REMZA LAGARIJA: Ipak svoja

Foto: Google Foto: Google

U zagrljaju duginih boja,

ispod tvoga svoda,

uvijek sam ostala svoja,

i nemirna kao voda.

Potresana od nepravde,

zaodjenuta s istinom,

vođena idejom pravde,

koračam dunjalukom.

Utješena mislima nade,

i ja sam kao Bosna,

ljuta, uvrijeđena, ranjena,

čežnjom opijena,

ljubavlju zadojena,

sevdahom opčinjena,

uz miris ljiljana odgojena.

Ka Suncu okrenuta,

pod mjesečinom tajnovita,

i draga i plahovita,

i bliska i daleka,

i sretna i uplakana,

a uvijek svoja.

I kad nad nama nebo se smrači,

Melek naš,

uz nas stoji.

Autor: Remza Lagarija/novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)