SPINOVI, BOTOVI, LAŽ I MIMIKRIJA

Dvije stvari sam u najranijem djetinjstvu naučila od mog dede Vojke: ne valja lagati, u laži su kratke noge, kad -tad laž se otkrije, to je prvo, drugo, novinari su lažovi i što su popularniji i bolje plaćeniji, sve su gori lažovi, tako je deda govorio.

Nikada nije slušao vijesti s naših radiostanica. Svaki dan u podne palio je naš stari radio, i sa, za čudo, dobrih zvučnika bi odjeknuo poznati glas: Ovdje Glas Amerike, vijesti za Balkan, Grga Zlatoper je s vama.

Dugo sam ostala u dubokom uvjerenju da je jedini novinar, prenosilac istine taj nevidljivi, samo po glasu poznati, Grga Zlatoper, skriven negdje u dubinama ogromne Amerike, niko nije znao pouzdano reći s koje geografske širine i dužine se javljao sa svojim „neutralnim“ vijestima.

Da li su zaista bile takve, ja ne znam, ali moj deda im je vjerovao, a ja sam vjerovala djedu bezuslovno. I nikada nije htio kupiti televiziju, kad je već i zadnja šuša u selu imala taj „prozor u svijet“.

Govorio je „ za kojih će mi govana ta kutija u kući da me laže u oči“. I tu ličim na dedu, izbacila sam tu lažljivu kutiju iz kuće i ove pameti mi neće više ući u nju. A vidi đavola, još koristim ovog vraga od kompjutera i Interneta, lažljivijeg nego ikada u historiji novinarstva.

Portala ko kusih pasa, sve lažljiviji od lažljivijih, vječno u potrazi za skandalima kojima će dramatično davati naslove „da ne povjeruješ...“, „da se naježiš...“, ako slučajno nema ništa tako moćno, ne prežu od konstruisanja, izmišljanja.

To sad ima i zvanične nazive, spinovi, botovi i ostala naklapanja laži i prevara. A narod guta, hrani se, uživa u tuđem belaju, sve dok njega i njegove ne dokači.

A opet, ako si kakvo osušeno govance koje je negdje u zapećku, prilično si siguran da će te mašiti spinovanje i botovanje, što si veći, izloženiji si toj napasti. A eto, dođe sudbina ponekad i do onih običnih, što se kaže, malih ljudi. Pogodi ih neka nesreća, naivni i jadni u svom bolu, nesvjesni okrutnosti ovog medijskog prostora, potraže pomoć ili utjehu u gladnim masama potrošača dnevnih vijesti. I vinu se u zvijezde, sve oči budu uprte u njih jedno vrijeme, lete lajkovi sa svih strana, riječi podrške sa tri uskličnika, povici ispisani na tastaturi, rekao bi čovjek, evo salameta, evo revolucije, evo pomoći, onda ulete botovi i spinovi, ubace nekoliko masnih laži, okrene se podrška mase u trenu, lajkovi postaju dislajkovi, grrr, okrenuli palac prema dolje, sve se džombosa za čas.

Onaj jadnik opet ostane sam kao vuk na kijametu, kao što je uvijek i bio zapravo, lažna pažnja ode na drugu stranu. Odjednom njegov problem nije važan, makar je u stvarnosti takav, jer se pojavila priča golicava i potkrijepljena pravim, a prije će biti lažnim slikama glavne koke u Regionu. Juriš, hajde ruljo, navali na nju, spaljuj vješticu na društvenim mrežama, jebi joj život, laj, pljuj, grizi nekažnjeno, džaba joj se braniti istinom, gladna masa hoće da gazi, zapalo je.

A, tamo negdje u tami svog duševnog mraka, skriven iza svojih hordi zla, medijskih mućkova i botova, trlja ruke osvetnik, jer se ista usudila NJEMU, nije ti šala, eto na primjer, jebat mater džukačku, naivno misleći da je neće stići osveta u vidu nečijeg polnog organa potpisanog njenim i ostalim gadostima.

Lako li je sada ubiti čovjeka, uništiti mu sav trud i rad, porodicu, brak, ljubav, moć. Par dobrih fotomontaža, nekoliko plaćenika u medijima, nekoliko kockara zaduženih do grla ili navučenih na bijelo, žuto, i botovi, ti mali miševi, skriveni u nekom sobičku za tastaturama, grickaju sendvič koji su zaradili za laži i mimikrije kojima ubijaju ljude.

Linč je lako izvršiti. Nikada lakše. Ni konopac ti ne treba, ni krivo drvo, ni lomača, opali po crnim tipkama, skriven i anoniman, i ubijaj, ubijaj, koliko ti volja.

E moj deda, ovo ni ti nisi mogao predvidjeti, a ni Grga Zlatoper, skriven u njedrima Amerike. Jedno je sigurno, laž je nešto užasno, ubitačno, od laži stradaju ljudi, lažljivi plaćenici su najgora ljudska govna, još ako imaju pristup nekom javnom oglašavanju, još su maligniji, ali je istina i da su u laži kratke noge, istina kad-tad izađe na vidjelo. Do tada, svi redom, tvrdite skele, pazite sebe i svoje oko sebe, ne likujte nad tuđom nesrećom, danas oni, sutra možda vi, svi smo mi tagetovani, samo je pitanje odakle će strijela doletjeti.

MIRJANA KAPETANOVIĆ


 A. K. / Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)