Mirjana Kapetanović: TRI KAFE S PRODUŽENOM PRIČOM

-Izvolite dame, - novi konobar u njihovom starom kafiću, upita s neskrivenom dosadom na licu.

-Tri obične kafe sa velikim čašama vode, ako slučajno zaboraviš da poneseš i koji je wi-fi?- Prva naruči za sve.

-Croasandva, wi-fi, nije se mijenjao od jučer, koliko znam, nije od kad je otvoren objekat.

-Jao face i kiseline, ko ovoga dovede majke ti, trebaće nam dupla doza šećera za kafu koju on donese, - reče Druga.

Kuckaju po telefonima. Kafa stiže.

-Mislim da me onaj moj Otrov vara, - s neba pa u rebra reče Prva.

-Kako?Ma daj!!!- u glas rekoše drugarice.

- Intuicija. Ženska. Perem ja jučer suđe, sjedi on u dnevnoj i osjećam da me odmjerava, znaš ono kad ne gledaš, a „vidiš“ da ti se njegov pogled lijepi za dupe. Ja u pokućnoj trenerci, ima joj sto godina, rastegla se. I nekako mi nije ugodno od tog pogleda, ne prolaze me srsi kao kad me gleda ono, s erotikom. Ispiram tanjir i onako, perifernim pogledom ulovim kako me odmjerava, bolje reći premjerava mi dupe i ni malo mu nije lijepo to što mjeri, kao da ga uspoređuje s nekim mnogo manjim i zategnutijim. Joj bacit ću onu trenerku. A i srindala sam se, ubi ova zima, sjedi, jedi, znam i ja da sam nakvasala.

Prijateljice saučesnički klimaju glavama.

-Okrenem se ja i pitam „hoćemo li kafu“, kaže on nekako odsutno „može, ali nemoj šećeriti unutra“. Tu se ja sjebem načisto. Sedam godina braka, tri zabavljanja, deset godina zajedničkih kafa i nikada nisam skuhala kafu zašećerenu unutra, uvijek ono, normalnu, gorku, ja volim skockom, on gorku. Hejjjj, kaže nemoj šećeriti. Pa ko ti šećeri otac te tvoj pogani?, gdje je piješ unutra zašećerenu?, dođe mi da vrisnem. I koliko joj je dupe manje od mog? Ali šutim. Kuham kafu i presabiram. Dvoje djece, kredit za stan ni trećina otplaćena, jebo te život, sedma godina braka je i onako ona kritična, bude kriza, pa prođe. Popih kafu sve tako se presabirajući. On kucka po telefonu. Ne smijem ni pomisliti šta i kome. Vidjeću i onako, znam mu password, ali šta onda? Te vas sazovem, hvala što ste došle.

-Neka si. Sabur je pola života. Tako je moja nena govorila. Ma kraljica si, ja bih rekla, pa kud puklo da puklo, - bijesna je Druga. Treća šuti i zamišljeno miješa kafu.

- Onaj moj neku noć dođe „s posla“, – napravi navodnike prstima Druga - deset uveče. Kaže ubi ih ovaj novi gazda, zatrpava poslovima, morao izvještaj praviti za sutra, nije gladan, jeo na poslu neku dostavu. Ode u kupatilo odmah, pidžama i zaspa k`o klada. Da je to jednom, nego ima dva mjeseca, bolan, svaki radni dan gotovo tako, kad dođe na vrijeme, presjedi za laptopom, vikendi su ili fudbal ili tenis sa rajom s posla, „hanging out“ vikendom, nema mene, žene moje, nigdje. Tek počeli živjeti zajedno, šta će biti ako se vjenčamo. Sjedim u ona četiri zida i čekam. Uvučem se u krevet da gospodina ne probudim, sex misaona imenica, prođe mi mladost u čekanju. I vidite sad ovo. Stavljam rublje na pranje, miriše mi negdje mošus, znate koliko se užasavam tog mirisa, njuškam, njuškam, kad na njegovoj potkošulji. Nema teorije. Lično sam mu kupila najnovi „David Beckham“ izvalila pola plaće. Stavljam čarape u perilicu, vidim prilijepljene neke dlake na tabanima. Crne, duge. Pseće. Aj, fuj. Gdje to pokupio? Dva dana kasnije vozimo se u autu, jedva ga nagovorila do šopinga da ide sa mnom, kad on maše nekome. Onaj njegov stranac, gazda, vodi ćuku, ko magare, crnog. Kladila sam se sama sa sobom da gazda miriše na mošus. Eno pakujem se, prekinula si me u pola posla kad si onako panično zovnula. Nemam ja tu više šta tražiti. Možda neće ni primjetiti da me nema kad dođe sa „poslovnog vikenda“.

Treća ne progovori ni riječi. Ispod stola skide vjerenički prsten s prsta kojim je htjela drugaricama da se pohvali. Neka, drugi put, ovo zaista nije trenutak.

Kafa se ohladila na stolu, nedirnuta.


MIRJANA KAPETANOVIĆ / E.N. / Novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)