MIRJANA KAPETANOVIĆ: KAD ZNAŠ KO SI

Odlaze naši mladi u svijet. Opremljeni voljom, znanjem, odlukom da će promijeniti svoj život na bolje. Neki uspiju, neki baš i ne. Često mislim o tim stotinama, hiljadama mladih Bosanaca i Hercegovaca koji dolaze u neke strane zemlje, među tuđe ljude, na tuđu zemlju i nepoznat ili tek nešto poznat jezik. Kako se osjećaju? Zbunjeno? Prestrašeno? Obeshrabreno? Vjerovatno sve to zajedno, ali ima i onih koji su opremljeni hrabrošću i unutrašnjom snagom, ponosom i znanjem o vrijednosti svega onoga u čemu su rasli, na čijim temeljima su odgojeni.

To su ti uspješni ljudi, to su oni koji i tamo postižu velike rezultate, a ovdje u domovini ih s ponosom spominjemo i pokazujemo ih kao primjer uspješne naše mladosti u svijetu. Slušam često radio Odense na bosanskom jeziku, jer i moje dijete često bude gost i spomenuta na tim valovima, a onda pomislim na sve one koji se nisu snašli i uvijek dođem do istog zaključka, snažni, s temeljima u vlastitoj domovini postavljaju temelje i na novim mjestima. Ovih dana polaze nove generacije djece u škole. Molim nastavnike i roditelje da uče djecu o tome ko su, iz koje divne i važne zemlje potiču, neka ih podsjete na našu slavnu prošlost i važnost ovog uskog geografskog i historijskog područja, neka ih podsjete na slavne ljude i neka ne spominju samo one vlastite nacije i vjere, ovo je zemlja šarenog cvijeća, neka se i tim ponose naša djeca. Tako pripremljeni i naučeni ostajat će ovdje, a i ako odu negdje daleko, nosiće sa sobom samopouzdanje i ponos na svoje porijeklo, na krv koja teče njihovim žilama.

Ovih dana sam na izletima sa mojim odraslim sinom, putovala, bližim i daljim zavičajem, kao što smo putovali od njegovog ranog djetinjstva. Kada smo došli u Bjelimiće, prekrasni dio Općine Konjic, nisam mogla da se ne divim predivnim, zategnutim, uređenim imanjima vrijednih bjelimićana. Sjetih se jednog dragog lika iz dana kada smo radili u građevinskom preduzeću „RAD“ u Konjicu. Taj Šurković, potomak beglerbegova Šurkovića, koji su imali vlastitu kulu još u Osmanskoj carevini, znao je vrlo dobro ko je i odakle je, ali okolnosti, vrijeme, potreba, natjerala ga da siđe iz svojih Bjelimića i zaposli se kao obični radnik u našoj firmi. Često su zbijali šale s njim, jer je bio čvrst i nefleksibilan u odnosima sa drugim radnicima, nekako sve s visine govorio s njima, ono begovsko progovaralo iz njega. Bila je i neka anegdota o njemu kada je krenuo na odsluženje vojnog roka u onoj Jugoslaviji i prvi put sišao u Konjic. Na željezničkoj stanici je vidio otpravnika vozova sa crvenom šapkom i stao mirno pred njega salutirajući: „Druže Tito evo tebi vojnika za ponosa.“

Jednom dođe kod mene u kancelariju, lijepo pozdravi i zatraži od mene da ga „predstavim direktoru“. Ja sam bila asistentica direktora i znala sam da je rđavog raspoloženja tog jutra, a inače nije rado primao radnike na razgovor. Ali nešto u odlučnom i čvrstom stavu tog čovjeka me ponuka da mu pomognem. Jedva sam ubijedila direktora da ga primi i on uđe, i ja za njim, baš me interesovalo šta želi.

„Direktore, babo naš, crko vo!!!“

„Kakv vo jadan ne bio?“- začudi se direktor.

„Moj vo! A ja tvoj radnik, pa ko da je i tvoj. Kod tebe radim šest dana u nedjelji po osam sati, više sam tvoj nego ženin i onih šest maksuma koje taj vo hrani, jerbo brez vola nema poorane njive, ni krtole ni kupusa, pa ti vidi moj direktore koji je jad nas zadesio.“

Direktor se zamisli, pa se osmijehnu, pa se poče naglas smijati i reče:

„Beže, svaka tebi čast, jednom beg, uvijek beg. Tako je beže moj, gdje ćeš drugo da se obratiš za pomoć nego ovdje, u svoju firmu kad je tolika nevolja. Mirjana, molim te poduzmi sve da se begu odobri pomoć iz uzajamne kase, a evo od mene dobrovoljni prilog za ostatak, znam da neće iz kase biti dovoljno da se cijela šteta pokrije.“

Do podneva Beg je imao cijelu sumu za kupovinu novog vola. Samo zahvaljujući snazi duha, svjesnosti o svom porijeklu i značaju, on je tako hrabro i odlučno nastupio i riješio svoj problem.

Molim vas, opremite djecu takvom snagom prije nego ih otpremite u svijet. Prije tablice množenja naučite ih da ne potiču iz zemlje problema, iz jada i bijede, iz zemlje gdje član Predsjedništva negira postojanje zemlje na čijem čelu stoji i od koje guli silne novce. Podsjetite ih da smo bili i da ćemo biti, da je ova zemlja odbranjena kukom i motikom kada je napala do grla naoružana treća armija u svijetu. Učite ih da vole svoje korijene, pa će pustiti snažne žile bilo gdje da dođu.


MIRJANA KAPETANOVIĆ / Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)