Peti dio / 639 godina Konjica: Kulturni razvoj Konjica (II)

Pazar je bio mjesto okupljanja ljudi iz Konjica i okoline, mjesto lijepo za razgovor, za druženje, posebno pazarnim danom, tj. petkom. Tada su vlasti imale sastanak sa muhtarima i knezovima, uručivali su i razne pozive za seljane koje im šalju sud i kotarska vlast.


Na Pazaru su ljudi sa sela prodavali ili razmjenjivali svoje proizvode sa trgovcima.Seljani su na konjima dogonili i drva (5 tovara 1 m3). Mogle su se kupiti razne držalice, pratljače, grablje, vile, sepeti, botana, pamuk, jaja, orasi, kokoši, mašice, lopate, igle, gargaši, burgije, stoka i dr. Slastičari su prodavali kolače, bombone, lizala, šećerleme, bozu, limunadu, kraher sladoled i dr. Bile su i igre na sreću. Roba se vagala kantarom, a općinski kantardžija imao je sa sobom i telala, kao pomoćnika. Na Pazaru se vršila i predizborna politička propaganda, štrojenje i potkivanje konja, dolazile su i cirkuske šatre... U nastavku Pazara bila je čaršija sa preko 50 dućana i radnji, koje je noću čuvao posvandžija, piše u svojim sjećanjima Refik Hadžimehanović.

U trenutku austrougarske okupacije Konjica, (6.10.1878.) na današnjem području općine Konjic, zatečene su samo škole postavljene na vjerskoj osnovi.

Narodne osnovne škole otvorene su u Konjicu 1881., Odžacima 1884., Borci i Ostrožac škole su dobili 1904., a Seonica 1908 godine. Umjesto vjeroučitelja postavljeni su učitelji, a to sve ima veze sa kulturnim razvojem Konjica.

U periodu od 1901. do 1911. osnovana su kulturno-prosvjetna društva „Prosvjeta“, „Napredak“, „Gajret“, te hrvatske, muslimanske i srpske čitaonice.

Iako su sva ova društva bila osnovana na nacionalnoj osnovi, u njihovom javnom djelovanju nisu nikada ispoljavane nacionalističke težnje, nego su organizovali i zajedničke kulturne manifestacije.

Na kulturnom planu su se naročito isticale najstarije srpske porodice Mužijevići, Terzići, Mitranići, Serdarevići, Zotovići, Popadići i dr.Konjički  Srbi su krajem 1888. osnovali  Dobrovoljno pozorišno društvo.

U kulturnom organizovanju i djelovanju konjičkih katolika, veliku ulogu imali su vjerski službenici fra Gabrijel Grubišić, fra Blago Babić, fra Ilija Rozić kao i jedan broj građana Ivan Sajko, Petar Dicca, Anto Pavlović, Ivan Karačić, Stjepan Jurić i dr.

Neizbrisiv trag u kulturnoj baštini konjičkih muslimana ostavili su Salih ef. Gačo, Sejfulah ef. Proho (Prohić), Abduselam ef. Džumhur, Hamdija Mulić, Derviš ef. Buturović i dr.

Značajne kulturne tačke bile su čitaonice. Prva je osnovana Hrvatska čitaonica 8.2.1901., a prvi knjižničar bio je Ivan Konjicija.Srpska čitaonica osnovana je 25.3.1908., predsjednik je bio trgovac Risto Terzić. Muslimanska čitaonica osnovana je 18.1.1907. u Konjicu, a u Seonici 28.4.1913.godine.

Poslije 1945. nosioci kulturne aktivnosti bili su Radničko kulturno-umjetničko društvo, kasnije AP „Neretva“ (osnovana 1947.) i Centar za muzičke aktivnosti kojeg su 1967. osnovali Sergej i Emina Beljajev. Otvaranjem Društvenog doma (Dom kulture) 1957., sve organizacije iz oblasti kulture dobile su svoje mjesto i odlične uslove za rad.

To su gradu na najbolji način vratili članovi AP „ Neretva“, te „Djevojke sa Neretve“ koje su od 3.000 koncerata u 400 gradova, imale nastupe u 100 gradova svijeta, od toga 11 susreta sa Titom.

Mirsad Čukle

ocijeni
(2 glasova)