Nera etva mi je ime

Ne znate vi ni zbrojiti vrijeme kada sam počela teći, koliko ste glupi.

A ne treba ni da znate, jer vam to ništa ne znači.

Značila sam sve Etruršćanima, koji su me obožavali kao božicu i takvo mi ime nadjenuli NeraEtva, sveta rijeka, i s molitvom u meni gazili, za dozvolu me pitali da okuse moju vodu i uzmu ribu iz mojih njedara.

Pa se smjenjivali narodi, jer šta je čovjek prema božanstvu, praška jedna, i ne pamtim ih sve, jer bijaše i prohujaše, Grci, Rimljani, Bošnjani dobri, Bogumili, Osmanlije, Austrougari, Jugosloveni jedni, pa drugi i svi me čuvali i pazili u mom se zelenilu ogledali, plivali i pili moju vodu.

Za neke ostadoh svetinja, za druge samo prirodno blago, ali me čuvali i poštovali.

I onda dođe ti slino i izrode što ti glad pojede dušu i pamet i ti me otrova!

Misliš, šta je rijeka, vodurina neka, tebi na uslugu nastala od Boga stvorena, hiljadama godina tekla i korito dubila da bi je ti sada u odvod, za otrove svoje pogane rabote i đavlu obećane duše, napravio.

Ma ko si, jadu i bijedo, da na božanstvo udariš?

Nera Etva je ime moje, zapamtit ćeš ga, a i ja ime tvoje i tvoje sjeme za vijeke i vjekova, jer ti si prah, a ja vječna, pa ćemo se pregoniti.

A zna se ko će pobijediti.

MIRJANA KAPETANOVIĆ


 A. K. / Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)