Printaj ovu stranu

Kerim Mešukić, skiper s Neretve: Na prvi rafting išao kao jednogodišnjak, danas u avanturu vodi grupe ljudi

Prvi spust niz Neretvu, rafting rutu dugu 18 kilometara - od sela Glavatičeva iznad Konjica, pa do Džajića buka, imao je kao jednogodišnjak, na čamcu koji je tada, krajem devedesetih, predvodio njegov otac, iskusni skiper Mersud Suda Mešukić.


Kerim Mešukić (22) je u to vrijeme bio najmlađe dijete koje je čamcem prošlo kroz kanjone Neretve – veliki i mali, i bio je glavna vijest u medijima. A danas, ovaj mladić, apsolvent Kriminalistike, kroz iste te kanjone kao licencirani skiper svakodnevno vodi grupe ljudi u nezaboravne avanture.

Rođen kraj Neretve, odrastao na Neretvi, licencu za skipera ima već sedam godina. Put do nje podrazumijevao je dobru fizičku spremu, spretnost u plivanju i ronjenju, a njegova prednost je, kako kaže, što Neretvu poznaje u dušu.

Ipak, svaki dan, bez obzira na godine iskustva, događaju se nove situacije na vodi jer Neretva je nepredvidiva.

- Moraš biti spreman na sve, ali u principu, za svaku situaciju postoji rješenje. Neretva je duga 224 kilometra od svog izvora do ušća, a mi na raftingu prolazimo kroz najuži i najdublji dio Neretve koji se nalazi u malom kanjonu. U situaciji ako se čamac prevrne, najvažnije je ostati smiren. Naravno, rafteri na sebi imaju odgovarajuću opremu koja ih štiti od povreda i utapanja, a ono što je važno, uvijek su u blizini ostale kolege skiperi, koji za ne daj Bože uskaču u pomoć. No, važno je da napomenem da nismo nikada imali nezgodnih slučajeva. Brzom reakcijom sve se dobro završavalo uz mnogo smijeha – naglašava Mešukić.

 

 

 

 

S obzirom na to da spust na Neretvi traje i do pet sati, Kerim dnevno, u najboljem slučaju, uspije napraviti dvije vožnje. Svi skiperi govore po jedan ili nekoliko stranih jezika jer gosti su mahom stranci. A kada se dogodi jezička barijera, da gosti poznaju samo vlastiti jezik, i ne znaju niti riječi engleskog, tada je na skiperu sva težina puta. Ali uz dobru fizičku spremu, ističe Kerim, i takve situacije budu sa "happy endom".

Čamce kojim upravljaju napravljeni su u BiH – u Gradačcu, a prilagođeni su Neretvi, za šta se pobrinuo Kerimov otac.

- Moj tata je prvi krenuo sa raftingom na Neretvi. A sve je krenulo tako što su željeli spasiti Neretvu. Prije rata su krenule priče oko brana, a poslije rata je to nastavljeno, pa je konjička raja, na čelu s mojim ocem, dovodila Umproforce iz Rajlovca, koje su na crnim gumenim čamcima proveli sadašnjom rafting rutom, da bi im pokazali šta oni žele uništiti. Njima se svidio rafting, čak su na kraju pitali koliko trebaju platiti, i tako je sve počelo – ističe Kerim.

Osim što je skiper, bavi se alpinizmom i planinarenjem. Sa Gorskom službom posljednjih pet godina redovno ide u akcije spašavanja. A znalo se dogoditi da poslije 12 sati akcije na Prenju mora ići na ispit.

- Na sve moraš biti spreman. To je život – poručuje Kerim.


Faktor.ba / E.N. / Novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)