MIRJANA KAPETANOVIĆ: ZVJEZDANI SJAJ I ONO IZA

Ovih dana lavina negativnih komentara sručila se na poznatog pjevača narodne muzike, što je pjevao na privatnoj fešti lokalnog političara, ispred torte porodičnog lafo grba, tog samozvanog princa, kneza, kralja šta li već.

Manje narod laje na slavljenika i na goste mu što državnim helikopterima dolijeću na slavlje dok iste uskraćuju za gašenje hektara šuma pod šumskim požarima. Slomiše se kola na pjevaču. Pa ja, najlakše po jadnom umjetniku. A on samo muzičar u doba korone, nema se gdje ni pjevati ni zaraditi, iako, nije vala ni da je pogorio, ni do nokata došlo, ali draga para i ne propušta se šale. Muzičarski posao, što je jedan Cigo muzikant govorio:“Jebo ti ćojeka muzikanta, svi na svadbu jedu i piju,veselu se, a mi Cigani drkamo instrumenti celu bogovetnu noć za malo crkavice, ne daju ni čašicu rakije da grlo stopimo, pa ako stignemo šta i daju nam da pregrizemo. Težak je naš život muzikanata.“

Sjetih se tako davne sedamdesete godine prošlog vijeka. Slavilo preduzeće Igman neku obljetnicu, moj tata po svom poslu glavni organizator proslave. Puno gostiju, učesnika, treba to sve smjestiti, hotela gradu nije bilo. Kad negdje oko ponoći dođe tata kući s njim trojica zgodnih momaka, dva oka da ih se nagledaju. Mama u spavačici, u čudu se našla, pa pocrvenila sva zbunjena, potajno tati prijeti zbog iznenadnih, kasnih gostiju. Mi, djeca, sretni, voljeli smo goste, još kad ih tata ponosno predstavi poznati pjevači Stanimir Petrović Lale, Zekerijah Đezić i Narcis Vučina. Odmah mi postadoše najdraži pjevači ikad! Kaže tata mami, spremi momcima spavaću sobu, kod nas će spavati, došli pokasno, svi kapaciteti popunjeni, te ih ja poveo kod nas, neće ljudi na ulici noćiti. Rastrčasmo se sve ženske glave, ova presvlači posteljinu, ona kuha kafu i sipa tatinu dobru rakiju, ja čistim kupatilo da bude glanc za goste. Začas konak spreman, sad sjedimo svi u kuhinji i divimo se iznenadnim gostima. Umorni su, sa tezge došli. Hajde da se spava. Jutro mi počinje predivnom pjesmom koja se čuje iz kupatila. Ne dišem da šta ne poremetim. Pjeva Đeza, Bog mu dao glas koji se više ne rađa. Čempres viti, čempres ponositi... i sada mi je ponajdraža sevdalinka. Brije se i pjeva. Svi smo stišani, puna kuća čeljadi, a tišina, ne pjeva ti Đeza svaki dan u kući. Kafa se pije i gledam u njega ljepotana, još mi ljepši nakon pjesme. E, Bogme bio je glavni dok gitaru ne uze nakon doručka mladi Narcis i zapjeva neke poznate pjesme od Bitlsa, Elvisa i drugih svjetskih veličina. Plače mi se od ljepote. „Ova mala zna slušati muziku!“ – na moju radost reče Lale pokazujući na mene. Narastoh od sreće za glavu. Te i ja slobodno zapjevah Telal viče po Hercegovini, uz glasne povike odobravanja naših muzičara gostiju.

Na krilima sreće izjavih da ću i ja biti pjevačica kad porastem. Na moje veliko iznenađenje ne naiđoh na odobravanje naših gostiju. Đeza me pomilova po glavi i reče ono što nikada nisam zaboravila, a sjetila se i onog dana kada je napustio svijet dobri čovjek, veliki pjevač:“Slava je šarena laža, začas te ljudi dignu u visine i isto tako brzo bace u blato, kao bespotrebnu stvar. A ovo je posao, težak posao, pjevaš i kad ti se pjeva i kad si tužan i bolestan, zabrinut, pjevaš jer moraš. Evo sada pjevamo jer nam je lijepo s vama, a večeras, pjevamo za sitan honorar koji moramo zraditi za život. Pjevaj ti dušo srcem tako lijepo i radosno samo što ti se pjeva, poslušaj svog čika Đezu.“

Sjetih se ovih riječi evo dok čitam komentare na nastup pozatog pjevača na privatnoj fešti, pa mi ga nekako dođe žao. Neka ljudi, on je bar radio, a ovaj što ga je plaćao godinama s vaše grbače živi, dobro živi, da se u privatne male kraljeve upisao, nije ti šala. Imate vi na koga kukom i motikom, manite se pjevača.


MIRJANA KAPETANOVIĆ / E.N. / NOVIKONJIC.BA

ocijeni
(2 glasova)