i kao neko ko se bavi ovim poslom, ko radi u jednom kulturno-umjetničkom društvu zna, da je to izuzetno malo vremena, da se odradi jedan jako dobar posao. Tako da sam ja sa njihovim nastupom prezadovljna i to svakako može bolje.

Sad sam ja neko čije oko vidi neke detalje na kojima treba da se radi. Uvijek može bolje, ali ja bih njih pohvalila kao grupu, jer je sinoć tolika masa ljudi došla da nas podrži, da nas vidi i ta pozitivna vibracija, emocija koju smo mi osjetila na bini. I to je taj momenat.

Onaj osjećaj kada vas svi gledaju nekako sa radošću i uživaju u prizoru koji vide je stvarno nešto što samo duša može da upije i ponese onako za uspomenu i da se ako Bog da naravno ponovo vrati, jer ovo je za njih jedan veliki momenat, da oni svoj neki prvi nastup nakon obnove društva i nakon tog novog početka dožive baš pred tako velikom i mnogobrojnom publikom za niih može biti samo motivacija i elan.

Koja je Vaša poruka Konjičanima?

ZAKALJUK: Imam poruku, da mi dolazimo iz Prnjavora, gdje je prije nekih petnaestak godina živjelo 17 nacionalnih manjina i mi smo neko ko ima jedan vrlo lijep suživot sa svim ljudima, pripadnicima svih nacionalnost i da smo nekako i poznati po tome, da smo uvijek dobri domaćini i da svakog svesrdno dočekamo. Ne pravimo nikada razliku nikakvih nacionalnosti, nikakvih vjerskih pripadnosti, već prije svega cijenimo dobre ljude i da Konjičane sada srdačno od sveg srca pozivamo, da su uvijek dobrodošli  kod nas u Prnjavor, da ih lijepo ugostimo, pokažemo da sve ono što ste vi nama pružili sinoć i svu onu dobrodošlicu i toplinu koju smo osjetili - treba da dođete i da osjetite i vi, jer smo sada nekako ostali dužni da vam to uzvratimo.

---------------------

Mlada učesnica Živković Anđela, 16 godina završava naš razgovor i kaže: „Bavim se folklorom već dva mjeseca, uvijek me to privlačilo. Volim tradicije, motivisala me drugarica Teodora koja je sa mnom ovdje u društvu. Nama se baš svidjelo i zadovoljni smo nastupom i kako smo ugošćeni. Imali smo defile gradom i to nam se posebno svidjelo i dolazimo opet u Konjic. Sve vas lijepo i srdačno pozdravljamo.

Opis nije dostupan

Opis nije dostupan

Opis nije dostupan

Slika može predstavljati 6 osoba, ljudi stoje i na otvorenom

novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)